• Izložba Behzada Khosravija Noorija - Profesor Baltazar i Spomenik nevidljivom građaninu, u Galeriji Bačva, 2.7.-6.9.2020.

Retrospektiva: MILENA LAH Sjaju sjaj

Sa zadovoljstvom Vas pozivamo na otvorenje retrospektive

MILENA LAH
Sjaju sjaj

Utorak, 18. 11. 2014. 19:00

Moderna galerija
Zagreb, Andrije Hebranga 1
Retrospektiva objedinjuje 130 umjetničkih djela: skulpture u mramoru, bronci, keramici, kristalu i sadri; slike u tušu, akrilu i ulju, te fotografije skulptura u javnim prostorima Hrvatske i Slovenije; nastalih između 1953. i 2000. godine.

Kustos: Branko Franceschi


Retrospektivni pregled opusa Milene Lah u Modernoj galeriji prva je umjetničina reprezentativna samostalna izložba nakon izložbe najslavnijih ciklusa u galeriji „Prsten“ Meštrovićevog paviljona 1999. godine i prva nakon njene smrti 2003. godine. Prilagođena prostoru, izložba u sintezi i analizi umjetničinog rada predstavlja njeno integralno stvaralaštvo, pa će uz cikluse kojima je ostvarila istaknuto mjesto u povijesti skulpture 20. stoljeća publika imati prilike vidjeti i djela koja čine jasnijom genezu njenog stvaralaštva, kao što su rane skulpture iz pedesetih i šezdesetih godina u gipsu i mramoru, te crteže i slike tematski i formalno uvijek sinkrone njenom kurentnom radu u skulpturi i kasnu keramiku. Europom zvjezdoliko disperziran, 400 tona težak opus skulptura Milene Lah u javnom prostoru, umjetničina aktivnost koja se razvija u izvjesnom pomaku od geneze formi manjih formata ili onih u ljudskom mjerilu predstavljen je fotografijama koje se cijelom izložbom protežu kao prizori iz svijeta divova. Zapravo, ove forme izvedene iz bezvremenskih uzora unutar metafizičkih konotacija umjetničkog stvaralaštva predstavljaju mogućnost realizacije oblika većeg i trajanjem duljeg od ljudskog, onog najbližeg projiciranom konceptu vječnosti od bilo čega ljudskom rukom napravljenog. U formama koje se u srazu s okolišem i okruženjem nose kao najsnažniji biljeg čovjeka u kozmosu istinska je veličina kiparstva.
Unatoč uspjehu Milena Lah dijeli sudbinu onih umjetnika koji, spontani u praćenju imanentne logike osobnog razvoja, ne vide ili ne mare za prevladavajuće tendencije u disciplini kojom se bave. Jednom kada ih više nema, njihov rad koji se ne može uklopiti u velike povjesničarskoumjetničke narative o umjetnosti kojima se nekadašnja sadašnjost transcendira u budućnost i tako presudno oblikuje opća kategorija duha nekog vremena ili stil epohe polako nestaje iz fokusa pažnje. Činjenica da je u temelju umjetničke kreacije upravo individualitet, a ne opći nazivnik, kao da nema mnogo pobornika. Budući da nas povijest uči da vrijednosti naposljetku ipak isplivaju na površinu, situacija ne bi bila tako crna kad taj stav ne bi imao sasvim praktične posljedice po ostavštinu sa svim karakteristikama kulturnog dobra. Sudbina skulptura Milene Lah u hrvatskom javnom prostoru na milosti je, a ne u obvezi održavanja od naručitelja – gradskih vlasti, javnih institucija i korporacija, odnosno, njihovih slijednika. Ova siva zakonska zona jednako je devastirajuća kao i učinci miniranja spomenika nakon Domovinskog rata. No, za razliku od medijskog odjeka detonacija i barem jasnog stava kulturne javnosti protiv takvog kulturocida, ova se propast bez političkog predznaka odvija u tišini, zapretena u nedostatku kulturne strategije, državnog, institucionalnog i profesionalnog nemara sukladnog općenito niskoj razini uvažavanja značaja kulturnih dobara što predstavljaju našu dionicu konstituiranja suvremene civilizacije. Važna uloga ove izložbe je i da još jednom ukaže na činjenicu da društvo mora ne samo u potpunosti osvijestiti značaj skrbi o umjetničkim djelima, već i donijeti odgovarajuću zakonsku regulativu po kojoj će zapostavljanje ili uništavanje umjetničkog djela – u cjelokupnom rasponu od ispisivanja grafita do otuđenja – predstavljati ozbiljno kažnjiv čin protiv nacionalnog interesa. Kad svjesno sagledamo odnos prema umjetninama koje su u javnom prostoru, pred našim očima, nije teško zamisliti što se događa s umjetničkom baštinom koja je ovisna o individualnoj umješnosti nasljednika. Ili, slikovito rečeno, kad bi se izložba Milene Lah održavala dogodine, njen Velebitski ciklus sa tri monumentalna modela skulptura (po nekim kustosima sam vrhunac njenog stvaralaštva), rastakan slapovima vode koja se svakom kišom slijeva kroz napuklu konstrukciju njenog atelijera, vjerojatno ne bi više ni postojao. Publika će ga, zahvaljujući naporima nasljednika, organizatora izložbe i restauratora, ponovo moći vidjeti u izvornom stanju. Je li to posljednji put? Krećući se kroz prostor u vremenu od projekta do projekta, Milena Lah stvarala je uvijek novo i dalje u budućnost, s nadom da je svojim djelima dala snage da se sama izbore za svoju poziciju – kako se čini, jednostavnije u kozmičkoj, negoli društvenoj dimenziji.
S vedrije strane, opus Milene Lah, zahvaljujući katalozima i prikazima, knjizi povjesničarke umjetnosti Maje Vetrih, tekstu Berislava Valušeka za katalog izložbe u galeriji „Prsten“, te Antoanete Pasinović o međunarodnim kiparskim simpozijima, ostao je zabilježen za budućnost, možda za neke zahvalnije generacije. Na njih čeka i danas nepristupačna i nesređena arhiva umjetničine korespondencije, tekstova i pisanih programa koji su uvelike oblikovali univerzum kiparskih simpozija diljem Europe. I tu je kulturološka veličina Milene Lah. Mediteranka u srcu, Zagrepčanka u životu, domoljubna u biću, Europljanka po orijentaciji i dio kozmičke harmonije po uvjerenju, ova umjetnica koja je slušala prošlost, osluškivala budućnost i ostavljala tragove zajedničke sadašnjosti tek očekuje svoju punu planetarnu valorizaciju.
(iz uvoda kataloga, Branko Franceschi)
Milena Lah (Sveti Križ, 1920. – Zagreb, 2003.) gimnaziju je pohađala u Mariboru i Zagrebu. Kiparstvo je diplomirala na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti u klasi Vanje Radauša 1949. godine, a potom je suradnica u Majstorskoj radionici Vanje Radauša (1949./50.). Prvi put izlaže na skupnoj izložbi Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske u Zagrebu 1950. godine, a samostalno četiri godine poslije. Izlagala je na gotovo 50 samostalnih i na više od 240 skupnih izložbi, te sudjelovala na 20 kiparskih simpozija u cijelom svijetu. Od 1963. do 1991. bila je članica više međunarodnih kiparskih simpozija, a od 1980. godine bila je potpredsjednica europskog simpozija St. Margarethen u Austriji.

Zahvale: Igor Lah, Biserka Rauter Plančić, Ariana Kralj, Božo Biškupić, restauratorice i kolektiv Moderne galerije, Božica Dea Matasić, Vjeran Potočić, Filip Turković, Arhiv za likovne umjetnosti, Muzej grada Vukovara

milena lah

Fotografija: Poezija prostora, 1980/1981, Park Maksimir, Zagreb (snimio Goran Vranić)

Branko Franceschi

 

 

Info

RADNO VRIJEME GALERIJA PRSTEN, BAČVA I PM (DOM HDLU)


srijeda – petak 11 do 19h
subota i nedjelja 10 do 18h

ponedjeljkom, utorkom i praznikom zatvoreno

Trg Žrtava fašizma 16, Zagreb

RADNO VRIJEME GALERIJE KARAS

srijeda – petak: 15 – 20 sati
subota 10 – 13 sati

nedjeljom, ponedjeljkom, utorkom i praznikom zatvoreno

Zvonimirova 58, Zagreb

Više informacija…

Izdvojeno

  • Natječaj „Performing Ilica“

    Natječaj „Performing Ilica“ Hrvatsko društvo likovnih umjetnika u sklopu projekta Q'ART 2020. i EU projekta CreArt raspisuje natječaj „Performing Ilica“. KONCEPT PROJEKTA…

  • NATJEČAJ ZA SUDJELOVANJE NA REZIDENCIJALNOM PROGRAMU U KAUNASU, LITVA 9. rujan – 9. listopad 2020. Otvoren je natječaj za 2 umjetnika iz CreArt mreže (Valladolid –…

  • NATJEČAJ za izradu street art intervencije

    NATJEČAJ za izradu street art intervencije Igor Taritaš, “Stepenice” 2020., Martićeva ulica 24 Hrvatsko društvo likovnih umjetnika u okviru EU projekta CreArt 2.0.raspisuje…

PLATI UMJETNIKA!

HDLU