LJILJANA MIHALJEVIĆ - GOZBA
Ljiljana Mihaljević
G O Z B A
happening
22.04. - 30.4.2010.
četvrtak 22. 04. 2010. u 20 sati
Galerija Bačva, Trg žrtava fašizma bb, Zagreb
Zar se opet smanjujem? Treba vidjeti je li to istina. Digne se i pođe k stolu da se tu izmjeri…
Nikad prije nisam bila ovako malena, nikad u životu. I moram reći da je sada prešlo svaku mjeru!
(Lewis Caroll: Alica u zemlji čudesa)
Dođite na happening i gostite se do mile volje uz malo spretnosti i drskosti koje su potrebne da kod punog stola ne ostanete gladni.
Ostavite sram i suzdržanost kod kuće. Ponesite apetit, dobru volju, ljestve, prikladnu opremu za uspinjanje ili prijatelja dvometraša i navalite na hranu.
Akcija traje do iscrpljenja zaliha ili do 30.04.2010.
Hrana u umjetnosti nije neuobičajen fenomen. Eat works predstavlja umjetnost hrane, umjetničke radove koji se temelje na prikazivanju uzimanja hrane ili pak prikazivanju i izlaganju hrane kao umjetničkog objekta, a hrana je korištena u funkciji stimulacije oralnog erotizma i kanibalizma (nadrealizam) ili kao simbol potrošačkog društva (pop art). Gozba Ljiljane Mihaljević predstavlja nešto od svega toga.
Bogato postavljen «švedski» stol, puno je viši od svoje uobičajene visine. Ta mrtva priroda u formi instalacije kao da predstavlja uobičajeni domjenak na otvorenju izložbe, koji, međutim nije posve dostupan, a traži interakciju posjetitelja, stvarajući happening – prostorno vremenski događaj, u kojem sudjeluje publika, djelomično provodeći zamišljeni scenarij, te istovremeno ostvarujući slučajne, nerežirane i spontane situacije. Osim toga autorica se ovdje ironijski odnosi prema umjetničkim institucijama, uvriježenom načinu ophođenja i ponašanja, sustavu umjetnosti kao i mreži odnosa na umjetničkoj sceni. Gozba predstavlja pokušaj da ukaže na simptom koji provocira sudionike, kao i na specifične, neočekivane i nekontrolirane životne situacije i oblike ponašanja. Gozba kao happening proširuje zamisli ready madea i instalacije na cjelokupnost ponašanja umjetnika i publike, odnosno proširenjem i prenošenjem zamisli kolaža i asemblaža s razine slike i objekta na razinu prostorno vremenskog događaja. Ovdje se kolažira životna aktivnost umjetnika i publike. A istovremeno se njihovo svakodnevno ponašanje, svjetonazor i vrijednosti unose u umjetnički događaj kao ready made.
Ljiljana svoj, kako ga naziva “duhovito - ironični rebus” u vidu švedskog stola tretira kao mali psihosocijalni eksperiment koji testira snalaženje pojedinca (posjetitelja izložbe) u svladavanju prepreka (visina stola) da bi došao do cilja (hrana i piće), predstavlja otvoren prostor transfiguracije, igre i razmjene značenja između djela, sudionika i gledatelja.
Branka Benčić
