LOREN ŽIVKOVIĆ KULJIŠ - Galerija Bačva
LOREN ŽIVKOVIĆ KULJIŠ
Galerija Bačva
08.09.2009. - 23.09.2009.
Svojim umjetničkim radom Loren Živković Kuljiš primarno se bavi načinima promjene zadanog mjesta ili, riječima samog autora, «mogućnostima postojanja izvan zadanog konteksta». Gotovo da se ova misao može u potpunosti primijeniti na njegovo djelovanje – od neograničavanja korištenjem samo jednim medijem, do samog procesa kreativnog ulaska u izložbeni prostor.
U kontekstu povijesti umjetnosti na našim prostorima Živković Kuljiš se jasno nadovezuje na tradiciju umjetnika Druge linije, kako ih naziva Ješa Denegri; dakle jakih konceptualnih izraza, poput primjerice Kožarića ili Vanište, koji minimalnim sredstvima redefiniraju neke značajne postavke tadašnje suvremene umjetnosti. Kroz svoj rad u posljednjih nekoliko godina Živković Kuljiš se slobodno kreće između čiste skulpture, fotografije, videa, uvijek koristeći medij za proučavanje prostornih odnosa, te mogućnosti manipulacije njima. Izložbom u splitskom Salonu Galić u kolovozu prošle godine, umjetnik je izložbeni prostor promijenio stvorivši potpuno nove prostorne parametre. Na jednom mjestu je razinu galerijskog poda izdigao drvenom konstrukcijom koja se izvorno koristi za stajanje iznad površine tla u radnim prostorima. Čitav pod, zajedno s drvenom konstrukcijom, prekriven je prozirnom plastičnom folijom, čime je novi prostor doslovno odvojen od starog. Nova razina poda je u ovom slučaju uzeta kao početak galerijskih zidova koje je autor u potpunosti obojao bijelo. U postavu rada u zagrebačkoj Galeriji Bačva autor odustaje od doslovnog nanošenja boje na zid. Promjena se sada događa u samom prostoru, korištenjem novih izvora svjetlosti koja emitiraju svjetlost u primarnim bojama. Iako je promjena u oba slučaja konkretna i „opipljiva“, intervencije su uvijek nenametljive, neke gotovo jedva primjetne, pa se stoga prostorni pomak događa na vrlo finoj razini percepcije. Novi objekti poput konstrukcije ili lampica nisu tu samo zbog vizualne percepcije, oni upućuju na novi, potpuni doživljaj prostora. Ono što autor ovakvim postupcima naglašava je da vizualna percepcija uključuje mnogo više od samog viđenja. Misaoni procesi koji prate percepciju, uobičajene reakcije promatrača na određeni prostor, aktivacija memorije koja stvara određena saznanja – sve je uključeno u proces potpune percepcije rada. Izuzetno je zanimljiva upravo granica materijlnog i idejnog kojom se Živković Kuljiš kreće. Njegove intervencije imaju uvijek dinamiku minimalno izvedenog, no ne strogo definiranog. Stoga se potpuna promjena uvijek događa na konceptualnoj razini. Moguće je proces isčitati i kao dijalog više istodobnih postojanja – aktiviranog prostora koji uključuje u instalaciju, i onog «izostavljenog» – onog koji ostaje ispod plastične folije. Postojanje obaju je neupitno, no različito tretiranje ih postavlja u novi odnos. Međusobno zavisan i nerazdvojiv, kontroliran isključivo od strane umjetnika.
Ono što se događa kao posljedica ovakvih intervencija stvaranje je nove realnosti. Realnosti koja je izmještena iz uobičajenih prostornih odnosa i svakodnevnog konteksta na koji je naša percepcija naviknuta. Umjetn(ičk)a novonastala situacija koristi mogućnosti mentalne i osjetilne percepcije promatrača, potičući ga na uvijek nova čitanja i promišljanja svoje okoline.
Jasminka Babić
