7.9.2010. utorak / otvorenje izložbe / 18.00 – 20.00
7. – 29.9.2010. / Galerija Bačva

Dom HDLU
Trg žrtava fašizma bb

Kustos izložbe: Branko Franceschi

Nova instalacija oblikovana je posebno za prostor Hrvatske udruge likovnih umjetnika, Meštrovićev paviljon, tako da - kao što je to već tipično u djelima argentinskog umjetnika Osvalda Romberga - kombinira arhitektonske elemente, tekst, kolaž, video, zvuk i sl. Ovaj rad izveden je u čast Le Corbusierovog paviljona Phillips za Svjetsku izložbu u Bruxellesu1958. godine. Umjetnik je za posjete paviljonu imao 20 godina i bio zauvijek određen neodoljivim dojmom kojeg je rad na njega ostavio!!!! Eye of the Fly / Oko muhe, kako se zove nova instalacija, nastoji predstaviti suvremene dileme i napetosti između globalizma i nacionalnih osjećanja.
Kao što znamo, oko muhe ima 4000 faceta. Što ono vidi? Da li vidi jednu istinu podijeljenu na 4000 dijelova ili 4000 različitih istina??
Instalacija je 7 metara visok i 27 metara dug prostor, sastavljen iz kartonskih cijevi i papira kroz koji gledatelji kruže. Tri projektora smještena izvan prostora na njegove stjenke projiciraju nasumično odabrane i potom autorski obrađene trenutke iz povijesti čovječanstva koji održavaju sarkastičan odnos društva i pravde. Popratna zvučna kulisa predstavlja povijest glazbe koja će se ubrzanjem pretvoriti u zvuk muhe, koji istovremneo odražava napetost između slika, teksta i filmova…
Paviljon omogućuje slobodno kretanje promatrača njihovim željenim tempom, tijekom kojeg će iskusiti veliku količinu slika i zvukova. Potpun ciklus izmjene slika i zvukova traje oko 10 minuta.
Eye of the Fly je nov Rombergov rad nastao pod velikim utjecajem prostora u kojem će biti postavljen pa će kružni prostoru nalik visokom Panteonu u gledatelju razviti osjećaj zarobljenosti u slojevima arhitekture: jednom, onom stvarnom prostoru same zgrade, a drugi fiktivnom prostoru, strukturi same papirnate instalacije u kojoj će biti izložen totalnom djelovanju vizualnih i zvučnih podražaja.

Osvaldo Romberg je profesor na Pennsylvania Academy of Fine Arts. Rođen je u Buenos Airesu, a živi i radi u New Yorku, Philadelphiji, i Isla Grande, Brazil. Suosnivač je Slought fondacije ww.slought.org, gdje je kurirao retrospektive umjetnika kao što su William Anastasi, Hermann Nitsch, Dennis Oppenheim, i Gunter Brus. Izlagao je na mnogobrojnim izložbama u prestižnim institucijama i manifestacijama poput: Kunsthistoriches Museum, Beč; Kunstmuseum, Bonn; Muzej Ludwig u Kölnu, Sudo muzej, Tokyo; Israel Museum, Jeruzalem; Židovski muzej, New York, XLI Venecijanski bijenale, paviljon Izraela, Muzej moderne umjetnosti, Buenos Aires, Van Abbemuseum, Eindhoven, među ostalima. Njegova posljednja izložba s video instalacijom Kazalište transparentnosti, predstavljena je u Kunstmuseum Bonn u 2008 (ko-kustosi Aaron Levy i Gunther Holler-Schuster) te tijekom 2009. u Centro Cultural Recoleta, Buenos Aires, Neue Galerie, Graz, i Zentrum für Kunst und Medientechnologie, Karlsruhe.

