Galerija Prsten

Trg žrtava fašizma bb

21. - 28. 09. 2008.

U sklopu međunarodnih multikulturalnih susreta YES.ZGB, Jesen u Zagrebu, otvorena je izložba španjolskog fotografa Germána Gómeza pod nazivom „Fichados-Tatuados“ (Dosjei tetovaža) u Galeriji Prsten. Otvorenju izložbe nazočili su autor Germán Gómez, veleposlanik Španjolske Manuel Salazar, izaslanik za kulturu Veleposlanstva Španjolske José Pedro Torrubia Asenjo, Manuel Romero, kustos izložbe i Branko Franceschi, ravnatelj HDLU-a.

GERMAN GOMEZ - ZAJEDNIČKI IDENTITET

Jedinstvena osobnost tetovaže, po riječima povjesničara, potječe još iz „praskozorja civilizacije“, pa su najstarije koje poznajemo i koje su datirane pripadale čovjeku starom 5500 godina, pronađenom u savršeno mumificiranom stanju u glečeru talijanskih Alpi, i jednoj egipatskoj svećenici iz Kairskog muzeja koja je stara 4200 godina. S druge strane, imamo široka saznanja o tome kako je većina svjetskih plemena koje nazivamo domorodačkim koristila tetovaže u vračarske, društvene, estetske ili umjetničke svrhe.

U novije doba, jedan od najvažnijih događaja koji su se zbili u Rusiji nakon raspada države koju smo poznavali pod nazivom Sovjetski Savez, bilo je objavljivanje knjige RUSSIAN CRIMINAL TATOO ENCYCLOPEDIA (1) u veljači 2004. godine. Radi se o zbirci fotografija, crteža i tekstova o 3600 tetovaža koje je tijekom više od pedeset godina sakupio zatvorski službenik Danzig Baldayev. „Dugo godina našom državom su upravljali seljaci, izdajice i razbojnici“ rekao je Baldayev misleći na ruske političke vođe, uvidjevši da su tijela zatvorenika GULAGA i strašnog KGB-a jedini prostor političke slobode gdje su, posredstvom tetovaža, razvili jedan tajni, politički i kriminalni jezik.

Na prljavim stranicama ovog ruskog izvještaja razjašnjava nam se da politički ili kriminalni smisao nemaju samo tetovirani prikazi, nego i mjesta na tijelu kojima se oni nalaze: ruža na grudima oznaka je novog člana zatvorske mafije, paukova mreža, smještena obično na laktu, otkriva ubojicu, a bodež iz čijeg vrha kaplje krv obično tetoviran na leđima, imaju oni pojedinci koji mogu biti dobri suučesnici u ubojstvu, velike oči na leđima si urezuju lukavi tipovi, a ako se takva tetovaža nalazi na donjem dijelu leđa nalazimo se pred tipovima koji su seksualno potentni, itd., itd.

EVIDENTIRANI I TETOVIRANI, metaforička interpretacija svijeta tetovaža koju je GERMÁN GÓMEZ stvorio služeći se fotografijom i autentičnim policijskim kartonima, zapravo predstavlja temeljiti rad na traženju vlastitog identiteta. Tetovaže koje nose njegovi likovi nas obavještavaju o najznačajnijim pojedinostima koje tvore umjetnikovu biografiju. Simboli tetovirani na najnevjerojatnijim tjelesnim zonama ovih likova stvaraju sami po sebi čitav jedan dossier, autentični pokazatelj životopisa Germána Gómeza. Tako ćemo saznati da je datum tetoviran na stražnjoj strani vrata zapravo datum njegovog rođenja (Tetovirani 1002); model koji podiže svoju košulju pokazujući rimski koloseum na svom boku nam potvrđuje važnost talijanskog glavnog grada u njegovom životu (Tetovirani 1033); bikova glava na leđima označava njegovo pripadanje horoskopskom znaku bika (Tetovirani 1010); i tako sve dok ne sagradi čitav jedan višestruki friz, jedan „intimni dnevnik“, preko kojeg Germán Gómez, bez straha i srama, pokušava stići do najdubljeg dijela svog vlastitog bića, tj. do svoje duše.
[ Manuel Romero, kustos izložbe, Madrid, rujan 2008. ]

Germán Gómez González (Gijón, 1972.)
Diplomirao je likovnu umjetnost na Sveučilištvu Complutense u Madridu, gdje je stekao i Potvrdu o doktorskom studiju. Njegova akademska naobrazba uključuje i diplomu Više učiteljske škole na istom Sveučilištu.

Posljednjih godina nagrađivan je prestižnim nagradama poput Fotógrafo Revelación PhotoEspaña ‘08 (Fotograf otkriće godine PhotoEspaña ‘08) ili druge nagrade na IX Premio ABC de Pintura y Fotografía (IX natječaj ABC za slikarstvo i fotografiju). Kada je 2001. godine bio stipendist na Španjolskoj kraljevskoj akademiji u Rimu i predstavljao Španjolsku na XXIV Biennalu u Aleksandriji, također je dobio nagradu Premio Nacional de Fotografía Injuve (Državna nagrada za fotografiju „Injuve“).
U organizaciji galerije Fernando Pradilla iz Madrida, koja je njegov zastupnik, imao je nekoliko samostalnih izložbi u posljednje dvije godine (u Madridu, Milanu, Aleksandriji, Bogoti, Sevili, Baselu) i brojne skupne izložbe u državnim i međunarodnim muzejima i gaerijama (Kulturhauset, Stockholm, Švedska; Les Recontres D’arles, Francuska; Real Academia de España u Rimu; Museo de Arte Moderno de São Paulo, Museo de Arte Moderno de san José, Kostarika; Centro Cultural de san Marcos, Peru; Museo de Arte Moderno de Bogotá; Real Jardín Botánico, Madrid; I y ll Biennal de Arte Contemporáneo, Fundación Once, Madrid; La Casa Encendida, Madrid; Sala Alcalá 31. Madrid; El Canal de Isabel II, Madrid…).

Njegovi radovi su ušli u privatne zbirke i zbirke institucija poput: Museo Nacional Centro de Arte Reina Sofia (Dražavni muzej umjetnički centar kraljica Sofija), Ministerio de Asuntos Exteriores (Ministarstvo vanjskih poslova), Ministerio de Trabajo y Asuntos Sociales (Ministarstvo rada i socijalne skrbi), Comunidad de Madrid (Grad Madrid), Colección ABC (Zbirka ABC), Fundación ONCE (Zaklada ONCE - Nacionalna udruga slijepih Španjolske), Obara Social Caja Madrid (Odjel za društveno korisne aktivnosti Štedionice Madrid), Fundación de Derechos Civiles (Zaklada za civilna prava), Universidad Coplutense de madrid (Sveučilištvu Complutense iz Madrida), Ayuntamiento de Leganés (Općina Leganés), Caja de Ahorros de Navarra (Štedionica pokrajine Navarra), Colección Room Mate (Zbirka Room Mate)…