MIRJANA BATINIĆ - In my own time
Galerija Karas, Praška 4, Zagreb
MIRJANA BATINIĆ
In my own time
13.- 23. 11. 2008.
Otvorenje izložbe u četvrtak 13. 11. u 20.00h
Statement:
Rad In my own time čini pet video projekcija. Svaka od njih prikazuje autoportret uz more.
U statičnom kadru na prvi pogled ništa se ne događa: ja sam nepomična za čitavog trajanja videa, no objekti iz okoline se kreću: more se talasa, vjetar pomiče moju kosu, brodovi i jedrilice plove, avion preljeće nebom, itd.
Riječ je o trenutku uhvaćenom između prije i poslije koji ukazuje na istodobno postojanje više (različitih) vremena; u ovom slučaju jedno vrijeme teče dok je drugo zamrznuto.
Rad se bavi pojmom vremena (kronološkog, a ne meteorološkog). Naime, vrijeme me fascinira zbog svoje dvostrukosti, odnosno oprečnosti između elemenata koji stvaraju tu dvostrukost. Iako se na prvi pogled čini da je vrijeme, poput matematike (koja je na prvi pogled, za razliku od umjetnosti, precizna i konkretna; to jest izračunljiva i jasna), determinirano i jasno označeno,
i samim time jedinstveno za sve, u sušitini ono je ipak razdvojbeno.
S jedne strane vrijeme je točno određeno mjernim jedinicama, no s druge strane ono je sasvim proizvoljno, apstraktno i individualno. Ono što se nekome može činiti dugo, nekome drugome može se (u isto vrijeme, na istom mjestu, u istim uvjetima) činiti kratko.
Ovaj drugi način shvaćanja vremena bi se također mogao mjeriti, naravno za njega ne vrijede iste
mjerne jedinice i njihovi međuodnosi.
I to je ono što me zanima, taj, da ga tako nazovem, individualni način doživljavanja vremena.
Fascinira me to što oprečnost u navedenoj dualnosti vremena djeluje gotovo apsurdno, jer je
pojam vremena izrazito promišljeno i detaljno raščlanjen, te istodobno posve apstraktan.
Rad je nastao bez kompjuterske manipulacije. Prilikom snimanja je bila potrebna koncentracija i strpljenje; morala sam se koncentrirati na disanje, na blokiranje misli, na zadržavanje istog položaja tijela, ignoriranje hladnoće i vjetra, grubosti stijena, mušica, itd. Unatoč tome uživala sam prilikom snimanja ovog rada.
iz predgovora Vladimira Rismonda ml.:
Mirjana Batinić se bavi pokretnim i diskontinuiranim slikama, a one stvaraju privid kontinuiteta, odnosno neprekinutog trajanja u vremenu. Unutar video-medija slike su dodatno diskontinuirane u formi paketa informacija, što čini isključivo tehnički podatak koji ne mijenja percipiranje samog rada. Video teče u vremenu i kao takav određuje precizno rezani prostor; prostor se, pak, za gledatelja prostire od jedne do druge točke trajanja rada u realnom vremenu.
Izvan toga nema ničega.
Mirjana Batinić na razini sižea obrađuje motiv kontinuiteta. U kadru je kontinuiranost motivskog prostora razdvojena na dva usporedna i analogna kontinuiteta - autoričinog lika i prirodnog konteksta u kojemu se on nalazi – koji diskretno razdvajaju dva vremenska tijeka. Na taj način motiv razdvojeno teče, te kao takav nastavlja postojati u precizno izrezanom vremenu; vrijeme se, pak, za promatrača prostire od jedne do druge stranice kadra. Izvan toga ne smije biti ničega.
Mirjana Batinić ne ostavlja promatraču mogućnost komunikacije s njezinim prostornim simulacrumom, već se unutar kadra izolira u nepomičnosti vlastitog lika i njegovog kontinuiteta. Sugerirano vrijeme trajanja te auto-referencijalne radnje određeno je udaljenošću okulara kamere od njezinog lika, te plićim ili dubljim izrezom okolnog prostora. S druge strane, realno vrijeme trajanja radnje odbrojeno je metrikom prirodnih zvukova, koji u preciznim intervalima odbrojavaju trajanje videa. Na taj se način stvara dvostruka ritmika u vremenu, gdje prva, posve kontinuirana, te izrazito vizualna ritmizacija pripada auto-referencijalnom odnosu autorice sa samom sobom, dok druga, diskontinuirana i naglašeno zvukovna ritmika spada u prirodni kontekst.
Izvan toga nikada i nije bilo ničega.
