SINIŠA LABROVIĆ - Galerija PM
SINIŠA LABROVIĆ
HURAAA!!!
08.09. - 23.09.2009
Izložba *Jiri Komanda V.S. the Rest of the Word - Strategije približavanja*, francuskih kustosa François Pirona i Guillaume Désangesa, predstavlja povijesne i recentne radove češkog umjetnika Jirri Kovande, pripadnika druge generacije češkog akcionizma 70ih.
Povijesni radovi obuhvaćaju fotografije koje bilježe minimalne i diskretne akcije u svakodnevnici, kao što su čekanje na telefonski poziv, čekanje djevojke na ulici, sastajanje s prijateljima. Radi se performansima izvan institucionalnog okvira, koji potvrđuju Kovandinu sklonost efemernom i običajnosti svakodnevnice. Kovandine akcije postale su važne i vidljive široj publici 20 godina kasnije, nakon pada Belinskog zida, kao dragocjen primjer umjetničke avangardne prakse istočnog bloka, ukazujući na ulogu i poziciju pojedinca-umjetnika u javnom prostoru i u određenom političkom kontekstu. Kovandine skromne i štedljive intervencije istovremeno su poetične i politične.
*Jiri Komanda V.S. the Rest of the Word - Strategiije Približavanja* je zamišljena kao jedna vrsta retrospektive, no Francois Piron i Guillaume Desanges pružaju inovativni kustoski pristup u iščitavanju Kovandinih akcija. Fotografije su predstavljene u dijalogu s umjetničkim radovima i praksama, u sučeljavanju s drugim radovima, gestama, idejama koje su nastale na nekim drugim mjestima, u drugačijim kontekstima i vremenskim periodima.
U pitanju su reprodukcije radova, uglavnom fotokopije i scanovi iz knjiga i kataloga Vita Acconcija, Gine Pane, Mladena Stilinovića, Dalibora Martinisa, Marcel Duchampa, Santiaga Serre, Bas Jan Adera i mnogih drugih. Konceptualni kustoski princip uspostavlja nove relacije na osnovu subjektivnih odabira, formalnih i konceptualnih veza, te započinje jednu vrstu arhive u nastajanju.
Izložba je zamišljena kao niz potencijalnih polifoničnih izložbi, a Kovandin rad je glavna okosnica.
Otvorenje izložbe *Jiri Komanda V.S. the Rest of the Word - Strategiije Približavanja * bilo je predviđeno za 12. rujna 2009.
Jiri Kovanda trebao je izvesti akciju u Zagrebu, a ujedno bi to bila i prva veća izložba češkog umjetnika u ovim krajevima, nakon izložbe *Pozvao sam par prijatelja da bace pogled* održane 2006. u Galerijama Miroslav Kraljević i Nova, na kojoj su bili predstavljeni češki umjetnici starije i mlađe generacije.
Kovandina izložba je također i važan dio programa galerije PM za 2009. godinu, s obzirom da je “Galerija Proširenih medija -PM proizašla upravo iz naslijeđa umjetničkih praksi 70ih, a ovogodišnji program galerije PM uzima u obzir paradigmatske obrate u razmišljanju umjetnika 70ih, a ujedno i utjecaj tih vizionarskih koncepcija na suvremene umjetničke aktivnosti istrategije.” Izložba je međutim otkazana dva tjedna prije otvorenja.
Otkazivanje izložbi i prazni termini nisu nesvakidašnje situacije u umjetničkim institucijama. Dogodi se da se izložbe otkažu u posljednjem trenutku, radi problema sa transportom radova, bolesti umjetnika, nesuglasica umjetnika i kustosa. U takvim situacijama obično se posegne za ”zamjenskim” izložbama, tzv. putujućim izložbama (npr. Suvremena britanska fotografija u organizaciji British Councila), a jedno od rješenja je i obraćanje umjetniku/ci koji ima radove na raspolaganju i s kojima je kustos/ica u prijateljskim odnosima. Priličan broj galerijskih djelatnika - kolega priznalo je da su počinili sličan “grijeh“, a da su upravo nedostatak vremena i improvizacija donijeli i dobre rezultate.
No kako se postaviti u ovoj konkretnoj situaciji imajući u vidu odgovornost prema posjetiteljima? Kakvu zamjenu pronaći? Da li i kako se opravdati? Kako posegnuti za anarhičnim počecima PM-a kada se sve odvijalo u hodu i kada se izložbe nisu planirale godinu dana unaprijed?
Postoji niz primjera u povijesti umjetnosti premještanja umjetničkog ateljea u izložbeni prostor, izložbi koje se odvijaju na osnovu umjetnikovog konceptualnog naputka, niz slučajeva zatvaranja galerijskog prostora, izlaganja praznog izložbenog prostora, no nema značajnih primjera zamjenskih izložbi, kao niti radova.
U video radu HURAAAA!!! Siniša Labrović se ispričava posjetiteljima izložbe jer nije izveo dogovoreni rad, nudeći razna banalna i nemoguća opravdanja, tipično za nekoga tko laže, moleći usput za oprost. Na kraju nudi video kao naknadu za rad kojeg nije napravio. Srdačno optimistični rad u kojem umjetnik pobjedonosno uzvikuje huraaaaa s rukama podignutim u zrak.
Boljeg rješenja nije moglo biti. Otkazana izložba zamjenjuje se radom o naknadnom radu. Kustoske i umjetničke strategije se preklapaju.
Posegnuvši za konceptualnim premještanjem koje upravo zamjenu čini vidljivom radikalna je gesta otkrivanja, ali ujedno i problematiziranja umjetničkih i izložbenih praksi, sustava moći, financiranja, pritiska koji vrebaju kreativno stvaranje, što je jedno novo i neistraženo polje.
Ana Janevski
