Davor Krelja / Slike 1988. – 2008.
Galerija Prsten
Trg žrtava fašizma bb
Davor Krelja / Slike 1988. – 2008.
24. 3. - 15. 4. 2009.
Otvorenje izložbe: 24. 3. 2009. u 20 sati.
Izbor od 59 slika nastalih u periodu od 1988. - 2008. godine na jubilarnoj izložbi dvadesete godišnjice stvaranja. Izložbom su obuhvaćene 2 cjeline. Slike iz prve cjeline izlagane su od 1988.-1992. te u periodu od 2003.- 2005. Slike iz druge cjeline, nastale u periodu 2006. - 2008. do sada nisu izlagane.
Predstavljeni opus podijeljen je na sedam ciklusa:
1. 80te, 1988. – 12 slika ( ulje, akril na platnu ). Slike nove geometrije, monumentalne forme, naglašenog kolorizma, simboličkog porijekla.
2. Aurora, 1991./2. – 6 slika ( lak boja na staklu ). Slike inspirirane ezoteričnim učenjem rozenkrojcerske škole.
3. Lijepe manire, 2003. - 12 slika ( ulje na platnu ). Slike izduženog horizontalnog formata, meditativnog ugođaja kojima se pridružuju kratke priče.
4. U zemlji Rafidain, 2005. – 8 slika ( akril na platnu ). Serija slika koja ponavlja prizor video snimke egzekucije.
5. Pardon I’amour, 2006. – 4 slike ( ulje na platnu ). Erotski ciklus.
6. Warren die Gotter Astronauten?, 2007. - 4 slike ( ulje na platnu ). Slike nastale prema predlošcima fotografija iz novina u kojima se figure iz javnog života transformiraju na slikama u metafizičke figure.
7. Laku noć i dobar dan, 2008. – 13 slika ( ulje na platnu ). Slike nakon nesreće, autoreferencijalnog i nadrealnog karaktera.
Zadnja tri ciklusa (Pardon l’amour, Warren die Gotter Astronauten?, Laku noć i dobar dan) do sada nisu izlagani.
O izložbi i autoru
Morfologija Davora Krelje u formalnom je smislu disparatna i uključuje dvije karakteristične heterogene ikonografije. Prva je ona koja je - zahvaljujući koncentriranoj redukciji prizora na najelementarniju pojavnost - bliža redukciji i geometrijskoj apstrakciji, gdje je riječ o odbacivanju svih dispozicija koje nudi žanr narativne, figurativne slike, gdje se zaobilazi slikarska dopadljivost i estetska samodopadnost.
Prvo razdoblje Kreljina slikarskog djelovanja, dakle, afirmira svijest o slici kao fizičkom predmetu koji je strukturiran i građen prema posebnim i samosvojnim pravilima produkcije i recepcije. Tu autor ustrajava na imanentnim zakonitostima slike kao osobita medija, ali i na iskušavanju potencijala određenih sadržaja, no sadržaja koji pripadaju isključivo slikarstvu - ne i stvarnosti - što Kreljin rad vezuje za analitičko-racionalnu tradiciju sredine u kojoj se formirao.
Drugi, noviji dio njegove morfologije posvećen je povratku ekspresiji, figurativnom, predmetnom prikazu. Melankolična i kontemplativna po svojoj naravi, ta ikonografija očituje autorov intiman svijet, njegovu senzibilnu i liričnu stranu te održava napetost asocijativnih, aluzivnih i simboličkih protega.
***
Dekodiranje Kreljina slikarskog opusa - njegovih vizualnih i ekspresivnih, likovnih i značenjskih konstitutivnih elemenata - u rasponu od dva desetljeća umjetničkoga djelovanja očituje vitalan i dinamičan umjetnički koncept i kontinuitet, detektira snažne i korjenite mijene koje, međutim, u sebi nose imanentnu razvojnu logiku i afirmira se kao bogata, koherentna i smislena cjelina, vremenom kondenzirajući čvrste referentne točke, potvrđujući pritom slikarev stvaralački integritet.
Ova izložba dokumentira bogatstvo Kreljine poetske vizije, raznolikost njegova rukopisa i širok spektar likovnih sposobnosti, nebježanje od slikarske zavodljivosti, kolorističkog bogatstva, tradicionalnu kulturu plastičkog jezika i odnjegovanost rukopisa.
Premda je Krelja dijete postmodernizma, njegovo se slikarstvo ne ostvaruje kao «rekapitulacija povijesti» niti kao parazitiranje na «velikom rudniku» različitih tradicija, nego redovito na osobnom konstruktivnom načelu.
Kreljini slikarski ciklusi očituju da u njegovu opusu poseban pečat daje umjetnički nomadizam, neprestano umjetničko kretanje koje nema obzira ni prema postignutim formalnim konstantama unutar vlastita opusa, a kamoli prema nekim od općevažećih međunarodnih stilskih karakteristika.
(Ivica Župan, iz kataloga)