Izložba je omogućena sredstvima Ministarstva kulture RH i Ureda za obrazovanje, sport i kulturu, Grad Zagreb

5. – 7.9.2010. / radionice (raspored događanja niže)

7.9.2010. utorak / otvorenje izložbe / 18.00 – 20.00

Slought in Transit / Slought u tranzitu, jedan je u nizu javnih programa Slought Fondacije iz Philadelphije (SAD) s ciljem promicanje kulture dijaloga i institucionalne razmjene. Posljednji nastavak bit će predstavljen u Domu Hrvatske udruge likovnih umjetnika,  a održat će se od 5. – 7. rujna, 2010. Program uključuje radionice s umjetnicima, kustosima, uključujući i arhitekte: Katherine Carl, Aaron Levy, Armin Linke, Osvaldo Romberg, Srđan Jovanović Weiss (vidi dolje), i druge, uz popratnu instalaciju u Galeriji PM koja predstavlja aktivnosti Slought Fondacije. Ovaj program omogućen je zahvaljujući velikodušnoj potpori zaklade Trust for Mutual Understanding, New York i suradnji s Virtualnim muzejom avangarde koji pomaže njegovu koordinaciju. Za više informacija, molimo kontaktirajte franceschi@avantgarde-museum.com

U duhu konceptualnih informativnih izložbi iz ranih 1970-ih,  Slought in Tranzit ima oblik arhivskog istraživanja i pregleda dosadašnjih aktivnosti Slought Fondacije o suvremenoj umjetnosti, arhitekturi i društvenoj teoriji. Uz video dokumentaciju ovih programa koji su uključivali umjetnike poput Petera Weibela, Gary Hilla, Dennis Oppenheima, Werner Herzoga, te Vita Acconcija uz plakate, publikacije i niz živih diskurzivnih događanja, u mješavini umjetnosti, kulture i politike zagrebačkoj javnosti predstavit ćemo prepoznatljiv identitet Slought fondacije.

Događaji uživo organizirani su u sklopu projekta u Zagrebu. Fokusirani su na pitanje “političkog obrazovanja” i istražuju načine na koji se grad Zagreb može shvatiti kao političku školu. U organizaciji povjesničarke umjetnosti Katherine Carl, oni uključuju:

5.9.2010. nedjelja / predavaonica HDLU
13:00: razgovor Maroja Mrduljaša i Srđan Jovanović Weissa na temu kontinuitet modernizma
19:00: diskusija s Darkom Fritz o Novim tendencijam, i Ivom Radom Janković o Ivanu Kožariću i Gorgoni, moderira Katherine Carl

6.9.2010. ponedjeljak / polazak iz HDLU
11:30: Foto safari s berlinskim fotografom Armin Linkeom u napuštenoj političkoj školi u blizini Kumrovca. Kontakt za informacije pm@hdlu.hr

7.9.2010. utorak / predavaonica HDLU
17:00: Prezentacije i okrugli stol na pitanje: kako grad Zagreb može generirati političko obrazovanje danas i povijesno kroz umjetnost i dizajn? U dijalogu s Brankom Franceschi o Virtualnom muzeju avangarde, Osvaldom Rombergom o gradovima kao mjestima političkog obrazovanja, te Aaron Levyiem o Perpetual Peace Project / Projektu trajnog mira.

O Slought fondaciji i ideji projekta Slought u tranzitu

Filozofi, teolozi i znanstvenici kroz povijest su ozloglasili znatiželju i bilo kakvu naklonost eksperimentu, kao nedostatak specijalizacije, neku vrstu intelektualne ispraznosti i uzaludnosti. Slought Fondacija u potpunosti se suprotstavlja ovakvoj konceptualizaciji, zalažući se umjesto toga za znatiželju kao kustosku metodologiju. Znatiželja, za nas, podrazumijeva otpor prema uvriježenoj hijerarhiji, njegovanje neslaganja, i odvraćanje od uobičajenog oblika razmišljanja. Upravo ćemo ovaj duh radoznalosti popularizirati kroz projekt “Slought u tranzitu” i njemu pripadajuće programe.

