Galerija PM
Trg žrtava fašizma bb

Elvis Krstulović:
Druga mjesta

04.04. – 19.04. 2009.

Otvorenje izložbe: subota, 4. 4. 2009. u 20 sati

Druga mjesta

„All the things I know but I am not at the moment thinking“ Robert Barry

Ovogodišnji program Galerije PM usmjeren je na preispitivanje umjetničkih praksi i paradigmatskih obrata u razmišljanju lokalnih i stranih umjetnika 70-ih, a ujedno i na utjecaj tih vizionarskih koncepcija na suvremene umjetničke aktivnosti i strategije. Time predstavljanje produkcija nadolazeće, ali već aktivne mlađe generacije u Galeriji PM, koja kritički promišlja vlastite umjetničke pozicije, umjetničku scenu općenito i zadane institucionalne okvire, nužna je za uspostavljanje daljnjih smjernica.

To je slučaj samostalne izložbe „Druga mjesta“, mladog riječkog umjetnika Elvisa Krstuloviċa. Izložba se sastoji se od dvije cjeline koje čine 5 slika iz serije „Zamućene naracije“ i fotografije „Sitecuts“, kao ekstenzija instalacije „Ožiljci“. Svaka cjelina se potom sastoji od svog izvornog materijala, dokument-tijela: printova iz notesa koji su prethodili slikama i transparenta, odnosno otiska jednog „ožiljka“.

Krenimo redom. Serija slika „Zamućene naracije“, ujedno i umjetnikov apsolventski rad, predstavlja direktne filmske citate kao i citate vlastitih performansa s Ivom Kovač, „Snapshot“ i „Znak“. Umjetnik iščitava kadrove iz filmova „Stalker“ i „Sedmi pečat“ te dokumentaciju  Orsona Wellsa u radio drami „Rat svjetova“ kao motive vezane uz određene aspekte performansa i potom ih pretvara u statične slike. Zaustavljajući kretanje, umjetnik se fokusira na proces. Prelaskom iz medija filma i fotografije u medij slikarstva, nastaje novo narativno tijelo, a svih pet slika čine jednu novu cjelinu. Sagledavanje cjeline pruža odgovarajuće putokaze potrebne za iščitavanje cijele priče, prepoznavajući simbole i otkrivajući njihovu unutrašnju logiku. U pitanju je proces koji zahtjeva koncentraciju i vremensko posvećenje, iako na posljetku odnos prema sadržaju ostaje neodređen. „Upravo ova dislociranost, odsutnost svake jasne ideje daje novu snagu, novu autonomiju ovim slikama – umjesto govora tu je napeta tišina.“ Glatka površina emajl laka evocira taktilnost konvencionalne fotografije, ali i povijesnog slikarstva. Kako tvrdi sam autor: „Žućkasti tonovi laka, način slikanja, odabir boja, korištenje lazura, navode nas da pomislimo na proces starenja, na memoriju, na zaborav. Zanimao me prikaz transformacija koje slike (image) prolaze, prolazeći kroz razne medije, više nego prikaz slika (image) samih. Stoga ovakve slike mogu predstavljati i otjelovljenje zaborava ili iskrivljenja pamćenja, računajući na različitost čitanja svakog pojedinog promatrača. “.

Instalacija „Ožiljci“ prikazana je prvi put prošle godine u galeriji Nova u okviru izložbe „Nemam karticu za bodove„. Umjetnik je u zidove galerije urezao osobne ispovijesti o samoranjavanju, tretirajući izložbeni prostor kao fizičko tijelo koje preuzima nove ožiljke. Na taj način Krstulović je propitao prostor galerije i „bijele kocke“ te njezino transformiranje putem intervencije u galerijskom prostoru. Tim pristupom Krstulović iznalazi nove modele djelovanja i istupanja na scenu, a ujedno i istražuje vlastiti status unutar različitih mreža sustava i suodnosa.

Serija fotografija „Sitecuts“, realizirana u suradnji s Petrom Bunićem korak je dalje u tom nastojanju. Umjetnik napušta izložbeni prostor i istupa u javni prostor s jednim transparentom „ožiljka“. Za svoj „javni nastup“ odabire vrlo specifična mjesta: napuštena skladišta, industrijske zone, parkirališta… U pitanju su neutralna, funkcionalna mjesta, bez ljudskog prisustva, gotovo patetična u svojoj običnosti. Ne radi se o „ne-mjestima“, već jednostavno o mjestima „bez kvalitete“. U tom okruženju figura umjetnika i transparent su izrezani; ostavljen je samo bijeli trag, praznina.

Kada nam se ne sviđa kako izgledamo na fotografijama često istrgnemo naš lik pa ostaju samo blijedi tragovi okruženja: krajolik, prijatelji, bivši… Sama gesta brisanja samoga sebe jedna je od osnovnih faza u ljudskom životu: subjekt je suočen s nizom potencijalnih mogućnosti, spreman je ispitati nepoznate teritorije, uzeti rizik, ali osjetiti i zadovoljstvo ponovnog početka. Uništiti fotografiju je najjednostavniji čin odbacivanja staroga, prethodnog „sebe“ u ime novoizgrađenog „sebe“. Sramim se ponovno biti taj „ja“!  U „Sitecuts“ izmicanje iz umjetničkog prostora kao i praznina podcrtavaju dakle kreativni potencijal i novi početak.

No umjetnik ne eliminira samo svoj lik, već i ispovijesti ožiljka.

„Jedan od načina da se izvučemo s nastave je bio da se odvrne vijak na šiljilu, uzme oštrica i negdje se poreže. Nakon toga je bilo dovoljno pokazati krv i učiteljica bi nas poslala da si stavimo flaster. Kasnije, dok sam jednu večer doma gledao TV tatin prijatelj je primijetio niz ožiljaka i u šali prokomentirao nešto u stilu: „Što si pao na roštilj?“. Tako je saznala i mama i zaključila da ako sam spreman na takvo što da bih se onda tako mogao početi i drogirati. “

Izgleda da je emocionalno izlaganje sastavni dio životne nezaobilazne metamorfoze, odrastanja. Što biva s Elvisovim rečenicama kada su prebojane u galerijskom prostoru ili pak jednostavno izrezane iz fotografije? Jesu li zauvijek nestale, da li ih je Elvis prerastao?

Značenje sintagme „Druga mjesta“ iz naziva izložbe ukazuje na premještanje iz jednog medija u drugi, na dislokaciju i izmještanje rada koji je bio specifičan za jedan određeni prostor po nekoliko lokacija. Formalna i sadržajna uslojenost dodatno naglašavaju tenziju fragmentacije i kompozicije, pamćenja i zaborava, interpretacije i (ne)-mogućnosti čitanja samih radova. Razdvajanjem i objelodanjivanjem izvornog materijala od konačnog rezultata, umjetnik naglašava procesualni aspekt oba rada. No, za razliku od dosadašnjih procesa koje je kontrolirao, umjetnik se svjesno suočava s novim izazovom. U prvom radu umjetnik se referira na poznate filmove i vlastite radove i propituje mogućnosti umjetničkog izražaja. U „Sitecuts“, estetikom brisanja,  Krstulović pokazuje svjesnost i spremnost za neograničenu mogućnost upisivanja daljnjih značenja. 

Ana Janevski

Elvis Krstulović

Rođen 17.06.1982. Rijeka, Hrvatska

2007. Diplomirao na Akademiji Likovnih umjetnosti u Zagrebu

2005. Stipendija za studij na Indiana university of Pennsylvania, SAD

Southern printmakers council, Washington, USA

Izložbe (izbor):

2008. “In transition Russia”, National Center for Contemporary Art - Moscow Branch, National center for Contemporary Art Saint - Petersburg branch and National Center for Contemporary Art - Kaliningrad Branch

What is White - Terminall00”, Ada Street Gallery, London

“Under Construction”, Galerija SC, Zagreb (sa “Sprout” kolektivom,London)

Skupna Izložba “Nemam karticu za bodove”, Galerija NOVA, Zagreb

Samostalna izložba, “Retorička Tijela”, Galerija SC, Zagreb

2007. Instalacija “Sutra”, “Festival budućnosti - Velesajam Kulture 4”, SC Zagreb

“(sedmi) dani Hrvatskog performansa”, HNK Varaždin

Samostalna izložba “Negativni prostor”, Galerija Križic Roban, Zagreb

Publikacija:

2007. Knjiga umjetnika “Negativni prostor”, izdavač Sandra Križić Roban, ISBN 978–953–6949–09–0, CIP broj 630367

Fotografije s otvorenja izložbe:

Sponzor izložbe: