LYDIA PATAFTA / Ulaz slobodan izlaz
LYDIA PATAFTA
“Ulaz slobodan izlaz”
01.09. - 14.09.2011.
otvorenje izložbe u četvrtak, 01.09. 2011. u 20 sati
HDLU, Galerija Karas
Praška 4
10000 Zagreb
……………………………………
Izložbu pogledajte:
uto - pet od 11-19 sati
vikendom od 10-14 sati
Zatvoreno ponedjeljkom i praznikom.
……………………………………
.
U nizu različitih slikarskih poetika i stilova koji postoje u recentnom hrvatskom slikarstvu, opus Lydie Patafte istovremeno se ravnopravno uključuje u dionicu slikara mlađe i srednje generacije koji su stasali u drugoj polovici devedesetih godina i na prijelazu tisućljeća, slikajući na tradiciji apstraktnog ekspresionizma, enformela, gestualna i primarna slikarstva te graffiti-arta, ali, s druge strane, odskačući od prosjeka današnje likovne produkcije inventivnošću i svježinom slikarskog pristupa. Lydia Patafta jedna je od onih umjetnica koja je elemente tuđih stilova i ideja rano apsorbirala i reciklirala kao nužni dio školovanja, i danas se više njima ne služi na način citiranja, parafraziranja ili alibija za vlastito pomanjkanje slikarsko-idejne kreativnosti. Na njezinim se slikama već jasno profilirao vlastiti autorski izričaj, od elemenata stilske prepoznatljivosti i motivskog vokabulara, do uporabe specifičnih tonskih nijansi slikarske palete. Za Lydiu Pataftu karakteristično je mnoštvo narativnih slojeva na slikama, fragmentarno razlomljenih i na prvi pogled suprotstavljenih, kroz koje umjetnica priča vlastite male priče iz različitih fragmenata svakodnevice i mašte na granici svjesnog i podsvjesnog – identično europskim te američkim apstraktnim ekspresionistima njujorške škole, što su i jedni i drugi baštinili od europskih nadrealista. Male paralelne sekvence priče na slikama vuku korijene i od umjetnosti grafita, stripa, ali i tribal-arta, koji je snažno utjecao i na slikarstvo druge polovice 20. stoljeća.
Formati slika dovoljno su veliki da promatrač može ući u prizor i slikarsku priču, bez da istovremeno osjeća kako slika remeti percepciju intenzivnim kolorizmom i kompozicijskom dinamikom prizorâ. Posebno je zanimljiva koloristička skala koju slikarica koristi, te koje boje dovodi u međusobne suodnose. Od delikatne skale pastelnih nijansi, crno-bijelog rastera do vatrometa narančaste, ružičaste, žute, duboko zasićene krvavo i kardinal crvene preko toplih zelenih nijansi, za umjetnicu ne postoje koloristički rebusi! Različite teksture boje na slikama, načini nanošenja pigmenta različitih usmjerenja i poteza uz tzv. intenzivna podslikavanja, ispitivanje suodnosa određenih boja radi postizavanja vizualne i kolorističke napetosti u slici, miješanje planova, pogleda i perspektivâ slikanja prizora, moglo bi ukazivati na kaotičan slikarski pristup i doživljaj svakodnevice. Slikarstvo Lydie Patafte, međutim, nije energetski razlomljeno i kaotično, iako govori o krhotinama današnjeg svijeta, urbanoj alijenaciji, o poremećenoj percepciji stvarnosti, čemu u prilog svakako ide i sama atmosfera njezinih slika: one nisu tmurne, depresivne, tjeskobne, ili autistične.
U novom se ciklusu slikarica kritički postavlja prema aktualnoj globalnoj tzv. nevidljivoj opasnosti – radijaciji i njezinim posljedicama. Nakon prethodnog ciklusa u kojemu je problematizirala mogućnost da nam u bliskoj budućnosti roboti budu bolji i savršeniji, humaniji prijatelji i suradnici od samih ljudi, latentna i realna prijetnja nuklearnih kataklizmi kristalizirala se kao mnogo bliža i aktualnija tema. Svijet mutanata mogla bi biti iduća razvojna stepenica ljudske vrste koja će se u potpunosti oteti svakoj kontroli i mogućnosti ispravljanja pogreške u genetskom kodu, pri čemu će konačno biti izbrisane granice između stvarnog i fantasy, science-fiction svjetova.
Umjetničinu iznimno originalnu i samosvojnu slikarsku urbanu kozmogoniju osjećamo i tumačimo kao sustavno emotivno i mentalno uranjanje u višedimenzionalnu stvarnost u kojoj zapravo sve više živimo, i koja se pred nama sve više otvara. Stoga fragmenti viđenog svijeta na njezinim slikama ne djeluju disfunkcionalno i začudno, već kao nizovi i mreže materijalno-emotivno-mentalnih projekcija koje naša svijest i više ja (higer Self) percipiraju u jednom danu. One su autoričin slikarski dnevnik, istovremeno krhka i snažna osobna priča o osjećanju povijesne, kulturološke i tehnološke matrice vremena i prostora.
Iva Körbler
—-
ŽIVOTOPIS // LYDIA PATAFTA
Lydia Patafta rođena je 1974. godine u Bratislavi. Nakon završene srednje škole za primjenjenu umjetnost u Bratislavi, odjel grafike, pohađa Universität für angewandte Kunst in Wien (Fakultet za primjenjenu umjetnost u Beču). Nakon završetka studija 1998. godine seli se u Zagreb. Posljednih godina posvećuje se slikarstvu. Prvu samostalnu izložbu priređuje 2009. godine u Zagrebu. Lydia Patafta živi i radi u Zagrebu.