Catherine Liu, u svom eseju Audicije za budućnost u knjizi Rrrevolutionnaire: Razgovori o teoriji, (Slought Books, 2006), tako tvrdi da je “Slought učinio nešto po samom duhu građansko - i iako to zvuči užasno prizemno, u doslovnom smislu upravo tako i jest.  Njegova pozicija ništa ne obećava uobičajenim obožavateljima Walnut St., znatiželjnim osobama raspoloženim samo za šetnju. Ovaj neizvjestan susret s nečim anakronim poput ‘društva’ ili ‘akademije’ ili kulta odvija se u bijeloj kocki prostora namijenjenog predstavljanju suvremene umjetnosti. Teorija se dokazala razočaravajućom ne samo zato što nije nužno dovela do velike društvene, političke ili kulturne promjene, nego zato što se očito u potpunosti institucionalizirala. No, još uvijek postoji mogućnost da se u sklopu ovakvog načina razmišljanja i govora dogodi nešto široko po zamahu i eksplozivno kada se u pitanje dovedu nestabilnosti i povijesnost ustanova u kojima se teorija opasno udomaćila.“

Povijest projekta Slought u tranzitu

Slought u tranzitu, već je prije putovao u Galeriju Heike Curtze, Berlin i Zona: suvremena umjetnost, New York (2007), La Maison Rouge, Fondation Antoine de Galbert, Paris (2008), Besalel akademiju umjetnosti i dizajna u Tel Avivu i Jeruzalemu, te Galeriju Kasa, Sabanci Üniversitesi, Istanbul (2010).

Izložba je omogućena sredstvima Ministarstva kulture RH i Trust for Mutual Understanding

Obavještavamo Vas da je po natječaju za kustosko – autorske poslove vezane uz projekte HDLU Galerije PM/Prsten objavljenom 16. lipnja 2010, komisija u sastavu Josip Zanki, predsjednik HDLU, Tomislav Buntak, dopredsjednik HDLU i Ivan Fijolić, upravni odbor HDLU, između prijavljenih kandidatkinja izabrala Ivu Kovač za novu kustosicu Galerija PM i Prsten.

Članstvo i tijela upravljanja HDLU zahvaljuju se Ivani Gabrić na uspješnom obavljanju dužnosti voditeljice u proteklom periodu.

Vizija razvoja Galerije PM

Oslanjajući se na tradiciju Galerije PM, program galerije trebao bi se orjentirati na osmišljavanje što adekvatnijih formata prezentacije suvremene umjetnosti*, a ne na reevaluaciju praksi koje su kroz nju nastajale. Pod pojmom suvremene umjetnosti podrazumijevam dva pojma; 1. umjetnost koja se oslanja na povijesne avangarde i neoavangarde, 2. recentna umjetnost koja nastaje danas i koju stvaraju nove generacije autora/ica. Smatram da bi program galerije trebao zadovoljiti oba tumačenja ovog pojma.

Pretpovijest Galerije PM započinje još kroz djelovanje Radne zajednice umjetnika (RZU) u sklopu Galerije Podroom (prostora u kojem su se okupljali/e više manje isti/e umjetnici/e koji/e kasnije pokreću i sudjeluju u radu Galerije PM). RZU je tražila rješenja pitanja vezanih uz reguliranje umjetničkog djelovanja u odnosu na izlagačke prostore kao i načine financiranja umjetnosti. Problemi na koje je upozoravala nisu riješeni do danas. Sam HDLU djeluje kao strukovna udruga koja također nastaje u svrhu zaštite prava umjetnika/ica, dok se kroz trenutni mandat upravo fokusira na rješavanje pitanja autorskih prava i reguliranja tržišta umjetnina. U tom smislu predlažem da se kroz predstavljanje raznih projekata, primjera dobre prakse, informira stručna javnost o načinima rješavanja ovakvih pitanja u Hrvatskoj i regiji, promoviraju vlastiti projekti (osmišljeni unutar HDLUa) i stvore nova institucionalna partnerstva koja dugoročno mogu doprinijeti boljem reguliranju umjetničke djelatnosti u regiji. U tu svrhu bih svakako bila u stanju ponuditi svoje kontakte nastale kroz zajednički rad sa Elvisom Krstulovićem na projektu Art&Market kao i kroz kustoski program Svet umetnosti u sklopu Ljubljanskog SCCA.

