IZLOŽBA IVANE KUTUZOVIĆ U GALERIJI KRISTOFOR STANKOVIĆ
HDLU u suradnji s Gradskom skupštinom Grada Zagreba
Ciklus Mladi umjetnici u Galeriji “Kristofor Stanković”
IVANA KUTUZOVIĆ - 7 DANA
četvrtak, 19. 05. 2011. u 19h
Galerija Kristofor Stanković
Stara gradska vijećnica
Ulica sv.Ćirila i Metoda 5
19. - 31. svibnja 2011.
7DANA
Bila je subota. Pomislih: našla sam put, sve je sjalo, riječi su plutale tik iznad vode kroz hodnike stare civilizacije, i ja sam ih ulovila. Govorile su dođi, dođi, obećavam ti san. I ja sam otišla s novom subotom. U nedjelju sam slavila. U ptici sam upecala novi zrak, a sa sobom sam donijela nadu da ju pokušam provući kroz slavoluk.Uponedjeljak je bilo ljeto. Smijala sam se na jugu.Usvojoj opijenosti uspjela sam zamijeniti pilota za konduktera.
Pomislih previše plaćam, ali svejedno još uvijek, tjedan je ispred mene. U utorak sam dobila fotelju. Pogled na nju me ispunjavao nekom srećom, iako sam osjetila da je klimava, njena ljepotami nije dala mira. U srijedu je kišilo. Shvaćam da je moj san samo prebojan. Hmm, ispire se. Pokušavam ga spasiti kišobranom, ali meni treba šator. Četvrtak je donio vino, pila sam s voćem, rakovi su letjeli, školjke se otvarale i dopustih da me jedna pčela ubode. Gospodin Petak je bio ozbiljan. Kako? Zašto? S kim? Slušalica je poklopljena, slova više nema. Došla je nova subota. Ikar je ipak pao, Narcis je još zaljubljen, a ja sam ostala sama i ponovno čekam novih 7 dana.”
Otvorenost mogućnosti, rečenice razigranog ritma, bujica i šarolikost riječi Ivane Kutuzović istovrsne su njenom likovnom promišljaju. Vlastiti izričaj izlaže stalnim mijenama. Različitost pristupa posljedica je ispreplitanja i sudaranja oslobođenih emotivnih i misaonih procesa. Tome je prethodila prije svega namjera ali i sposobnost autorice da nastajuće impulse prima, osvještava i interpretira. I prije su se Ivanina slikarska istraživanja kretala na pozicijama svjesno/podsvjesno, racionalno/iracionalno. Kada bi u stvaralačkom procesu isključivala racionalnu komponentu rezultat su bila platna koja su varirala od ekspresivnih kolorističkih interpretacija do apstraktnih kompozicija mirnih, stišanih i hladnih tonova -zavisno od emocije koja dominira.
Svojevremeno, odabirući medij računalne grafike, kao mogućnost distanciranja od vlastitih emotivnih određenja, Ivana Kutuzović kreirala je virtualan prostor slike potpuno rasterećen svake osobnosti. Na taj je način isključila sve ono što se nalazi ispod praga svijesti, što se nemože u potpunosti kontrolirati, što čini osobni slikarski rukopis poput poteza kista, materičnosti namaza boje, karaktera linija… Otvorila je prostor racionalnom, hladnom opserviranju, te u svojim slikarskim istraživanjima zauzela dijametralno suprotnu poziciju.
U najnovijem ciklusu slikarica odabire središnju liniju . Ona se iščitava i iz sučeljavanja realno oblikovanih likova i apstraktno tretiranog vodenog medija koji ih okružuje. Tematska poveznica slikarskog ciklusa u cjelini jest voda. Ocean ili more po svojoj bezgraničnosti i nepreglednosti upućuju na nepoznato što po sebi nosi negativnu konotaciju nelagode i straha. Istovremeno, utjelovljuju i beskonačnost mogućnosti, pa tako i svekolikost pozitivnih iskustava. Voda u Ivaninim kompozicijama metafora je života i iskustava koja ga čine.Ona je istovremeno element duhovnog i tjelesnog preporoda.
Likovi zaranjajući u gustu vodenu masu ne doimlju se kao da pružaju otpor, nego se s njom stapaju, potpuno se prepuštajući finom ritmu vodenih silnica. Na formalnoj razini autorica suprotstavlja figurativni prikaz apstraktnom tretmanu većeg dijela oslikane površine. Razgrađujući je tonski i strukturalno, uspijeva postići dimenzije koje su nepoznate slici kao dvodimenzionalnommediju: osjet dodira i sluha. Promatranjem Ivaninih kompozicija nesvjesno aktiviramo osjetila evociranjem bliskih iskustava.
Napetost obrisne linije u odnosu na mnoštvo zgusnutih kratkih i oštrih poteza ili mnoštva istovjetnih struktura priziva fantomski dodir, dok prelijevanje tonova boje u usporenom ritmu sugerira zvukove podmorja.
Ivanino eksperimentiranje sa slikarskim izričajem utemeljenje pronalazi u introspekciji i osobnom razotkrivanju, propitivanju i sučeljavanju obje prisutne opcije - emotivne i racionalne. Iako kroz slikarski postupak pokušava doći do vlastitog određenja, njene slike nisu po sebi zatvorene - komuniciraju s promatračem postavljajućimu ista pitanja.
Danijela Ljubičić Mitrović
