Suvremena hrvatska grafička scena proteklih je godina postala intrigantno polje umjetničkih istraživanja i mjesto transformacije dosadašnjih shvaćanja grafičkog medija. Eksperimenti u domeni matrice i dvodimenzionalnosti grafičkoga lista ustupili su mjesto poigravanju sa suvremenom tehnologijom i netipičnim umijećima (npr. šivanjem) koja se primjenjuju u kreiranju otisaka. Umjetnici uvode kategorije vremena i prostora kao važne sastavnice svojih grafičkih instalacija koje nerijetko balansiraju na granici nekoliko medija – grafike i dizajna, grafike i kiparstva itd.

Tri ciklusa riječke grafičarke Ane Vivode (1979.) s kojima se prvi puta samostalno predstavlja zagrebačkoj publici, interesantan su projekt u kontekstu suvremene hrvatske grafičke i likovne scene. Radi se o ciklusima nastalima od 2008. do danas koji označavaju novi smjer u autoričinu stvaralaštvu – u mnogim segmentima predstavljaju nastavak njezinih promišljanja, ali i odmak od dosadašnjeg prakticiranja medija u kojemu je dominiralo eksperimentiranje s izražajnim mogućnostima tradicionalnih grafičkih tehnika.

Grafička polazišta

U radovima Ane Vivode nastalima nakon diplome 2002. do ciklusa predstavljanih u Galeriji Karas mogu se uočiti dvije dominantne tendencije. S jedne je strane fascinacija grafičkim medijem i mogućnostima koje pruža na tehničkoj i oblikovnoj razini, a s druge težnja ka konceptualnom promišljanju same materije i odmak od strogih kanona grafičkog medija. Brojni ciklusi koje stvara u različitim tradicionalnim tehnikama, a ponajviše onima dubokoga tiska koje su imanentne riječkoj grafici, obilježava apstraktni vokabular i optičko poigravanje s ritmičkim i svjetlosnim efektima ukrštenih spletova linija ili ploha. Umjetnica u tim ciklusima inzistira na tehničkom umijeću i manualnom radu te direktnom kontaktu s matricom i otporom materijala. Istim motivima iznova se vraća u različitim tehnikama i pri tome istražuje nijanse razlika koje, ovisno o karakteru pojedine tehnike, nastaju u začudnim oscilacijama svjetla i tame. Inzistiranje na složenim vizualnim sklopovima i višedijelnim kompozicijama (diptisima, poliptisima), odnosno izražavanje u serijama grafika koje se naslanjaju jedna na drugu, karakteristično je i za recentne cikluse.

Istovremeno s grafikama u kojima se poigrava s apstraktnim jezikom Ana Vivoda stvara i nekoliko umjetničkih knjiga koje obilježava izrazita autobiografska nota, upisivanje vlastite osobnosti i bilježenje intimnih trenutaka. Za vrijeme poslijediplomskog studija u Stockholmu u Švedskoj 2004. nastaje knjiga Sjeverna struja (Norrström) u kojoj je autorica u mediju knjige vizualizirala intimne trenutke s kćeri (s kojom je tada bila trudna), fascinaciju prirodom i vibrantnom površinom vode na sjecištu sjevernih struja. Vivoda je igru vode zabilježila fotoaparatom te pomoću offseta prenijela na ploču i otisnula na transparentnom japanskom papiru u bjeličastim nijansama zahvativši, kako kaže, „zimske boje sjevernih voda“. Iako se radi o različitom kontekstu, određene karakteristike toga rada (osobna priča kao umjetničko polazište, stvaranje kao memoriranje i proživljavanje životnih trenutaka) utkani su i u prvi od tri ciklusa predstavljena na zagrebačkoj izložbi.

Reciklirano intimno

Ana Vivoda je 2008., potaknuta osobnom emotivnom pričom, izradila Intimno. Radi se o nizugrafika koje se razlikuju od njezinih dotadašnjih radova – umjetnica napušta domenu umjetnosti multioriginala i grafičkoga lista, apstraktnu ikoniku i uobičajene postupke kreiranja otiska i počinje šivati intimno rublje od japanskoga papira. Na papirnatom rublju u drvorezu otiskuje motive iz prirode, izjedeno i nagrizeno lišće koje pronalazi u idiličnoj oazi Like gdje živi. Autorica poseže u inventar skrivenih odjevnih predmeta, donjeg rublja koje je sinonim za intimno i ono što bi trebalo ostati privatno, a danas je toliko često (raz)otkriveno. Intimno postaje javno, tretirano kao artefakt i obješeno na štriku. Pravokutni format grafičkog lista zamjenjuje objekt sašiven od japanskog papira na kojemu primjenjuje tradicionalnu tehniku visokog tiska i u različitim nijansama bijeloga i sivoga bilježi teksturu potrošenog lišća poigravajući se na oblikovnoj razini odnosima vidljivoga i nevidljivoga.

U idućem ciklusu Reciklirano I (2009.) autorica ukida grafički moment (otiskivanje) i iz dimenzije grafike u potpunosti ulazi u područje skulpturalnog. Pri tome eksperimentira s materijalom od kojega izrađuje donje rublje. Estetizirani i profinjeni japanski papir zamjenjuje posebno tretiranim (sprešanim), iskorištenim i odbačenim plastičnim vrećicama. One prestaju biti potrošna roba suvremenog društva i svakodnevnog konzumerizma, predmeti lišeni funkcije, te su reaktivirani i postaju sastavni dio umjetničkog djela. U najnovijem ciklusu Reciklirano II (2010.) umjetnica ponovo iskorištava obrađene plastične vrećice i po predlošcima šiva odjevne i uporabne predmete svoje obitelji (od majica do papuča i igračaka), te ponovo primjenjuje postupak otiskivanja. U linorezu na recikliranom materijalu (vrećicama) vizualno reciklira motive izjedenog (potrošenog) lišća koje nalazi u svojoj okolini. Za razliku od dva ranija ciklusa koji osciliraju na granici grafike i skulpture, u objektima iz najnovije serije, uvodi još jedan funkcionalni moment – radi se o predmetima koji su nosivi.

Cikluse Ane Vivode nastale u protekle tri godine karakterizira eksperimentiranje s datostima različitih medija (grafike, skulpture, dizajna…) i osciliranje na granici nekoliko područja što nije rijetkost u radovima suvremenih hrvatskih umjetnika. Vivoda je krenuvši od grafike i tražeći nove modalitete izražavanja iz dvodimenzionalnosti grafičkog lista zakoračila u trodimenzionalnost grafičke instalacije te promijenila standardni način prezentacije grafičke građe (vješanjem u prostoru). Umjetnost multioriginala zamijenila je novim konceptom te u duhu novih realista posegnula u odbačeni inventar suvremenog potrošačkog društva. Radovi iz tri serije su oblikovno i sižejno srodni, ali ih obilježava i svojevrsna sukcesija, odnosno pomak od privatnog i intimnog prema općem i svakodnevnom, od profinjenog materijala bliskog ranijem grafičkom iskustvu do ekološki svjesnog korištenja uporabljenih najlona kao resursa za kreiranje umjetničkih objekata.

Lovorka Magaš

—————–

Ana Vivoda je rođena u Rijeci 1979. godine. Diplomirala je na Odsjeku za likovne umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci 2002. godine. Završila je poslijediplomski studij (Project Studies) na Royal University College of Fine Arts u Stockholmu u Švedskoj. SuradnicaKalkografskog ateljea Josipa Butkovića na Sušaku u Rijeci od 2000. godine. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zagreb. Na Katedri za grafiku Akademije primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci u zvanje asistent izabrana je 2005. godine. Od 2010. godine zaposlena je na Učiteljskom fakultetu u Rijeci. Priredila je dvije samostalne izložbe grafike i crteža u Rijeci 2005. i Madridu 2007. godine. Sudjelovala je na trideset kolektivnih izložbi u zemlji i na sedamdeset međunarodnih izložbi grafike, crteža i umjetničke knjige u zemlji i inozemstvu.

Nagrade i priznanja:

2003. Hrvatska, Nagrada Kabineta Grafike HAZU na Trećem hrvatskom trijenalu grafike, Zagreb

Srbija i Crna Gora, Grand Prix, VI. međunarodni bijenale suve igle, Užice

Hrvatska, Nagrada, 4. međunarodna izložba ex librisa “Čovjek i riba”, Rijeka,

Rumunjska, Ex aequo prize, The International Festival of Graphic Arts, Cluj Napoca,

2004. Hrvatska, Posebno priznanje žirija, Drugi Drava Art Annale, Koprivnica

2005. Španjolska, Medalja 3. međunarodni bijenale umjetnosti ”Aires de Cordoba”, (Cordoba)

Hrvatska, 3. nagrada, 40. lički likovni anale, (Muzej Like, Gospić)

2006.Hrvatska, Posebno priznanje žirija, 4. trijenale hrvatske grafike, (Zageb, Gliptoteka HAZU)

Španjolska, 1. nagrada, Prva međunarodna izložba grafike „Ciudad de Orduña“, Orduña,

Španjolska, Jedna od tri jednakovrijedne nagrade međunarodnog grafičkog natječaja za mladeumjetnike, Grabado y Edicion, San Lorenzo del Escorial, Madrid