• OBILJEŽAVANJE 150 GODINA HRVATSKOG DRUŠTVA LIKOVNIH UMJETNIKA

SVEČANA DODJELA godišnjih nagrada HDLU-a za 2017.

Ivana Andabaka, Ivona Jurić Kljajo, Josip Zanki, Jelena Pavičić Vukićević, Andrija Mikulić,

Damir Sobota, Gordana Bakić, Miro Vuco, Božo Biškupić i Tomislav Buntak

 

U utorak, 19. prosinca 2017. u 10 sati u Staroj gradskoj vijećnici dodjeljene su godišnje nagrade i priznanja za postignuća u likovnoj umjetnosti u organizaciji Hrvatskog društva likovnih umjetnika pod pokroviteljstvom Gradske skupštine Grada Zagreba.

Lauerati u 2017. godini su akademski kipar Miro Vuco za životno djelo, nagradu za najbolju izložbu dobila je akademska slikarica Gordana Bakić, dok je nagrada za najboljeg mladog umjetnika dodijeljena akademskom slikaru-grafičaru Damiru Soboti. Odbor za dodjelu likovnih nagrada HDLU-a, koji je djelovao u sastavu Peruško Bogdanić, Ivona Jurić, Robert Šimrak i Zlatan Vrkljan, posebno priznanje za doprinos likovnoj umjetnosti dodijelio je Boži Biškupiću.
Nagrade su svečano uručili predsjednik Gradske skupštine Grada Zagreba g. Andrija Mikulić, izaslanica Gradonačelnika Grada Zagreba gđa. Jelena Pavičić Vukićević te predsjednik HDLU-a Josip Zanki, dok je u ime Odbora za dodjelu likovnih nagrada obrazloženja pročitala Ivona Jurić.

Tomislav Buntak, Miro Vuco, Ivana Andabaka, Josip Zanki

Tomislav Buntak, Gordana Bakić, Ivana Andabaka i Josip Zanki

Tomislav Buntak, Ivana Andabaka, Damir Sobota i Josip Zanki

 

Obrazloženja i životopisi nagrađenih

Nagrada za životno djelo: Miro Vuco

Likovna nagrada HDLU-a za životno djelo dodjeljuje se akademskom kiparu Miri Vuci. Svojim umjetničkim djelovanjem ostavlja neizbrisiv trag na hrvatskoj kiparskoj umjetničkoj sceni – kako kao nagrađivani umjetnik bogatog stvaralačkog i izlagačkog opusa i jedan od suosnivača manifestacije Salon mladih, tako i kao jedan od osnivača i aktivnih dionika likovne grupe Biafra. Svoj je kiparski put započeo suprotno dominirajućim teorijama suvremenog formalizma i vladajućoj estetici. Okrenuo se iskazu art bruta – slobodno oblikovanih likova forsiranog izraza – te se sa drugim članovima grupe Biafra sukobio s tadašnjom likovnom situacijom, ali i erozijom ljudskih vrijednosti, istaknuvši pitanje ljudske sudbine, ne samo imenom grupe, nego i likovnim izrazom, stvarajući umjetnost egzistencijalnog i socijalnog djelovanja – umjetnost s tezom, u kojoj će jezik oblikovanja služiti humanističkoj ideji.[1] Nadolazeće svjetske tendencije će kvalitetu i značaj tog, naoko radikalnog, usmjerenja ubrzo i potvrditi. Uz bogatu umjetničku produkciju, koja uključuje i brojne spomenike te javne skulpture, Vuco se ističe i pedagoškim radom. Od Škole primijenjenih umjetnosti u Zagrebu do Akademije likovnih umjetnosti, gdje je i mentor na poslijediplomskom studiju, intenzivno i predano sudjeluje u obrazovanju, ali i unaprjeđenju nastavne prakse, oblikujući generacije mladih umjetnika. Zato je njegov doprinos struci – ali i hrvatskoj kulturi uopće, neosporan, i bit će, uz ovu nagradu, dodatno potvrđen.

Životopis

Miro Vuco rođen je 1941. u Vojniću kraj Sinja. Nakon završene Škole primijenjenih umjetnosti u Splitu, upisuje Pedagošku akademiju, koju napušta prije kraja prvog semestra te se odlučuje za studij kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Suprotno autoritetima na fakultetu poput profesora Augustinčića, Vuco se okreće iskazu art bruta. Godine 1970. uz Petrića, Gračana i Bunića sudjeluje u osnivanju grupe Biafra, čiji je bio jedan od najistaknutijih članova. Njegovi se radovi nalaze u fundusu Moderne galerije u Zagrebu, Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu te niza drugih zbirki u Hrvatskoj i inozemstvu. Izlagao je kao dio grupe Biafra, ali je imao i više desetaka samostalnih izložbi u Zagrebu, Osijeku, Čakovcu i Varaždinu. Godine 1969. završio je poslijediplomski studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od 1984. do 1986. radio je kao profesor na Školi primijenjenih umjetnosti u Zagrebu, a 1986. izabran je za asistenta na ALU. Danas je redoviti profesor u trajnom zvanju i mentor na poslijediplomskom studiju ALU. Sudjelovao je na mnoštvu izložbi, kritičnih selekcija i koncepcija: Aktualnosti u Hrvatskoj umjetnosti u Beogradu; Moderna umjetnost u Hrvatskoj, u Meinzu; Umjetnost 1970.-1978. u Sarajevu itd. Autor je i niza spomenika: Tinu Ujeviću u Zagrebu, Anti Starčeviću u Osijeku, Bademi Sokolović u Zagrebu, Pieta u Sinju i dr. Dobitnik je nagrade 3. salona mladih u Zagrebu, 9. zagrebačkog salona, nagrade SKOJ-a (1975.) te nagrade IX. zagrebačkog salona.

Miro Vuco: Tin Ujević

 

Nagrada za najbolju izložbu: Gordana Bakić, Obnavljanje (Galerija SC, Zagreb – od 24.3. do 12.4.2017.g.)

Likovna nagrada HDLU-a za najbolju izložbu dodjeljuje se izložbi Obnavljanje, Gordane Bakić, održanoj u Galeriji SC u Zagrebu, u periodu od 24. ožujka do 12. travnja 2017. godine. Radi se o prostornoj instalaciji, svojevrsnom prostornom crtežu, kojeg možemo sagledavati kroz prizmu scenografije, makete ili predložene nove arhitekture prostora. Prostor galerije je preobražen, osvojen i naseljen sadržajem, koji zauzima svaki centimetar poda. Likovni elementi, korišteni u prostoru, iako različiti, estetikom su bliski te zajednički stvaraju novi – promjenjivi kontekst, a izložba postaje pokretna slika, nesamostalna, ali regenerirajuća forma – ogledalo autoričinog vježbanja kompozicije cjeline te mjesto gdje postavljena pitanja pronalaze nova pitanja pa i logične odgovore unutar sebe samih. Izložba je likovno-umjetnički rad u nastajanju, koga je posjetitelj pozvan promatrati svaki dan u pomalo drugačijem ruhu. Pritom su iznimno važne uloge autorice koja prostor mijenja, nadograđuje i obnavlja – ujedno i uloge originalne misli koja je nezamjenjiva i često se nedovoljno vrednuje; prostora koji ograničava, iako je u konačnici jedino ograničeno naše poimanje njegovog potencijala i mogućnosti; te uloga samog promatrača, koji je pozvan sudjelovati u promatranju tog  kontinuiranog redefiniranja viđenog. Žiri za dodjelu nagrada zaključio je kako je Gordana Bakić izložbom u Galeriji Studentskog centra predložila metodu nadogradnje i obnavljanja svog vlastitog unutarnjeg prostora putem umjetničkog procesa te iznjedrila vrlo kvalitetan i inovativan umjetnički sadržaj

Životopis

Gordana Bakić rođena je u Zagrebu. Završila je Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Zagrebu 1990. Iste godine upisala je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu – studij Likovne kulture na Nastavničkom odsjeku. Diplomirala je u klasi prof. Zlatka Kesera 2001. godine. Članica je HDLU-a od 1996. Od 2004. do 2012. zaposlena je u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu na oslikavanju scenografija (kazališna slikarica). Godine 2011. magistrirala je na Akademiji za likovnu umjetnost u Ljubljani – smjer slikarstvo, u klasi prof. Bojana Gorenca. Od 2012. godine predaje na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u umjetničko-nastavnom zvanju docentice. Izlagala je na izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu te je dobitnica niza nagrada: Rektorove nagrade (1994.), Nagrade Zagrebačke banke (2001.), Nagrade HDLU-a za najbolju mladu umjetnicu (2003.) te Grand Prix-a za slikarstvo Hrvatske poštanske banke (2007.). Živi i radi u Zagrebu.

Gordana Bakić: Obnavljanje / Regeneration

Nagrada mladom umjetniku: Damir Sobota

Mladi umjetnik Damir Sobota još je za vrijeme studija na Akademiji likovnih umjetnosti, reducirajući figuru, odbacio figuraciju i krenuo u smjeru geometrijske apstrakcije, naslanjajući se estetikom na umjetničku tradiciju apstraktnih umjetnika 1960.-tih godina. Kroz apstraktni “jezik” pokušava izraziti svoje osjećaje, razmišljanja i osobnost pri čemu mu je iznimno važna intuicija. Svojim radovima Sobota želi djelovati na oko promatrača i njegovu svijest. Sistemski pristup u Sobotinu slikarstvu vidljiv jer kroz stvaranje čistih, gotovo matematički preciznih, formi, kroz istraživanje, kombiniranje, superponiranje i repliciranje jednostavnih elemenata kao i propitivanje njihovih međuodnosa unutar čvrste geometrijske matrice. U novijim radovima Sobota se zaokuplja odnosom punog i praznoga, materije i antimaterije, umjetnika i prostora, a njegovi radovi po prvi put poprimaju iluziju treće dimenzije. Sobotin je rukopis nedvojbeno njegov, prepoznatljiv, konstantan. Ne ulazeći u maniru, on kontinuirano napreduje, predano se razvija i osvježava, ne ostavljajući prostor tautologiji, a gledatelj uvijek iznova ostaje iznenađen. Uz kvalitetu umjetničkog stvaralaštva Damir Sobota pokazuje iznimno predan angažman na proširenju svog slikarskog izričaja te kontinuirano izlaže na samostalnim i skupnim izložbama od kojih izdvajamo 31. salon mladih (2012.) te II., III. i IV. bijenale slikarstva. Njegov potencijal i kvaliteta prepoznati su 2013. godine kad je bio dobitnik Nagrade za izuzetan uspjeh Akademije likovnih umjetnosti u Zagreb, a ovom se nagradom potvrđuje i potiče Sobotina daljnja uspješnost.

Životopis

Damir Sobota rođen je 1988. godine u Zagrebu. Po završetku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu 2013. godine u klasi prof. Roberta Šimraka,  stekao je zvanje akademskog grafičara. Iste godine postaje i član Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Godine 2015. pohađao je rezidencijalni program u Belgiji, a radio je i kao vanjski suradnik na Grafičkom fakultetu u Zagrebu 2015. i 2016. godine. Do sada je održao šest samostalnih izložbi u zagrebačkim galerijama Karas (2013. i 2014.), Greta (2013.), Academia Moderna (2014.), Raga (2016.) te u varaždinskoj galeriji Zlati Ajngel (2011.). Posljednju samostalnu izložbu ” Systemic Paintings” imao je u Galeriji SC 2017. godine. Sudjelovao je i na nizu skupnih izložaba u Hrvatskoj i inozemstvu (“Window”, Studley, UK, 2016.), uključujući 31. salon mladih (2012.) te II., III. i IV. bijenale slikarstva. Dobitnik je Nagrade za izuzetan uspjeh u 2013. godini (Akademija likovnih umjetnosti, Zagreb). Živi i radi u Zagrebu.

Damir Sobota: Systemic Paintings

 

Posebno priznanje za doprinos likovnoj umjetnosti: Božo Biškupić

Odbor za dodjelu likovnih nagrada dodjeljuje posebno priznanje za doprinos likovnoj umjetnosti Boži Biškupiću.

U posljednjih pet desetljeća, razvoj kulture, kulturne politike i likovne umjetnosti u Republici Hrvatskoj, s velikim utjecajem na susjedne zemlje, bez gospodina Bože Biškupića bio bi nezamisliv. Njegova prosvjetiteljska vizija, ostvarena kroz djelovanje na raznim poslovima u kulturi, sve do pozicije ministra kulture u više mandata, naslonila se na tradiciju djelovanja dvaju velikih “prosvjetiteljskih” ličnosti – Isidora Kršnjavog i Josipa Jurja Strossmayera, koji su krajem 19. i početkom 20. stoljeća osigurali kontinuitet kulturnog života i djelovanja, kako u velikim gradovima, tako i u malim sredinama.

Božo Biškupić nastavlja tu viziju ne samo iz uvjerenja o važnosti kulture, već prvenstveno iz osobne ljubavi i zaljubljenosti u umjetnost. Likovna umjetnost u njegovom srcu zasigurno ima posebno mjesto .

U kontekstu Hrvatskog društva likovnih umjetnika, koje s radom započinje prije 149 godina, upravo zalaganjem slikara Isidora Kršnjavoga, gospodin Biškupić ima značajno mjesto. U posljednjih  tridesetak godina Društvo se razvija uz njegovu neupitnu potporu. Gospodin Biškupić kroz svoje djelovanje pokazuje širinu i razumijevanje te daje konkretnu stručnu pomoć u razvoju Društva, u razvoju izložbene djelatnosti, osiguravanju i zaštiti prostornih uvjeta te osiguravanju prava likovnih umjetnika. Svojim primjerom kontinuirano nas podsjeća da je naša dužnost raditi najbolje za kulturu i umjetnost te da, bez obzira na teškoće na koje nailazimo, ne odustajemo od nastojanja da stvorimo nešto novo, jedinstveno i lijepo. Novo umjetničko djelo.