Osim toga bih tijekom izložbi nekih od, po mom mišljenju, najzanimljivijih sudionika/ica suvremene umjetničke scene iz zemlje i inozemstva, u program uvrstila i predavanja istih o temama kojima se bave u svom radu. Većina umjetnika/ica koje namjeravam pozvati su elokventni te koriste pisani i govorni jezik kao ravnopravni dio njihovog rada. Utoliko bi popratna događanja uz izložbe imala i didaktičku ulogu usmjerenu prema mlađoj generaciji umjetnika/ica, povjesničara/ki umjetnosti, kustosa/ica te ostalih zainteresiranih. Nadam se da bi ovakva praksa pokrenula diskusiju između aktera mlađe i starije umjetničke scene kako bi se unaprijedio dijalog i međusobno upoznali/e sudionici/ice.

Ovo su opće odrednice kojima bih se vodila dok bi iz dogovora sa savjetom galerije i pozvanim umjetnicima/icama, kolektivima i organizacijama** proizašao konkretan program Galerije PM.

*Pod ovim smatram da bi se i postavke u galeriji, u dogovoru sa umjetnicima/icama, trebale smjelije odmaknuti od neutralnog umetanja rada u ponuđeni prostor.

**Za neke od ponuđenih projekata forma izložbe možda nije najadekvatniji oblik prezentacije već možda predavnje, okrugli stol, izdavanje stripa itd.

Životopis Ive Kovač

Iva Kovač rođena je 01.01.1983. u Splitu.

Obrazovanje:

• 2010/11_pohađa kustoski program Svet Umetnosti pri SCCA Ljubljana
• 2009/10_pohađa kustoski program Kustoska platforma u sklopu SCa Zagreb
• 2008_diplomira slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu
• 2001/02_studira Likovnu kulturu na Filozofskom fakultetu u Rijeci
• 2001_završava Prvu riječku hrvatsku gimnaziju u Rijeci

Radno iskustvo:

• 11.2009_zajedno sa Elvisom Krstulovićem sastavlja i vodi filmski program Prostori straha u sklopu 6.Velesajma Kulture, MMC Zagreb
• 5.2008-5.2009_radi za multimedijalnu kazališnu skupinu Bacači sjenki iz Zagreba
  • 5.-8.2008_volontira na pojedinim projektima
  • 9.2009-6.2010_ honorarno radi na svim aktualnim projektima i vodi ured
  • 4.-5.2010_dio je organizacijskog odbora i glavna koordinatorica simpozija Sjenčanje grada: Hipertekstualizacija urbanog prostora
  • - Piše prijave za financijsku potporu od domaćih i stranih kulturnih fondova
  • - Sudjeluje u medijskoj promidžbi projekata i oglašava ih na društvenim mrežama
  • - Osmišljava vizualnu promidžbu nekih projekta
  • - Održava internetske stranice udruge
  • - Vodi pismenu i usmenu korespondenciju sa suradnicima/icama udruge
• 12.2007-1.2008_staž u Peggy Guggenheim Collection u Veneciji
• 9-2007_sudjeluje u organizaciji Teorijske čitalačke radionice, SC Zagreb

Umjetničke reference relevantne za obavljanje posla na koji se prijavljujem:

• 2009/10_u suradnji sa Elvisom Krstulovićem organizira i vodi predavanja te objavljuje internet stranicu i novine Art&Market sa vlastitim tekstovima, intervjuima i diskusijama s voditeljima korejskih alternativnih umjetničkih prostora u sklopu SAP2009 rezidencijalnog boravka u Republici Koreji, projekt nastavljaju na 2.Moskovskom bijenalu mladih
• 2008_u suradnji sa Natašom Tepavčević radi intervjue sa umjetnicom Gülsün Karamustafa te Danom i Liom Perjovschi te izdaje publikaciju Distribucija znanja u sklopu 29.Salona Mladih-Salona revolucije

Tražena znanja i vještine:

• Aktivno poznavanje engleskog i slovenskog jezika u govoru i pismu.
• Pasivno poznavanje njemačkog jezika u govoru i pismu.
• Radim podjednako na Mac i Windows računalima.
• Koristim se MS Office programima, Adobe Photoshopom, Ilustratorom i InDesignom, Premierom i Final Cut Pro programom.
• Znam održavati internet stranice i koristim se društvenim mrežama u svrhu promidžbe kulturnih manifestacija.

