Otvorenje izložbe FRIKA / Ika Peraić i Friedrich Joseph / četvrtak 16. prosinca 2010. / 19:00 sati / Galeriji Kristof Stanković
«Govor je kao koža: trljam svoje izgovorene riječi o tvoje.»
Umjetničku aktivnost nerijetko konjugiramo samo u prvom licu jednine, iako su udruživanja i suradnički projekti u umjetnosti sve više prisutni. U rezonanci s vremenom u kojem živimo, udružujemo se kako bismo mijenjali, upućivali na problemska žarišta u društvu, što je jasno vidljivo kroz djelovanje kritički angažiranih kolektiva, udruga i platforma koje u svojim projektima koriste alate vizualnih komunikacija. Motivi i načini udruživanja zasigurno ovise o kontekstualnim specifičnostima, no ono što je izvjesno je da svaka suradnička praksa testira ideju višeglasnosti i otvorenost ka drugome.
Ika Peraić i Friedrich Joseph su se kroz svoju zajedničku izložbenu suradnju odlučili za fuzijski, sinergijski pristup u kojem njihove umjetničke osobnosti postaju jedno radno umjetničko tijelo što potvrđuje i izložbeni označitelj, složenica njihova dva imena, Frika. A zajednički svijet koji konstruiraju govori o slijedećem:
Bilo jednom davno… susret Ti i ja. Svaki susret jasno sadržava i pozicionira u sebe i drugoga, ali i teži približavanju te spajanju, što kreativni proces suradničkog tipa nedvojbeno odražava.
Konverzacija Nerijetko je konverzacija, preduvjet za približavanje, mjesto paradoksa, nedovršenosti, neizrečenosti, ali i izražena potreba za daljnjom komunikacijom.
Igra Nastali su radovi pokretne narativne instalacije-mobili/recipijenti koji donose priče, stanja, situacije. Oni su materijalizirani dokaz, temporalni fragmenti i dokumenti susreta, usputne stanice i trenutna čvorišta. Autori koriste raznorodne medije; od videa, crteža do slikarstva i skulpture, kako bi ukazali na proširenost suradničkog eksperimenta. Jasno vidljiv potencijal igre iskazan kroz teme radova vezane uz odrastanje upućuje na njihovu permanentnu interakciju i istraživačku znatiželju; inherentne pokretače kreativnog čina.
Fragmenti priča Po Barthesu, ima nečeg fragmentarnog u ljubavničkoj, dvojnoj realnosti. Fragmenti odijeće, fotografija, predmeta predstavljaju istovremeno i fragmente osobnih narativa koje obilježavaju jedno i uvode dvoje.
(U) Dvoje Dvoje su su rijetko mi. Dvoje je dvojakost autorstva, (u)dvoje sukladnost poetika. Rade udvoje ojačava višeperspektivnost koja istovremeno govori i ja i mi. Na granici s realnošću i bajkom, Ika I Friedrich teže ispričati priču o susretima, individualnim memorijama i izmiješanim prostorima želja.
Roland Barthes, Fragmenti ljubavnog diskursa, Pelago, Zagreb, 2007.