Način rada i rezultati koje postiže pokazatelj su svima nama da je uvijek moguće učiniti više; da su osobno uvjerenje, ljubav i neprestano djelovanje jedini način da omogućimo kulturi da mijenja svijet te ga učini boljim.

 

Životopis

Božo Biškupić rođen je 1938. godine u Maloj Mlaki (Zagreb). Pravni fakultet i poslijediplomski studij bibliotekarstva, dokumentacije i informacijskih znanosti završio je na Sveučilištu u Zagrebu, te stekao zvanje magistra društvenih znanosti iz područja informacijskih znanosti (muzeologija). Skupljajući godinama suvremenu poslijeratnu umjetnost, te etnografsku građu Turopolja, Posavine i Pokuplja osnovao je Zbirku Biškupić koja je 1976. registrirana i zaštićena kod Ministarstva kulture Uprave za zaštitu spomenika kulture. Od 1970. sudjelovao je u organiziranju likovnih manifestacija i promidžbi hrvatske kulture u domovini i inozemstvu.   Realizirao je Vukovarski muzej u progonstvu; akciju Hrvatski umjetnici i Zbirka Biškupić za ranjeni Mostar; pokrenuo je i izdavao biblioteku Hrvatska 1991., čiji je prihod u cijelosti namijenjen obnovi hrvatskih spomenika kulture; te sudjelovao u brojnim dobrotvornim akcijama s likovnim djelima iz vlastite zbirke. Darovao je niz umjetnina galerijama, nacionalnim knjižnicama i muzejima diljem Hrvatske i svijeta te je pokrenuo osnivanje međunarodnog trijenala grafike u Livnu 2017. g. Izdavao je i uredio u vlastitoj nakladi više od stotinu literarno-likovnih autorskih knjiga i grafičkih mapa; autor je suautor i priređivač brojnih monografija; dokumentarno je obradio opuse uglednih hrvatskih umjetnika i objavljivao u stručnim časopisima; radio je kao urednik likovnih monografija u NSK u Zagrebu te Grafičkom zavodu Hrvatske; pokrenuo je biblioteku Prizma; te je autor, priređivač i urednik više od 50 likovnih izložbi.

Od 1990. do 1992. bio je direktor Republičkog fonda kulture pri Ministarstvu kulture, nakon čega postaje pomoćnik Ministra kulture i prosvjete RH, zamjenik Gradonačelnika grada Zagreba, a zatim i ministar kulture Republike Hrvatske.

Član je Grafičke sekcije ULUPUH-a, Društva dizajnera Hrvatske te Družbe braće hrvatskog zmaja. Više je godina član Organizacijskog odbora Zagrebačkog salona, Međunarodne izložbe grafičkog dizajna i vizualnih komunikacija ZGRAF te je član žirija biennala Zagrebačke izložbe crteža i grafike kao i Triennala zagorskog suvenira.

Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja: priznanja na Zagrebačkom salonu, godišnje nagrade “Vladimir Nazor” (1993.), povelje Grada Hrvatska Kostajnica, zlatne plakete “Grb Grada Pakraca” i nagrade grada Nova Gradiška. Nositelj je Spomenice domovinskog rata, Spomenice domovinske zahvalnosti, Odličja reda kneza Trpimira s Danicom i ogrlicom, Odličja reda Ante Starčevića, Odličja Reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića, Odličja reda Hrvatskog trolista, Odličja reda Hrvatskog pletera te Spomen medalje Vukovar, Velikog zlatnog ordena za zasluge za kulturu, Republike Austrije.

[1] Miro Vuco / [tekstovi] Ive Šimat Banov, Darko Bavoljak; [prijevod Graham McMaster], Zagreb , Akademija likovnih umjetnosti , Skaner studio, 2015.: 214-215

 

Info

RADNO VRIJEME GALERIJA PRSTEN, BAČVA I PM (DOM HDLU)

srijeda – petak: 11 – 19 sati
subota i nedjelja 10 – 18 sati

ponedjeljkom, utorkom i praznikom zatvoreno

RADNO VRIJEME GALERIJE KARAS

srijeda – petak: 9 – 15 sati
četvrtak: 15 - 19 sati
subota i nedelja 9 – 12 sati

ponedjeljkom, utorkom i praznikom zatvoreno

Više informacija ...

Izdvojeno

HDLU