GODINE NEOREALIZMA

 

 

G o d i n e   N e o r e a l i z m a

Smjernice talijanske fotografije 1945. - 1965.
 
 

 

Galerija Prsten

08 09. –  4. 10. 2009.

 

Hrvatsko Društvo likovnih umjetnika, Zagreb

u suradnji s Foto Galerijom Lang, Samobor

Incijativom samoborske Foto Galerije Lang i Centra vizualnih umjetnosti Batana u Rovinju, u organizacijskoj suradnji s Hrvatskim društvom likovnih umjetnika Zagreb, ostvaren je veliki izložbeni projekt „Godine Neorealizma – smjernice talijanske fotografije 1945 – 1965.“. Pored Rovinja i Zagreba, ova značajna izložba biti će predstavljena u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine u Novom Sadu tijekom ove godine, te Muzeju suvremene umetnosti RS u Banja Luci i Kulturnom centru u Beogradu 2010. godine.

Izložba predstavlja od 205 fotografija od 30 autora, a popraćena je izuzetnom publikacijom od 240 strana i dodatkom s uvodnim studijama talijanskih stručnjaka, kao i predgovorima Virgilia Giuricina,  direktora Centra vizualnih umjetnosti u Rovinju i Želimira Koščevića stručnog voditelja Foto Galerije Lang u Samoboru.

 

Što je Talijanski neorealizam:

 

Premda se pojam talijanskog neorealizma najčešće povezuje s filmskom umjetnosti (L. Visconti, V.de Sica, A. Lattuada, R. Rossellini), u fotografskoj umjetnosti neorealizam označava grupaciju i pokret  nove generacije talijanskih fotografa koji su sa snažnim socijalnim i kritičkim angažmanom nastojali izraziti novu talijansku stvarnost nakon 1945. godine. Grupe La Bussola (1947.) i La Gondola (1948.) nastojale su fotografiju odvojiti od potrošnog fotožurnalizma, te da s medijem progovore o stvarnosti autentičnim jezikom socijalno angažirane umjetnosti.

Talijanski fotografski neorealizam jedinstveno je poglavlje u povijesti fotografije. Nedavne izložbe u Fotomuzeju Winterthur i Fotomuzeju u Rotterdamu pokazale su u punom svjetlu važnost ovog specifično talijanskog pokreta, značajnog ne samo u općoj povijesti fotografije nego i od određenog utjecaja na formiranje estetike u mediju fotografije u Hrvatskoj a posebno u Dalmaciji (N. Vučemilović, braća Brkan, V. Hreljanović).

 

Od 08. rujna 2009. u Galeriji Prsten Hrvatskog Društva likovnih umjetnika u Zagrebu moći će se posjetiti, po prvi puta u Hrvatskoj, fotografska izložba „Godine neorealizma – smjernice talijanske fotografije“. Izložbu će popratiti izvanredna knjiga fotografija s 240 stranica sa više od 200 fotografija koje pokazuju preko trideset godina povijesti kroz osjetljivi objektiv 30 talijanskih fotografa (među kojima su Gianni Berengo Gardin, Carlo Bevilacqua, Piergiorgio Branzi, Alessandro Brembilla, Giuseppe Bruno (Bepi), Alfredo Camisa, Tranquillo Casiraghi, Mario De Biasi, Mario Giacomelli, Nino Migliori, Federico Patellani, Franco Pinna, Fulvio Roiter, Enzo Sellario i mnogi drugi).

Izložba i knjiga nemaju namjeru iscrpiti problematiku fotografskog neorealizma, već analizirati korijene tog fenomena i smjernice koje je zadao, odnosno ponuditi sredstva, slike i svjedočanstva nikada ranije predstavljene na ovom području EUROPSKOG ISTOKA, tako da se, barem djelomično, može razumjeti muke talijanskog naroda u onom presudnom razdoblju.

Virgilio Giuricin (iz predgovora)

 

 

Dakako da se nije znalo za fotografiju talijanskog neorealizma. Znalo se doduše za film, za de Sicu, Rosellinija, Viscontija, Lattuadu i de Santisa, malo tko je znao tko su Alberto Moravia,  Italio Calvino ili Cesare Zavattini, ali se opće znalo za Trst, Standu i Ponte Rosso, mlade cure sanjale su o odlasku (ilegalnom, naravno) u Cinecittà, ali nitko (gotovo sigurno) nije znao za fotografe čije fascinante, stvarne slike sada predstavljano po prvi puta publici u Rovinju, Zagrebu, Novom Sadu, Banja Luci i Beogradu. Pokretne su slike otišle, trajne su ostale, isprva gotovo zaboravljene, onda arhivirane, zatim ponovo pogledane i kritički valorizirane, i sada u novom kontekstu, s novim vizualnim iskustvom ne samo muzealizirane, već i visoko cijenjene. Ne znači da su pokretne slike manje vrijedne. I one su dio kulture s kojom pomalo nostalgično očijukamo iz našeg globalnog sela, prisjećajući se ne samo vlastite specifičnosti, već i posebnosti kojima je nekoć obilovala Europa……

 

………Sada, kad se ima jedinstvena prilika da se cjelina talijanskog neorealizma u fotografiji upozna posredstvom više od 200 fotografija  tridesetak autora, što da se kaže o toj talijanskoj specifičnost o kojoj premalo znamo ? Izvorni tekstovi i studije koje prate ovu publikaciju, čiji su autori vrsni talijanski stručnjaci Giorgio Trani, Sauro Lusini, Cesare Colombo, Paolo Barbaro i Manfredo Manfroni, uz samu izložbu koju su sastavili Fulvio Merlak, Claudio Pastrone i Giorgio Tani, daju doista svestranu temeljnu informaciju o fotografiji talijanskog neorealizma. …………….

 

…………….Za nas ovdje fotografija talijanskog neorealizma nije povijesna retrospektiva jednog specifičnog stila. To je jasna poruka  da medij fotografije ne formulira svoju poruku putem stila, već putem odnosa prema stvarnosti. Ustvari, stav je taj koji formulira stil, a tek tada se  može govoriti o specifičnostima kojima su talijanski autori gradili estetiku svojih fotografskih slika.

Želimir Koščević (iz predgovora)

 

Izložba je premijerno predstavljena u Centru za vizualne umjetnosti Batana u Rovinju 10.7.2009. godine.

 

Izložba je realizirana sredstvima Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport, Grad Zagreb i Ministarstva kulture RH,  te uz podršku Talijanskog instituta za kulturu u Zagrebu.