Na osnovu predočenih materijala i navedenih biografskih podataka od 94 prijave primljeno je 56 novih članova.

Članovi Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 13. srpnja 2010. godine su:

1.     VALENTINA CRNKOVIĆ

2.     NENA BRKIĆ

3.     ANDREJ KULJIŠ

4.     VJEKOSLAVA SOŠIĆ

5.     IVA HARAMINA

6.     MARIJA PAPARELLA

7.     MARIJANA ŽUPAN BENIĆ

8.     KATARINA BUKAL

9.     KATIJA HORVATH

10.  DORA BRETELJ

11.  PREDRAG PAVIĆ

12.  MARTA ŽIVIČNJAK

13.  LEA POPINJAČ

14.  DINO ZRNEC

15.  NEBOJŠA VUKOVIĆ

16.  LEON LANDEKA

17.  MARIO KOLARIĆ

18.  DORA KATANIĆ

19.  LENA RINELLA IVANKOVIĆ

20.  PETRA KOVAČIĆ

21.  NIVES SERTIĆ

22.  JURICA VRANJEŠEVIĆ

23.  MIA VUČIĆ

24.  VLADIMIR BIGA

25.  NATAŠA VUKOVIĆ

26.  MAJA VIDOVIĆ

27.  ALEKSANDRA GORETA

28.  JELENA BANDO

29.  MOHAMAD DAVID SHREIM

30.  ANDRO BANOVAC

31.  MARTINA GRLIĆ

32.  MATKOVIĆ MARTINA

33.  HANA MILETIĆ

34.  ASTA DVORNIK

35.  JOSIP ŠUŠKOVIĆ MIHIČEK

36.  KOŽUL KRISTIJAN

37.  MIRAN ŠABIĆ

38.  ANA SLADETIĆ

39.  NATALIJA ŠKALIĆ

40.  DAMIR GAJSKI

41.  MIA ORSAG

42.  STIPAN TADIĆ

43.  ANA KUZMANIĆ

44.  IVA ŠULOVIĆ

45.  NEVENA PETRA PILIŽOTA

46.  JELENA DIVIĆ

47.  JASNA KODARIĆ-IVANKOVIĆ

48.  ĐUKA SIROGLAVIĆ

49.  TONKO FABRIS

50.  TINA ERJAVEC

51.  ANDRIJANA MLINACEVIĆ CVETKOVIĆ

52.  ĐENA ĐONLAGIĆ

53.  ZLATAN PINTEK

54.  MAJA PEJČINOVIĆ

55.  BORIS KOLAR

56.  ZDENKA SCHONWALD

HDLU ima zadovoljstvo pozvati vas na otvorenje

IZLOŽBE RECENTNIH RADOVA ČLANOVA HRVATSKOG DRUŠTVA LIKOVNIH UMJETNIKA 

u utorak, 13. srpnja 2010. godine u 19 sati

Dom hrvatskih likovnih umjetnika

Trg žrtava fašizma bb

13. 07. - 24. 08. 2010. 

Hrvatsko društvo likovnih umjetnika
Trg žrtava fašizma bb, 10000 Zagreb

Radovi se mogu razgledati: radnim danom od 11 - 19 sati, 
subotom i nedjeljom od 10 - 14 sati, ponedjeljkom i praznikom zatvoreno

IZLOŽBA RECENTNIH RADOVA ČLANOVA HRVATSKOG DRUŠTVA LIKOVNIH UMJETNIKA

THE EXHIBITION OF RECENT WORKS OF CROATIAN ASSOCIATION OF ARTISTS’ MEMBERS

Kreativna i ina proizvodnja

Budući da mi se ukazala prilika drugi put zaredom pripremati zagrebačku „Izložbu recentnih radova članova HDLU-a“, nastojat ću krenuti korak dalje u razmatranju njene problematike te na mjesto načelnog zalaganja za Recentnu, a nakon iznošenja razloga pro & contra njenoga postojanja, (zainteresiranoga čitatelja upućujem na prošlogodišnji predgovor jer je ovogodišnji njegov izravni nastavak), elaborirati konkretnu situaciju kako u odnosu na temu posebno, tako i na prikazanu produkciju općenito. Pa iako tvrdnje lani iznijete i dalje nepromijenjeno zagovaram, a suvišno je ponavljati se, neke temeljne postavke ipak moram ponovno aktualizirati: Recentna je izložba članova u smislu njihove pripadnosti određenoj Udruzi te je to glavni kriterij sudjelovanja kojemu su granični okviri samo prostorna i druga ograničenja.

