SONJA HRŽINA MAJSTOROVIĆ - Ruke
Galerija Karas, Praška 4, Zagreb
Otvorenje izložbe u utorak, 25. 11. 2008. u 20.00
Izložba ostaje otvorena do 7. 12. 2008.
Ljudske ruke odnosno njezine šake u likovnim umjetnostima pronalazimo već od najranijih početaka. U paleolitskoj spilji Pech-Merle, primjerice, tadašnji je čovjek ostavio niz otisaka vlastite šake raširenih prstiju. Autore tih otisaka nije, međutim, zanimao oblik šake kao takve; osnovna namjera bila im je ostaviti najizravniji mogući trag o vlastitoj nazočnosti. Simbolika i ritualnost bili su, dakle, mnogo važniji od čistih likovnih formi i s njima povezane estetike.
Sonja Hržina Majstorović također u rukama ponajprije vidi i pronalazi snažna simbolička značenja. I ona će ih, poput paleolitskih (pra)umjetnika, izdvojiti kao zasebne motive, ali uz jednu suštinsku koncepcijsku razliku. Dok su njezini drevni kolege ruke/šake tretirali uglavnom instiktivno, Sonja im, naime, pristupa posve racionalno i osviješteno. Drugim riječima, ona na ruke ne gleda kao na simbolički čin, nego kao na simbolički motiv. Ali, Sonja se prema ovom više nego dojmljivom motivu nipošto neće odnositi uvriježeno, a još manje tradicionalistički. Dapače! Prostor galerije ispunjen je najrazličitijim likovnim medijima i disciplinama, a sve ih zajedno, dakako, objedinjuje prikaz ruke. Dvodimenzionalne tehnike izmjenjuju se s trodimenzionalnima, prirodni materijali s umjetnima, a vedra ironija s katkada ponešto ozbiljnijim porukama. Rezultat, međutim, nije kaotičan. Na neki začudan način umjetnici polazi za rukom realizirati ambijent što posjetitelja ispunjava potpunim likovnim doživljajem. Svaki zaseban segment – nastao on slikanjem, crtanjem, printanjem, šivanjem, konstruiranjem, vezenjem ili još pokojim nekonvencionalnim postupkom – pedantno je izveden i uvijek se uklapa u cjelinu. Ali, to nipošto ne znači kako ambijent nije zanimljiv i u svojim pojedinostima. Osobito je dojmljiv primjer inteligentnog povezivanja simbolike pojma ruke i materijala od kojega je ona sačinjena - uz izradu čipke uvijek asociramo predani ručni rad! Tu je i primjer što ukazuje na Sonjinu duhovitost i ironiju - transformacija osnovnog oblika šake u ženski torzo s pripadajućim grudnjakom. Dakako, to su samo neki od mnogih. Posjetitelj Sonjine izložbe suočen je s bezbrojnim varijacijama na jednu te istu temu, ali ni traga monotoniji. Može promatrati ali i dodirivati neke od eksponata, angažirajući na taj način vlastite ruke i ostvarujući svojevrsni taktilni dijalog. Idejno-izvedbeno bogatstvo Sonjinog multimedijalnog ambijenta, njegova neposrednost te životnost materijala od kojih je sačinjen daje nam za pravo ustvrditi kako je riječ o izuzetno nadahnutoj posveti i pohvali možda najvažnijem instrumentu s kojim čovjek raspolaže – njegovoj vlastitoj ruci.
Vanja Babić
