MOMI – Resist! What?

05. – 20. prosinca 2014.

Otvorenje izložbe u petak, 05. prosinca 2014. u 19 h

Galerija Karas

Praška 4, 10000 Zagreb

Radno vrijeme: uto-pet 11-19h, sub-ned 10-14h

Blagdanima i državnim praznicima zatvoreno 

 

Resist! What?

Postoji nekoliko činjenica koje se ne mogu zanemariti pri definiranju pozicije i analizi značenja umjetničke skupine ”MOMI“ u okvirima lokalne makedonske scene iz koje potječu i unutar koje većinom djeluju i predstavljaju svoj rad. Odnos prema neizbježnoj rodnoj odrednici ove skupine vidljiv je i u njezinom imenu – “MOMI“ (arhaizam koji u prijevodu znači “djevojke“). Skupina se sastoji od sedam mladih umjetnica – Zorice Zafirovske, Hristine Zafirovske, Ane Ivanovske, Maje Kirovske, Tatjane Ristovske, Marije Sotirovske i Kristine Hadzieve koje zajednički nastupaju u zemlji i regiji od 2012. godine. S obzirom na to da su vršnjakinje, većina ih sudjeluje i na značajnijim umjetničkim događanjima u Makedoniji za mlade umjetnike, a već neko vrijeme aktivno sudjeluju i u radu A.R.T. instituta u Skoplju. Intenzivna aktivnost umjetnica skupine “MOMI“, koje nastupaju u grupi, ali i samostalno, kao i njihov utjecaj, temelje se na dominantnoj invaziji svih raspoloživih prostora, bilo da se radi o galeriji i/ili otvorenom prostoru, institucionalnom i/ili nezavisnom/alternativnom izlaganju, koja odražava višu razinu svijesti njihova ne-elitističkog odnosa prema umjetnosti i djelovanje kroz stalnu prisutnost.

Umjetnice skupine “MOMI“ svoje kreativno i kritičko djelovanje ostvaruju unutar određene teme u široj perspektivi potvrđivanja vlastitih pozicija, ne samo unutar lokalne umjetničke scene, nego i u regiji. Iako su vrlo različite po senzibilitetu i osobnim umjetničkim interesima, njihovo zajedničko djelovanje stvara homogenu grupu čiji se interesi pretežito temelje na univerzalnim humanističkim i kritičkim temama kroz bavljenje ženskim principom u svim sferama stvaranja i djelovanja. U svojim radovima “MOMI“ daje ironične i duhovite odgovore na mnoga etička pitanja koja utječu na život pojedinca, potaknuta različitim temama iz svakodnevnog života – socijalnom patologijom, ekonomskim uvjetima, politikom, društvenim i rodnim pitanjima…Zbog njihove heterogenosti izlaganja im gravitiraju oko jedne, obično neodređene teme, koja otvara širok prostor za višestruka tumačenja različitih aspekata.             

Prema riječima skupine “MOMI“, izložba pod naslovom  “Resist! What?” otvara još jednu mogućnost dvostrukog tumačenja – kao otpor (resistance) i oduprijeti se (to resist) – u smislu kritičke svijesti i otpora određenim represivnim društvenim anomalijama; socijalnoj i ekonomskoj nesigurnosti, rodnim/kulturnim stereotipima; svakodnevnoj globalnoj i društvenoj komunikaciji…ali i kao potreba/nužda/želja/namjera “za ustrajanjem“ u suočavanju s izazovima “radosnih životnih trenutaka“ i samozadovoljstva, odnosno humanistički, hedonistički, čak i zabavno dekadentan “čin stvaranja i postojanja“.   

Kristina Hadzieva svoj rad “Landscape of my soul” temelji na osebujnom umjetničkom rukopisu; ovdje se intimnost čina stvaranja kao “kanala kreativne sveznajuće energije“ prevodi u ritmičku i dinamičku kompoziciju koja odaje dojam radosti življenja kojoj se teško oduprijeti. U svojoj ambijentalnoj instalaciji intenzivnih boja, pod naslovom “All the Colors of Autumn“, Ana Ivanovska neprekidno posebnu pažnju posvećuje senzualnom i u potpunosti kontemplativnom iskustvu neodoljivo jednostavnih trenutaka koji slave život.      

U svom radu “Happiness (false four-leaf clover)“ Maja Kirovska ironično prikazuje otpor prema površnim sredstvima/praznovjerjima i obrascima ponašanja koje ljudi koriste kako bi postigli željenu sreću; koristeći “lažnu“ djetelinu s četiri lista kao simbol površnih vrijednosti. “ Synthesizing happiness“, rad Tatjane Ritovske, rezultat je izvjesnog kompulzivnog meditativnog procesa stvaranja, a simbolizira strah i otpor prema nametnutim modelima ponašanja kroz (ne) ispoljavanje “iskrenih“ ljudskih emocija u online komunikaciji, što pak izravno utječe na ponašanje, reakcije i prihvaćanje pojedinca u “sigurnoj zoni“ društvenih krugova. Krug kao odraz vječnog cikličkog kretanja i promjene te ogledalo kao odraz i samoanaliza, elementi su koji se kao konstanta provlače kroz mnoge radovima Marije Sotirovske; u ovom se slučaju beskrajan niz riječi odnosi na generirani i nametnuti osobni ili društveni model otpora (po osobnom izboru) u odnosu na neke od navedenih pojmova.    

Kombiniranjem nekoliko pop-art obrazaca izražavanja, u projektu “WO-MAN“, Hristina Zafirovska daje osobnu post-feminističku kritiku i pruža otpor prema rastućoj stereotipnoj manipulaciji i iskorištavanju žena u marketinškoj industriji (na temelju fizičkog izgleda), gdje se, gotovo bez iznimke, funkcija žene definira kao sinonim za reprodukciju i seksualnost. Zorica Zafirovska njeguje vrlo angažirani pristup ozbiljnim problemima suvremenog društva. “Patriarchal Domination“, kao i njezini dosadašnji radovi, identificira oblike i metode brutalne diskriminacije različitoga te ih otvoreno pokušava slomiti kroz kritičku analizu bilo koje vrste ugnjetavanja i iskorištavanja, nasilja i kršenja temeljnih ljudskih prava od strane države, religije, tradicije šovinističkog društva u cjelini.    

Umjesto zaključka, nameće se sažetak koji se odnosi na prethodno utvrđen stav ovih sedam dama skupine “MOMI“, kao sedam različitih umjetničkih senzibiliteta – duhovitih, ironičnih, čak sarkastičnih, šarenih i razigranih, ali i ozbiljnih, osjetljivih i proturječnih, lucidnih i odvažnih analitičarki i kritičarki suvremenosti –  koje uvijek iznova i sve znatiželjnije postavljaju pitanja i daju svoje vlastite iskrene i izravne odgovore kroz optimistična estetska tumačenja vizualnih umjetnosti od univerzalnih životnih iskustava do analize društvenih problema…te uporno njeguju svoju znatiželju za tumačenjem beskrajnog niza osobnih, društvenih i svih bezvremenskih tema koje možemo zamisliti.

Maja Chankulovska-Mihajlovska

Izložba je ostvarena uz pomoć Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba i Ministarstva kultre Republike Hrvatske.

Galerija Karas izložbeni je salon Hrvatskog društva likovnih umjetnika.

Radno vrijeme: uto-pet 11-19h, sub-ned 10-14h. Blagdanima i državnim praznicima zatvoreno.

Adresa: Praška 4, Zagreb, Hrvatska