Preuzevši zadanu štafetnu palicu „tržišta“ od tradicionalnih manifestacija koje su joj neposredno prethodile, ovogodišnja Recentna pruža uvijek dobrodošlu priliku za usporedbu s „45. zagrebačkim salonom“ i „30. salonom mladih“. Nepridržavanje zadanosti koncepta nipošto nije povlačilo negativne konzekvence (njegujmo načelnu otvorenost), bilo je tek zanimljivo vidjeti kako će taj koncept biti tretiran i na određeni način potenciran. Naime, kod razmatranja fenomena tržišta umjetnina temeljnim se pokazuje koncept komodifikacije kulture pa unutar nje, dakako, i umjetničke produkcije. Iz toga je razloga pogled na „umjetnička djela kao na tržnu robu neizbježan prilikom svake iscrpne, odnosno sveobuhvatne teorijske studije suvremene umjetnosti te ga se ne može izostaviti jednako kao što pojmove forme i/li osjećaja nisu mogli izostaviti kritičari ranijih epoha“ (1.), a danas ti pojmovi dijele prostor umjetničkoga polja – sve gušće preoravanoga - s drugim kategorijama. Spomenuta neizbježnost može izgledati čudnom, budući da se uobičajeno ističe umjetnička autonomnost, sloboda izraza, kritička pozicija… Međutim, proizvodi kojima je pridružena ekonomska vrijednost nisu samo jedna od glavnih tema suvremene umjetničke produkcije, nego je sveopća društvena komodifikacija postala preduvjet te iste produkcije. Stoga je uvijek od ključne važnosti razmotriti koje su umjetničke implikacije takve situacije. Spomenuti preduvjet, dakako, ne znači da autori ne zauzimaju kritičku distancu – neovisnost o komodifikaciji moguće je, ako ne u praksi, onda barem u imaginaciji i nadalje održavati.(2)
Dakle, premda se većina autora nije obazirala na sugeriranu/ nametanu temu, nekolicina je svojim radovima na nju ipak odgovorila, a među njima ima i onih koji su iskoristili ponuđeni prostor (konkretno, na pitanje o vlastitu konceptu na formularu Prijavnice) da sami razjasne svoja ostvarenja i/li pozicije. Kako, dakle, sami autori tumače svoja djela? Zalaganje za „preispitivanje umjetnosti i njene vrijednosti“, prema mišljenju Renea Bachracha Kristofića, nužno je „u današnjem svijetu prevladavajućeg, ali i umirućeg neoliberalnog kapitalizma, u kome svaka stvar, djelo ili ideja moraju imati materijalnu, novčanu protuvrijednost“. Elvin Berton preuzima atribut grupe U2 s turneje 1997. – limun - kojim ponavlja njihovu parodiju potrošačkog društva, a pored toga, kako sam autor smatra, „ironično progovara i o gomilanju, štancanju, odnosno pop kulturi“, a također, navodno, isti motiv „može se interpretirati i kao izrugivanje kiču i načinu suvremenog života zasićenog ‘limunadama’“ itd. (dakako, ta bi ideja jasnije došla do izražaja u slučaju izlaganja većeg broja („poliptiha“) slika istoga motiva na istome formatu, vrlo slično izvedenih). Aleksandar Bezinović uzima motiv ‘pin-up’ djevojke-zečice kako bi u kontekstu teme prokomentirao „konkretan odnos ponude i potražnje za identitetom te procjenom cijene identiteta, kako osobnog, tako i kulturnog“. Za Morenu Brnčić slika ‘Pošto jabuke?’ „jest ironiziranje umjetničkog djela kao takvog“ te se vraća staroj dilemi (i ponekad pogubnoj zabludi) konstatacijom „danas u Hrvatskoj jabuke su važnije od slike“. Suptilno zapažanje svojom fotografijom pokazuje Marta Crnobrnja, ukazujući na „simboliku ostavljenog neonskog anđela u blagdansko doba koji bdije nad globusom na pustom gradilištu (…) dok ljudi sumanuto kupuju poklone, jure s punim vrećicama“… Izravnu provokaciju „stanja društva, mjerila vrijednosti, kulture…“ postavlja Hrvoje Dumančić instalacijom Magic Box jer posjetitelj mora posebno platiti (istina, prihod ide u Fond za mlade umjetnike) ako želi vidjeti izloženi rad. Ana Gezi se također neposredno obraća temi i stvara „konzumeristički oltar“ na kojemu se „nalazi prikaz samog komadanja ljudskog bića, rastavljenog na dijelove i na koncu rasprodanog.“ Jednako tako, o „tržištu ljudskim organima“ progovara Karina Sladović. Kristina Horvat Blažinović razvija u vremenu projekt „Thin Yellow Line“ kojim reklamira globalnu korporaciju „Happily Modified“ koja „promovira nove identitete“ – no budući da je riječ o izmišljenoj korporaciji čitav je projekt naprosto parodijska simulacija. „Propitivanju vrijednosti onoga što ostaje iza svake epohe ljudske povijesti“ posvetio je svoj rad pod nazivom „Spomenik“ Robert Starčić, a očito je kako misli da naše vrijeme ostavlja „nered i otpad“. Parodiju na TV prodaju donosi Marina Stoponja, ugradivši audio snimku „nagovaranja na kupnju umjetničkog djela, ali ne kao umjetničke vrijednosti, nego proizvoda koji kupcu može koristiti na određeni način“. O tržištu svoj komentar nastojala je dati i Valentina Šuljić izlaganjem majice („koja obilježava sadašnjeg i budućeg potrošača u ringu tržišta“) jer „one polako postaju stereotip, bez snage koja djeluje na psihu kupca“. „Umjetnik koji ne govori engleski nije umjetnik“ – citat je Mladena Stilinovića kojim Azra Svedružić „proširuje temu poraznog mjerenja uspješnosti umjetnika njegovom moći prilagodbe diktatu tržišta“ te ujedno „problematizira pitanje mjesta, funkcije i konzumacije umjetničkih djela“. Sličnu Stilinovićevoj konstataciji, iznosi i Paulina Jazvić: „Ako niste na Internetu, isključeni ste s tržišta“. Svijest o tržištu – kupovini i prodaji umjetničkih djela – time je jasno izražena. Ono pak što u našoj marginalnoj poziciji u odnosu na svjetska središta nije još prisutno (ili tek u vrlo maloj mjeri) jest „rast i dominacija investicijskog tržišta u umjetnička djela (kao nekada u zlato i druge dragocjene metale)“(3). Iako ih se vulgarnim tumačenjem svodi na dobra poput svih ostalih, ipak se nameće zaključak kako su umjetnička djela posebna vrsta robe. Uostalom, možda se komodifikacija umjetnosti najbolje kritizira – nakon nestanka otpora avangarde - tako da se ista ignorira?! Dakako da je to naivna pomisao, ali činjenica jest da nemali broj radova pripada svijetu fantazije ili nastoje bilježiti slikovito, zanimljivo, ‘lijepo’… šireći se do dopadljivosti koja je ponekad tek na razini suvenira - što opet neminovno pripada tržištu. Sve u svemu, kao slika stanja, izložba Recentna 2010 pored određenog broja kvalitetnih i zanimljivih radova, ne donosi mnogo velikih djela; već je odavno uobičajeno da su mnoga u estetskom smislu slabo ambiciozna, s druge pak strane konceptualni radovi dostižu svoju ideaciju ‘na prvu loptu’, a tada je intrigantnost kratka vijeka.

S daleko izraženijim kritičkim pristupom - kad bih želio predstaviti ono najbolje što može ponuditi zagrebački HDLU - možda bi tek trećina prisutnih zadovoljila (ali zašto napokon i ostali – kao članovi Udruge - ne bi pokazali svoju produkciju). Od posebnog poziva (kao što je prošle godine bio upućen tridesetorici autora čime je, mišljenja sam, podignuta kvalitativna razina) ove sam godine odustao, već i zbog iznimno dobra odaziva što je, dakako, vjetar u leđa organizatora kako bi ustrajao u pripremi Recentne. Nameće se zaključak: prevelika ponuda, premala potražnja; omjer proizvođača (umjetnika) i publike (zapravo, potrošača ili barem korisnika) teško je održiv u tržišnom smislu. Pa ipak, iako je recepcija iznimno važna, možda neće biti naodmet podsjetiti se kako „odnos umjetnosti prema društvu ne smijemo tražiti primarno u sferi recepcije. Taj odnos prethodi recepciji, on je u produkciji“.(4)

Nikola Albaneže

————————————————————————————–

Cijenjeni slikar, grafički dizajner i likovni urednik Alfred Pal umro je 29.06. u Zagrebu u 90. godini.Alfred Pal rođen je 1920. u Beču. Osnovnu školu polazio je u Krakowu i Beču, a srednju školu je završio u Vukovaru. Nakon upisanog studija arhitekture u Beogradu (na koji zbog proglasa Numerus clausus nije primljen), slijedi vrijeme Drugog svjetskog rata koje, iako provedeno u bijegu i logorima, označava početke Palovog trajnog interesa za grafiku.

Od 1944. do 1945. godine bio je član ratne redakcije ‘Vjesnika’ ZAVNOH-a, od 1945. do 1947. tehnički urednik ‘Ilustriranog vjesnika’ te jedan od osnivača (1945.) i urednika Kerempuha (1947. - 1949.).

Nakon zatočeništva na Golom otoku u periodima od 1949. do 1950. te od 1951. do 1954., bavio se poslovima aranžiranja izloga, prevođenjem i grafičkim dizajnom.

Kao likovni urednik Pal je radio u Nakladnom zavodu Matice Hrvatske od 1970. do 1984., a od 1985. godine prešao je u slobodnu profesiju. Godine 1964. postao članom ULUPUH-a.
Alfred Pal izlagao je kroz niz samostalnih i skupnih izložbi, počevši od 1961. godine i izložbe ‘Stratišta’ u zagrebačkom Društvu arhitekata do izložbe ‘Ljudsko mjerilo Golog otoka’ u istome gradu i prostoru.

Godine 2009. priređena je u Muzeju za umjetnost i obrt retrospektivna izložba, a ove godine dobio je nagradu za životno djelo u području likovne i primijenjene umjetnosti ‘Nagradu Vladimir Nazor’.

Ministar kulture Božo Biškupić uputio je brzojav sućuti obitelji u povodu smrti velikana hrvatske likovne umjetnosti Alfreda Pala.
‘Svojim impresivnim stvaralačkim opusom, u kojem se racionalna strogost dizajnera isprepleće s emotivnom žestinom slikarskoga čina, te svojom nazočnošću na javnoj sceni tijekom više od šest desetljeća, Alfred Pal nametnuo se i ostat će nam u trajnom sjećanju kao nezaobilazna referentna pojava likovnoga svijeta. Vrsnost njegova jedinstvenoga umjetničkog rada višestruko je prepoznata i nagrađivana, o čemu između ostalih svjedoče i godišnja ‘Nagrada Vladimir Nazor’ za grafičko opremanje knjiga te ona za životno djelo, koju je primio prije nekoliko dana. Njegova djela predstavljaju trajno svjedočanstvo raznolikosti hrvatske likovne scene, na kojoj je njegovo ime upisano velikim originalnim, njemu svojstvenim, slovnim znakom’, ističe u brzojavu sućuti obitelji Pal ministar kulture Božo Biškupić. 

Obavještavamo vas da je kustos Recentne izložbe članova HDLU-a, Nikola Albaneže, odabrao radove koji će biti izloženi na ovogodišnjoj izložbi.

Molimo autore da dostave odabrane radove u Dom hrvatskih likovnih umjetnika najkasnije do UTORKA, 6. srpnja 2010. godine.

Također, podsjećamo da pravo na sudjelovanje imaju isključivo članovi HDLU-a sa podmirenom članarinom.

ABECEDNI POPIS AUTORA I RADOVA: