Poštovane članice i članovi HDLU,

 HDLU je potpisao šestomjesečni ugovor s restoranom „Žlica i vilica“ na adresi Kneza Mislava 13 u Zagrebu koji Vam omogućuje 20% popusta na cijenu jela iz DNEVNOG MENIJA. Povlasticu je moguće ostvariti uz predočenje važeće članske iskaznice.

S poštovanjem,

HDLU

Srijeda, 10.03.2010. u 18h

Predavaona Doma HDLU

Prof. dr. László Beke, ravnatelj Instituta za povijest umjetnosti Mađarske Akademije znanosti i

pofesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Budimpešti održat će predavanje o mađarskoj umjetnosti 60-ih i 70-ih godina. Govorit će o herojskim vremenima neo-avangarde u specifičnim okolnostima meke diktature socijalizma kada se oficijalna umjetnost djelila na “podržavanu”, “toleriranu” i “zabranjenu” umjetnost s naglaskom na autore kao što su Tibor Hajas, Miklós Erdély, Dóra Mauer…

Ovaj uvaženi profesor osvrnut će se na i na srodna događanja i umjetnička strujanja u ovom dijelu Europe.

CV prof.dr.Lászla Bekea:

-Ravnatelj Istraživačkog Instituta za povijest umjetnosti Mađarske Akademije znanosti u Budimpešti

- Profesor na Mađarskoj Akademiji likovnih umjetnosti u Budimpešti

-Predaje na nekoliko ustanova u Mađarskoj

- Predavao na Sveučilištu Lyon 2 – Louis Lumiére (1988-1989.)

-Glavni kustos zbirke 19. I 20.st. u Mađarskoj Nacionalnoj Galerii (1988-1995.)

- Glavni director Mucsarnok/Kunsthalle u Budimpešti

-Kustos mnogih izložbi kao i Mađarskog paviljona na Venecijanskom biennalu 1996.godine

-Autor mnogih tekstova i knjiga o umjetnosti 20.st. i suvremenoj umjetnosti

-Član CIHA-e, RIHA-e, Europske Akademije umjetnosti i znanosti, član Savjetnog odbora časopisa Ars (Bratislava) i Perspektive (Prag), član Izdavačkog Odbora Acta Historiae Artium (Budimpešta)

-Nagrađen Széchenyi nagradom Republike Mađarske, nagradom Chevalier de l’Arts et Lettres Republike Francuske, nosioc titule Doctor Honoris Causa Akademije likovnih umjetnosti u Bukureštu

* Projekt je ostvaren u suradnji s Veleposlanstvom Republike Mađarske

Na temelju članka 36. i 37. Statuta Hrvatskog društva likovnih umjetnika, Upravni odbor Hrvatskog društva likovnih umjetnika, raspisuje

natječaj

za imenovanje ravnatelja/ravnateljice

Hrvatskog društva likovnih umjetnika

Uvjeti:

-          visoka stručna sprema

-          poznavanje jednog svjetskog jezika

-          radno iskustvo u obavljanju istih ili sličnih poslova

-          odlično znanje računalnih programa i uporaba Interneta

-          komunikativnost, kreativnost, samostalnost, spremnost na timski rad i fleksibilno radno vrijeme

-          potvrda o nekažnjavanju, odnosno da se protiv kandidata ne vodi neki kazneni postupak

Kandidat treba imati razvijene sposobnosti upravljanja timom i inicijativu u rješavanju složenih zadataka što podrazumijeva izvršenje složenih umjetničkih projekata u zadanim rokovima, koordinaciju vođenja četiriju izložbena prostora u  suradnji s njihovim voditeljima i tijelima upravljanja HDLU-a te izvršavanje svakodnevnih poslova vezanih uz obveze HDLU-a kao pravne osobe i prava njegovih članova. 

Ostali uvjeti propisani su zakonom i Statutom HDLU-a.
Ravnatelj/ravnateljica se imenuje na određeno vrijeme od dvije godine.

Prijave sa životopisom i dokazima o ispunjavanju uvjeta natječaja treba poslati do

 22. ožujka 2010. godine na adresu: Hrvatsko društvo likovnih umjetnika, Trg žrtava fašizma bb, 10000 Zagreb, s naznakom “za natječaj za ravnatelja/ravnateljicu HDLU”.

 Po natječaju za voditeljice/voditelja  Galerije PM i Galerije Prsten objavljenom 12. veljače 2010., komisija u sastavu Tomislav Buntak, dopredsjednik HDLU, Koraljka Kovač i Anita Kuharić Smrekar između 5 prijavljenih kandidata izabrala je povjesničarku umjetnosti Ivanu Gabrić. 

Članstvo i uprava HDLU zahvaljuju se Matei Kolendić na uspješnom obavljanju dužnosti koordinatora u proteklom periodu. 

Životopis Ivane Gabrić

Ivana Gabrić, dipl. povjesničar umjetnosti i etnolog

OBRAZOVANJE:

-       2003.g. diplomirala povijest umjetnosti i etnologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na Katedri za povijest umjetnosti, kolegij «Zaštita spomenika»
Zvanje: diplomirana povjesničarka umjetnosti i etnologinja 

RADNO ISKUSTVO: 

-       trenutačno piše likovne recenzije za Konturu i  Vijenac i asistira dr. Šimat Banovu na realizaciji knjige Suvremena skulptura u Hrvatskoj
-       Akademija likovnih umjetnosti –voditeljica Arhiva; organizirala  izložbe studenata i radila u Uredu za međunarodnu suradnju ALU na zamjeni (2008-09.)
-     pisala predgovore za kataloge mladim umjetnicima i sudjelovala u postavu  njihovih izložbi
-       Galerija «Klovićevi dvori» - stručna suradnica na pripremi velikih izložaba Marca Chagalla-Priča nad pričama i Avangardnih tendencije u hrvatskoj umjetnosti» (2007.)
-       Večernji list - pisala za kulturnu rubriku  (2007.)
-       Muzej suvremene umjetnosti- dokumentacijski poslovi u Restauratorskom odjelu i kustoski projekt «Urbane intervencije», honorarno, 2006.
-       Arhitektonski biro ASK Atelier –radila na projektu izrade konzervatorske osnove za GUP centra Velike Gorice, na određeno vrijeme (2004.-05.)
-       Institut za suvremenu umjetnost –volontirala od svibnja do kolovoza 2004. I sudjelovanje na pripremi izložbe «Nagrada Radoslav Putar».

 STRANI JEZICI:

Engleski jezik
Njemački jezik
Francuski jezik
Talijanski jezik

SVEBOR VIDMAR
Bez naziva

05.03. - 28.03.2010.

Otvorenje izložbe je u petak, 05.03.2010. u 19 sati

Galerija Karas
Praška 4
HDLU

DUALNOST IMA BLAGOSLOV UMJETNIKA

Između Irske i Arabije, nekako na pola puta, nalazi se Zagreb, u kojem živi i radi Svebor Vidmar. Slikar, ilustrator, kustos, prof. likovne kulture, sudionik ovog oskudnog vremena u stvarima Duha. Naznačena zemljopisna trijada koloplet je likovnih razloga, mantra, sadržaja, odsustva. Tragovima se, načelno, ne treba baviti, mada to sam trag može iznuditi.

Prisjetimo se rečenice Charlesa Baudelairea (iz “Raketa”), koji kaže: “Arabeskni je crtež među crtežima najproduhovljeniji”. Lako se nositi s tom izjavom promatrajući Sveborove crteže. Ornament, arabeska, jedan umjetnik, drugi umjetnik, treći umjetnik. Sličnosti i srodnosti upućuju na iskazivanje zajedničke istine, stanja, vremena, poruke. Ali nastavit ćemo stazom originalnog njegovanja apstrakcije koju je zasnovao Svebor Vidmar. Usput rečeno, komparativni je vid pun pragmatičnih istina/tvrdnji. Tu neminovno uočavamo naš zapadni duh upleten u materijalizaciju svijeta umjetnosti. Doduše, duhovni je program na djelu u svima. Irska ima svoje kodekse, rukopise s minijaturama pa spomeničke križeve koji minijaturu supostavljaju nebu.

Arabija, odnosno islamska kultura, potpuno je prožeta apstrakcijom, koja funkcionira kao dekorativno ili/i duhovno vizualno štivo. Nama dalek svijet apstinencije, ali: vladajuća mnoštvenost Zapada obuhvaća i takve impulse i realizacije, tim više što tradicija dokazuje. Primjerice: labirint označuje alegoriju ljudske sudbine, od Grka pa do manirizma. Često je fokus odbjegao u Duh. Autorovi crteži ne zadržavaju pogled na sebi već ga snažno teleportiraju u duhovno. Time smo blizu bitnog, što treba izreći kad je riječ o apstraktnom crtežu. Figuracija je dekoncentracija, rekli bismo, a da nismo time izrekli vrijednosni sud. Međutim, duhovna je kondicija na djelu čim maknemo oblike vezane uz ljudski svijet. Mentalna vibracija kao da nema međe oblika, pa niti situiranost prepoznatljiva života. Premda Vidmar potječe iz kulture, figuracije u globalu, on poseže za porukom apstrakcije, arabeske. Iskorak je hrabar, pošto, jednostavno rečeno, naša javnost ima figuralna očekivanja. Pojavom djela ovakve vrste javlja se potreba da se to drastično objasni…

Eto, tekstopisac voli da stvari imaju značenje. Bez sumnje, prilično je jaka volja učinila ovaj likovni izbor.

Prelazak preko okvira je simptom. Ukupni je napor autora ponajprije smješten u samosvijest. Tautologija svih komada na izložbi sugerira nam izvjesnu kulminaciju gesti, nauma, ideja, volje. Pun je pogodak naslov “Bez naziva”. Rastanak od figuracije, ali vidljiv i eksponiran. To je iskorištena šansa da se uspije izraziti sebe, bez obzira na sveopće dualitete. Rječita praznina, obračun s fokusom, s hijerarhijom, koja je uobičajena. Možda hrabro gubljenje vremena. Osim što je likovna tema arabeske - priča, ipak nedostaju neposustale i svima znane priče. Za ponekoga gledatelja Sveborovih crteža jamačno je to tugaljiva priča, nedostaju zanosi oblika. No ističem izbor, možda i pogodbu iza ove likovne asketske prakse (asketske u mjeri čovjeka?). Možemo gledati Sveborove crteže kao da gledamo u staklo, ili kao da gledamo sebe u ogledalu, ili kao da gledamo rječitu Maljevičevu bjelinu. Svi pogledi su dobri/plodonosni, uz nas je autor, uz nas je vlastito osjećanje okatog bića, dakle svita oko umjerene praznine linija, linija i linija.

Negdje je rečeno i napisano da je crtež jači i sigurniji signum duše negoli jezik (kao sustav znakova). Utoliko ovom umjetničkom prilikom možemo zaključiti da crtež zastupa dušu ili duhovne dimenzije koje Logos tek, recimo 5% ispunjuje. (Naravno, brojke razveseljuju, ali gotovo dijele sudbinu jezika.)

Odsustvo figuracije prima sve figure, ono je rječito, konceptualnost ostajanja na frekvencijama koje su potencije svih oblika. Naneseno je dovoljno nevidljivosti da bude potka ljudskog smještanja u materiju. Sveborovi su crteži dokumenti ravnoteže. Pošto sve nastaje iz Duha, crteži koje vidimo na izložbi dio su, reprezentant su primarnog, koje je rafinirano, asketski, minimalistički dotaklo sekundarni svijet organiziranih oblika.

Ostale fine, likovne okolnosti samih radova/crteža (jednake dimenzije radova, “sličnost”, beznazivlje, simbolika broja, simbolika uopće, prelazak u drugi likovni aspekt, razokvirivanje okvira) komplementiraju maniristički naboj u duhu nedavnih neoavangardi.
Vlado Martek

SVEBOR VIDMAR rođen je 15. prosinca 1973. godine u Zagrebu. Maturirao je 1992. godine na Školi za primijenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu, slikarski odjel, u klasi profesora Duška Maleševića. Godine 1997. dobio je stipendiju u Kulturzentrum BINZ 39, Scuol, Švicarska. Diplomirao je 1999. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, nastavnički odjel, slikarski smjer, u klasi profesora Miroslava Šuteja. Iste godine dobiva Nagradu Zagrebačke banke za najbolji diplomski rad. Godine 2000. primljen je u HDLU. Godine 2001. postao je članom Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Od 2006. radi kao voditelj Galerije Vladimir Filakovac u Zagrebu. Godine 2008. postao je članom ULUPUH-a, u sekciji za primijenjeno slikarstvo, karikaturu, ilustraciju, strip i crtani film. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem priča za djecu.

E-pošta: svebor.vidmar@gmail.com

Samostalne izložbe:
1992. Ciklus Balade Petrice Kerempuha, Salon Izidor Kršnjavi, Zagreb

1995. Graf & Schelble Galerie, Basel

1995. Galerija Mala, Zagreb

1997. Ciklus Face to face, Graf & Schelble Galerie, Basel / sa S. Hübscherom

1998. Ciklus Face off, Galerija Miroslav Kraljević, Zagreb

1999. Ciklus Blokovi, Galerija SC, Zagreb

1999. Ciklus Faces, Gallerie CHIZ, Pittsburgh / s K. Mullenom

2000. Ciklus Perforirani crtež, Galerija Dubrava, Zagreb / s D. Matjan i K.
Kapulicom

2004. Roland Berger Strategy Consultants, Zagreb

2004. Ciklus Montažne grafike, KIC, Zagreb

2006. Ciklus 14×10, Galerija CEKAO, Zagreb

2010. Ciklus Bez naziva, Galerija Karas, Zagreb

Popis izloženih radova:

1.-24. Bez naziva, 2008./2009., rapidograf, tuš/papir, 50×40 cm

Izložba je posvećena profesoru Dušku Maleševiću (1935.-2008.).

USTANOVA U KULTURI GALERIJA KULA

Kralja Tomislava bb, Split

tel./fax: + 385 (0)21 386 772

gsm: + 385 (0)91 386 7722; + 385 (0)91 454 6666

e-mail: galerija.kula@gmail.com

www.galerija-kula.hr

PRAVILNIK  

1.    Organizator  Drugog međunarodnog bijenala slikara i kipara ”Mediteran 2010.”(u daljnjem  tekstu  Bijenala)  je Ustanova u kulturi ”Galerija Kula”, Kralja Tomislava

bb,21000 Split, OIB: 78686922979

2.    Službeni jezici Bijenala su engleski i hrvatski.

3.    Tema Bijenala je ”Svjetlost podneblja”. 

4.    Izložba će trajati od 23.kolovoza do 13.rujna 2010., u Zgradi HAZU, Palača Milesi.

5.    Natječaj je otvoren za sve umjetnike koji prihvate uvjete sudjelovanja.

6.    Izložbene kategorije su:

       1. slikarstvo

       2. kiparstvo.

7.    Dimenzije slika trebaju biti od najmanje 70 do najviše 120 cm, a skulptura  maksimalna visina do 30 cm.

8.    Slikarske tehnike  su : ulje, akril i kombinirana tehnika na platnu.

       Kiparske tehnike  su :  gips, terakota, bronca ili kamen.

9.    Radovi trebaju biti pripremljeni za izlaganje i potpisani.

10. Prilikom prijema, svi radovi koji odstupaju od  naznačenih dimenzija i tehnika navedenih u  članku 7. i 8. Pravilnika Bijenala bit će odbijeni.

11. Prijave za natječaj,uz prateću dokumentaciju,podnose se na Prijavnom obrascu koji se   može dobiti od Organizatora ili putem elektronske pošte (adresa galerija.kula@gmail.com)  ili preuzeti s web stranice Organizatora- Galerija Kula .

12. Prijavni obrazac je potrebno popuniti čitko, štampanim slovima, sa svim traženim podacima. Za prijavni obrazac kliknite ovdje.

       Podaci iz Prijavnog obrasca bit će korišteni za katalog Bijenala.

13. Prijavni obrazac i CD s fotografijom rada dostavljaju se najkasnije do 1. lipnja 2010.  osobno, poštanskom dostavom na navedenu adresu  :

       Galerija Kula

       Kralja Tomislava bb

       21 000 Split, Hrvatska       

       ili na navedenu e-mail adresu.

14. Rezultati radova odabranih za sudjelovanje na Bijenalu  bit će objavljeni na web stranici www.galerija-kula.hr  najkasnije do 1.srpnja 2010.

15. Radove odabrane za sudjelovanje na Bijenalu  potrebno je dostaviti na adresu Galerije Kula najkasnije do 1.kolovoza 2010.

16. Troškove prijevoza snosi autor djela.

17. Prilikom prijema izvršit će se pregled ispravnosti radova i napraviti zapisnik o njihovom eventualnom oštećenju, koji će biti dostavljen autoru.

       Organizator ne snosi odgovornost za oštećenje radova u prijevozu.

18. Kontakt između autora i Organizatora obavljat će se putem telefona +385 91 386 77 22,

      +385 91 454 6666 i preko e-mail adrese galerija.kula@gmail.com

19. Autori radove mogu donirati Organizatoru.Donacija se potvrđuje na Prijemnom obrascu. Donirani radovi ostaju u zbirci Bijenala i koristit će se za daljnje izložbe i prezentaciju umjetnika.

20. Autori snose troškove povratka  radova i dostave kataloga.

       Radovi će biti vraćeni u roku od 3 mjeseca nakon završetka izložbe.

21. Radove će ocjenjivati prosudbeno povjerenstvo Bijenala u sastavu:

1. akademik Tonko Maroević, povjesničar umjetnosti

2. prof.dr. Ivo Babić, povjesničar umjetnosti

3. prof.dr. Radoslav Tomić, povjesničar umjetnosti.

        22. Odluke prosudbenog povjerenstva Bijenala su konačne.

23. Nagrade bijenala su:

1. nagrada 1000 eura

2. nagrada diploma

3. nagrada diploma

       24. Nagrađeni radovi ostaju u Zbirci bijenala i koristiti će se za daljnje izložbe i prezentaciju .                                                                                                                                                                   

       25. Organizator će tiskati katalog s kataloškim podacima i reprodukcijom  rada

             svakog  izlagača.

       26. Svaki izlagač dobiva primjerak kataloga i ostale tiskane materijale bez naknade.

       27. Potpisivanjem Prijavnog obrasca izlagača prihvaća sve navedene odredbe Pravilnika  Bijenala.

       28.Na Bijenalu može sudjelovati najviše 90 slikara i kipara.

Umjetnici ne plaćaju participaciju za sudjelovanje na ovogodišnjem Bijenalu.

II. Međunarodno bijenale kipara i slikara Mediteran 2010., Split, održava se uz potporu Ministarstva kulture RH,Grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije.

KALENDAR BIJENALA

Rok za dostavu e mail-a ,CD-a i Prijavnog obrasca : do 1. lipnja 2010.

Selekcija radova : od 1.lipnja do 1.srpnja 2010.

Dostava izabranih radova: do 1. kolovoza 2010.

Svečano otvorenje izložbe: 23. kolovoza 2010.

Rok za povratak  radova: do 13. prosinca 2010.

Mjesto izlaganja: Pročelje zida u staroj Branimirovoj ulici, Zagreb

Trajanje događanja: 10. svibanj – 14. svibanj 2010.

Tema: Slobodna

Udruga građana za promicanje kulture Centralna jedinica u suradnji s Iskon-om raspisuje :

”Javni natječaj za likovno oblikovanje Branimirove ulice u Zagrebu”

Prvi projekt Muzeja ulične umjetnosti vizualno je oblikovanje zida u staroj Branimirovoj ulici u Zagrebu. U tu svrhu objavljuje se javni natječaj za prijedlog murala koji bi se našli na pročelju zida. Ovom akcijom želimo omogućit umjetnicima iz cijele Hrvatske da se umreže, uče jedni od drugih i stvaraju zajedno te medijskom kampanjom privući pažnju šire javnosti na njihov rad. Budući je Branimirova ulica, unazad dvadesetak godina, glavno poprište legalnog uličnog stvaralaštva; prvi puta 1987. godine, ulicu su u sklopu zagrebačke Univerzijade oslikali brojni hrvatski umjetnici, zatim su 1999. godine njenu fasadu iskoristili zagrebački graffiteri u akciji suzbijanja uporabe droga, ona je idealna startna pozicija. Sada, nakon što je 10 godina bila dobra domaćica sprej graffitima i 23 godine nakon prve likovne akcije vrijeme je da joj se pokloni novo ruho.

MUZEJ ULIČNE UMJETNOSTI (street arta) nema fiksni prostor, radno vrijeme, stalne kustose, niti pompozna otvaranja. Vrijeme trajanja je, također, neograničeno – ovisno o naknadnim intervencijama i reakcijama građana, drugih autora, službi za održavanje čistoće. Riječ je o urbanim intervencijama te njima komplementarnim postavima sličnih elemenata koji su u funkciji informiranja i komuniciranja.

UVIJETI IZLAGANJA:

Pravo na odaziv imaju vizualni umjetnici svih generacija i umjetničkih disciplina sa stalnim prebivalištem u Republici Hrvatskoj. Prijaviti se može jedno umjetničko djelo po autoru.

Prijava treba sadržavati:

- digitalni prikaz skice umjetničkog djela rezolucije 300 dpi u jpg, gif ili tiff formatu

- kratki opis djela sa istaknutim dimenzijama.

- kratki životopis umjetnika na hrvatskom jeziku s istaknutim kontaktima (adresa, mobitel, e-mail)

SPECIFIKACIJE ZIDA:

Zid je sastavljen od 160 polja dužine 3 m. Visina zida varira od 2.90 m do 3.40 m. Umjetnici mogu prijaviti djelo u dimenzijama jednog polja međutim to nije zadano ograničenje i djela mogu biti veća.

MATERIJALI:

Murali će se izvoditi fasadnim bojama i za njihovu izradu biti će osigurani materijali. Ukoliko netko od kandidata želi odstupiti od zadane forme murala organizator će prijedlog uzeti na razmatranje, ali neće biti u mogućnosti osigurati materijale potrebne za izvedbu.

 ODBOR ZA IZBOR DJELA:

Po raspisu javnog natječaja sa preciznim propozicijama izlagače bira ekspertni žiri u sastavu: akademik Ivan Kožarić, dizajner Mirko Ilić, predsjednik HDLU-a Josip Zanki, arhitekt Krešimir Rogina, ilustratorica Dunja Janković i glazbenik Damir Martinović – Mrle.

PREDAJA RADOVA:

Prijave moraju biti dostavljene zaključno do 12.4.2010. godine na adresu:

Udruga građana Centralna jedinica

P.P. 597

10001 Zagreb

Naknadno prispjele prijave i nepotpune prijave neće se razmatrati.

Centralna jedinica preuzima obvezu opreme umjetničkih djela potrebnim materijalima (bojama), a autori se obvezuju na realizaciju svoje ideje na dodjeljenu plohu zida u Branimirovoj ulici.

Centralna jedinica pridržava sva prava za korištenje predanih materijala u svrhu promidžbe Muzeja ulične umjetnosti u svim medijima i web stranici Muzeja ulične umjetnosti. Centralna jedinica ne preuzima obvezu vraćanja predanih materijala poštom.

Kontakt: Ivana Vukšić, ivana@centralnajedinica.org, M: 091 4633024, www.muu.com.hr

Institut za suvremenu umjetnost, Zagreb
u suradnji s Foundation for Civil Society, New York,
Trust for Mutual Understanding, New York,
i međunarodnom mrežom YVAA raspisuje: 

Natječaj za Nagradu Radoslav Putar 2010.

Natječaj je otvoren za likovne umjetnike do 35 godina starosti, uključivši godište 1975. Nagrada se dodjeljuje za kvalitetu i inovativnost, za umjetnička djela realizirana u 2009. i 2010. godini.

Natječaj je otvoren zaključno do petka, 09. travnja 2009. (poštanski žig).

Prijave slati na adresu:
Institut za suvremenu umjetnost
GUNDULIĆEVA 37- 1, HR - 10000 Zagreb
(za nagradu Radoslav Putar 2010.)Sve informacije na mail:
nagrada.putar@scca.hr

 i tel: 01 48 72 111

www.nagradaputar.scca.hrSvi prijavljeni kandidati ili predlagači biti će u najkraćem roku pismeno obaviješteni o rezultatima natječaja.

U obzir za natječaj dolaze djela u mediju slikarstva, kiparstva, grafike, crteža, instalacija, fotografije, videa, novih medija i perfomancea. Djela iz područja primijenjene umjetnosti, dizajna, kazališta i filma nisu uključena u natječaj.Na natječaj se umjetnici mogu prijaviti samostalno, a pravo prijedloga kandidata imaju i institucije, profesionalni djelatnici iz područja likovnih umjetnosti i građani. Prijavljeni kandidati moraju biti državljani Republike Hrvatske.

Ukoliko se na natječaj prijavljuje grupa umjetnika sa zajedničkim projektom, nužno je imenovati jednog nosioca projekta.

Stručni odbor odabrat će između prispjelih prijava četiri finalista koji će se predstaviti na zajedničkoj izložbi 2. lipnja 2010. u Galeriji Galženica. Na otvorenju izložbe Stručni odbor će među finalistima izabrati i proglasiti dobitnika Nagrade Radoslav Putar za 2010. godinu.

Organizatori natječaja dobitniku Nagrade Radoslav Putar osiguravaju šestotjedni boravak u International Studio and Curatorial Program (ISCP) u New Yorku u tijekom 2010. / 11. (u terminima u dogovoru s partnerima Nagrade Radoslav Putar u New Yorku). i samostalnu izložbu novih djela u Zagrebu 2011. godine.

Dobitnik nagrade obavezan je u određenim terminima biti u mogućnosti otputovati i boraviti u New Yorku i prirediti samostalnu izložbu, što će se regulirati ugovorom između Instituta za suvremenu umjetnost i dobitnika nagrade. Ukoliko je dobitnik nagrade grupa umjetnika, boravak u New Yorku osiguran je samo nosiocu projekta.

Prijava za natječaj mora sadržavati:
Osobne podatke: ime, prezime, adresa, telefon, e-mail
•  Profesionalni životopis |obavezno godinu rođenja|
•  Dokumentaciju o umjetničkim djelima, opremljenu i jasno označenu svim podacima o autoru i djelima (naziv, godina, tehnika, dimenzije, mjesto izlaganja, itd.). Dokumentacija može sadržavati fotografije, kataloge, skice, CD ili DVD-rom, kvalitetne ispise radova.
•  Izjavu umjetnika o vlastitom umjetničkom radu ili obrazloženje predlagača (maksimalno 1 stranica teksta)Kandidati mogu priložiti i dodatnu dokumentaciju (katalozi, tekstovi, isječci iz medija i ostalo).

Originalni radovi te nepotpune, zakašnjele ili elektronskom poštom poslane prijave neće se razmatrati.

Priložena dokumentacija se ne vraća već ostaje pohranjena u arhivu Nagrade Radoslav Putar u Institutu za suvremenu umjetnost.

http://www.nagradaputar.scca.hr/hr/contest.html

IZVOR PENDE

“Udaljeni Bog” / “Die Ferne Gottes”
 

04.03.-28.03.2010.

Otvorenje je 04.03.2010., u četvrtak u 19 sati 

Galerija Bačva
Dom HDLU,
Trg žrtava fašizma b.b.

Izložba je organizirana u suradnji sa Galerie Koch i uz podršku Ministarstva Kulture RH, Grada Zagreba - Gradskog ureda za kulturu, obrazovanje i šport i Face Croatia.

Per aspera ad astra

O radu Izvora Pende

Fotografija – Umjetnički rad Izvora Pende proizlazi iz fotografije, iako je ne koristi kao umjetnički medij sui generis. Fotografija ga ne zanima niti kao vrsta umjetničkog prikaza. Moglo bi se reći da je koristi za bilježenje doživljaja stvarnosti koji ga se u trenucima otkrića doimaju vrijednima slikanja te ih potom teži prenijeti u umjetnost. Izvoru fotografija zamjenjuje blok za skice kakvim su se služili stari majstori. U izravnom srazu sa stvarnošću te su studije odražavale buduće djelo u njegovom izvornom obliku. Renesansni teoretičar Federico Zuccaro crtež stoga uspoređuje s božanskim činom stvaranja, kao prvu pojavu ideje budućeg rada. Uzimajući sve ovo u obzir, fotografija u djelu Izvora Pende može se bez dvojbe usporediti s odnosom koji je crtež tradicionalno imao prema slikarstvu. U činu crtanja ruka umjetnika unosila je modifikacije u prikazu stvarnosti usklađene sa umjetnikovim disegno interiore, mentalnom predodžbom konačnog rada, za razliku od fotografiranja tijekom kojeg je umjetnikova mentalna predodžba od početka usklađena s konačnom namjerom. Pende se upravo iz tog razloga ne opterećuje kopiranjem svojih fotografija poput takozvanih slikara fotorealizma koji su oduševljeni kad publika njihove slike zbog optičke varke zamijeni s pravim fotografijama. Naprotiv, Pende svoje fotografske bilješke stvarnosti koristi za komponiranje fiktivnih svjetova i prije nego što podigne kist. Tako od različitih snimaka sastavlja kolaže, pa na primjer brod usidren u hamburškoj luci postavlja uz dalmatinsku obalu, te se u procesu slikanja iz tog spoja pojavljuje nešto u potpunosti novo. Na slici Obala (2009.), lađa postaje stjenovit šiljak nalik brodu, a more i nebo sastavljeni su od dijelova različitih fotografija.

Slikanje - Izvor Pende reducira, izostavlja, dodaje i zgušnjava. Pri slikanju pažnju usmjerava na ono bitno, što razlikovanje fotografije od slike čini očiglednim. Dodatno, to znači da za njega zakoni mimezisa, najrealističnije moguće reprezentacije stvarnosti, više nisi primjenjivi - što se inače ne može ustvrditi za suvremene slikare. Ako za Izvora uopće postoji neki normativni standard onda je to povratak stajalištu Paula Kleea: „Nemojte reproducirati vidljivo, učinite ga vidljivim.“ Ovo stajalište je nakon izuma fotografije sredinom devetnaestog stoljeća postalo vodeći slikarski princip. Budući fotografija stvarnost opisuje puno točnije od slike, osnažila je slikarstvo potpuno novom slobodom. Razdoblju grožđa koje je po predaji Zeuxis tako naslikao da su na njega s neba slijetale gladne ptice, kao i Apellovih draperija, konačno je došao kraj. Modernost je otpočela i slikari su postali zaokupljeni napretkom prema srcu grožđa, paranju draperija i nastojanju da oblikuju vizije onkraj stvarnosti. Ogledalo je postalo zastarjela metafora za slikarstvo. Poput Alise Lewisa Carrolla, suvremeni slikar pozvan je s onu stranu zrcala kako bi s nama podijelio ono što tamo vidi. Ciklusi Izvora Pende svjedoče o njegovim koracima s onu strane ogledala. Dok se na uvijek novim slikama bavi temama poput žene ili mora, on vjeruje u mit jedinstvene i ultimativne slike. Na njegovim slikama varijacije istog motiva suptilna su alegorija kako relativnosti pogleda, tako i onog što se gleda. Također, otkrivaju nam da i stvarnost po sebi više ne dozvoljava predstavljanje kroz općenitosti. Ne postoji samo jedna važeća slika svijeta. Pendin slikarski stil višeslojnog pokrivanja jedne tanke površine boje drugom tvori formalni ekvivalent ovome stavu , a njegov izrazito energičan način slikanja posjeduje potrebnu snagu da na odgovarajuće profinjen način odgovori povišenoj percepciji svijeta i stvarnosti. Karakteristična fluidna manira, pak, ukazuje na njegovu prosvjetljenu svijest kojom uspijeva zaustaviti neuhvatljive i prolazne kvalitete.

Serije – U slikarstvu Izvora Pende brižljiva je preciznost često suprotstavljena formalnoj žestini kojom razvija svoje motive. U svezi toga dovoljno je samo pogledati ljetnu kuću na istoimenom radu iz 2009.: strukture drva i pročelja sjaje se u različitim, jasno odvojenim nijansama boje. Ova je kuća dugo putovala da bi na njegovoj slici konačno dospjela na obalu Dalmacije. Umjetniku je postala bliska dok ju je gledao u karanteni, fotografirao, te naposljetku preselio u melankoličnu, sjenovitu i suncem obasjanu ljetnu mirnoću svojih slika. U cjelini, dijalektika koja se u pogledu forme i sadržaja ovdje očituje, suštinski je zaslužna za privlačnost njegovih slika u kojima ne samo što povezuje različita raspoloženja, nego i različite načine izvedbe dok se od slike do slike njegovo sagledavanje motiva suptilno razvija. Konzistentne varijacije i razlikovanja motiva u različitim radovima zahtijevaju emancipaciju gledatelja. Umjesto ugodnog uranjanja u djelo, serije prisiljavaju gledatelje na usporedbu, pa time i proučavanje pojedinačnih slika. Izvorova strategija podsjeća na slavnu gestu Bertolda Brechta iz 1920. kad je na kazalište dao postaviti natpis s riječima „Ne buljite tako romantično!“. Brecht nije tražio od publike da se emotivno poistovjeti s događajima na sceni, već je zahtijevao njen intelektualni angažman kako bi poslije završetka predstave svaki posjetitelji sam sebe bolje razumio. Moto tua res agitur kojim se  izražava stav da umjetnost mora imati osobno značenje, a time i značenje za svakog pojedinačnog gledatelja, estetski je zahtjev od pamtivijeka. Primjenjiv je i na slike Izvora Pende. Izdiže ih od privatnog i biografskog te ih čini univerzalno razumljivima. Njegove slike obraćaju se našem egzistencijalnom osjećaju. Njihovo serijalno obilježje postaje nam test, a razgledanje nas odvodi na unutarnje putovanje. Svatko od promatrača postaje svojim vlastitim Kolumbom,  jedino što umjesto Amerike otkriva samog sebe.

Portret mora – U svojim zadnjim serijama, Izvor često portretira mladu ženu i more: svaki od motiva odvojeno – žena je obično prikazana u interijeru kuće, a more kao dio obalnog pejzaža – ili oba zajedno, s mladom ženom portretiranom s leđa dok zaneseno promatra more. Nazivi slika otkrivaju da je njeno ime Bubu, a da su Danče dio obale u Dubrovniku, gradu u kojem je Pende, iako rođen u Zagrebu, proveo najveći dio svoje mladosti i gdje je proživio rat. Ipak, za sve namjere i svrhe, ova imena ne trebaju utjecati na doživljaj slika. Pende je manje zainteresiran za pojedinačno i osobno, a više za opće i bitno. Njegovo more nije Jadran, pa čak niti onda kad se poput serijala Lokrum usredotočuje na određen otok. Umjetnik radije prikazuje inherentne kvalitete mora kakve se mogu pojaviti bilo gdje na svijetu. Slika ga mirnog i bez valova, ukroćenog plimama kao dobro odgojenog ljubimca ili divljeg i zapjenjenog dok poput divlje zvijeri napada obalu. Boje u kojima na slikama izvodi more, nebo i obalu negiraju izvorne karakteristike motiva. Nikad ne možemo vidjeti boje koje imalo podsjećaju na suncem obasjanu dalmatinsku obalu. Slike nisu vedre. Kupaju se u otužnim, tamnim nijansama plave ili sive koje ih pretvaraju u melankolične mandale bliže sjevernim morima ili Baltiku nego Jadranu.  Još jednom, Pende ne stvara svoje slike radi mimezisa. Njegova umjetnost ne služi odražavanju stvarnosti, već on, kao što je ranije opisano, promatra iza zrcala, odnosno, iza stvarnosti.  Njegove se impresije kolažiraju u fikciju. Na ovaj način, slike predstavljaju esenciju njegovih iskustava i opažanja. Kad pogledamo njegove slike, ne upućujemo naš pogled na svijet, već na svijet filtriran umjetnikovim temperamentom i temperaturom. “L’art, c’est le monde vu par un tempérament.” („Umjetnost je svijet viđen kroz temperament“, op. p.) kao što je veliki romanopisac Emile Zola jednom napisao svom prijatelju Paulu Cézannu.

Portret žene – I tako nam umjetnost daje svijet viđen umjetnikovom optikom i temperamentom. Svijet („monde“) i temperament („tempérament“), reprezentacija i modifikacija u opusu Izvora Pende mjerila su koja određuju i prikaze žena. Bez obzira koliko je izrazita prepoznatljivost modela, portret nije toliko posvećen osobnom koliko bitnom. Ova potreba transcendiranja osobnog portreta i postizanje općih vrijednosti svjedoči o umjetnikovoj platonskoj težnji prema suštini čovjeka i stvari koje na svojim slikama prikazuje. Brojni portreti mlade žene imenom Bubu predstavljaju nadindividualne forme poput umjetnikovih slika mora. Njen vitak, krasan stas i delikatno lice sa zamišljenim očima i uokvireno spuštenom kosom vidimo u različitim situacijama. Umjetnik je često portretira u interijerima kako stojeći pored prozora gleda van ili kako sjedi ili leži na krevetu u spavaćoj sobi. Odjevena je u crne gaćice i jednako razotkrivajuću potkošulju. S jedne strane, način na koji je prikazana gledateljev pogled upućuje na erotske točke, a s druge je strane bilo kakva lascivnost u potpunosti poništena melankoličnim raspoloženjem koje prožima kompoziciju. Dominantne i određujuće nijanse plave povezuju portrete s Pendinim morskim vizurama. Protagonistica je u potpunosti zaokupljena sobom. Njen pogled nikad ne traži pogled gledatelja i na slikama je uvijek sama. Njena je pojava manje tematizacija radosti erotskog susreta, a više ljudske esencijalne osamljenosti. Rođeni smo sami i umrijet ćemo sami. Svaka bol koju moramo otrpjeti samo je naša. Zagrljaj, ma koliko topao bio, uvijek je samo trenutna utjeha. Upravo takva ljudska conditio fundamentalis glavna je tema slika. Upravo ona portrete uzdiže do spomenika ljudskoj izoliranosti. Unatoč osobnim konturama, Bubu je preoblikovana slikarovom rukom. Za Izvora, njen karakter postaje alegorijom u kojoj posjetitelji pronalaze sebe same.

Melankolija - Ako se radi usporedbe osvrnemo na povijest umjetnosti, u serijama Izvora Pende primjećujemo znakovit obrat. Trebamo se samo prisjetiti radijantnih Botticellijevih ljepotica na slikama Proljeće, Rođenje Venere ili Atena kroti Kentaura, u kojima mitske figure imaju u toj mjeri individualizirane crte da su njegovi suvremenici vjerovali kako u njima prepoznaju određene žene firentinskog društva. Ako ih pogledamo danas, teško da ćemo pomisliti drugačije. Uza svu idealizaciju njihovih portreta, od prvog trenutka vjerujemo da vidimo osobne portrete nezamjenjivih žena. I dok Botticellijeve slike, kao što smo vidjeli, završavaju transformaciju općeg u osobno, Pende postupa upravo suprotno. Ipak, povezuje ih tema melankolije, budući plavom kosom obrubljena lica Botticellijevih žena naglašeno vitkih udova, imaju introvertan, mudar i melankoličan izraz. Grčki liječnik Hipokrat prvi je proučavao karakter melankolije. Za njega je to jedan od četiri moguća temperamenta koji određuju prirodu ljudskog bića. S njegovog stajališta, naš temperament ovisi o odnosu žute i crne žuči, sluzi i krvi pomiješanih u našem tijelu. Harmonična smjesa davat će uravnoteženi temperament. Ako bilo koji od sokova dominira, to se odražava na našoj osobnoj prirodi. Hipokrat uzroke pojave melankolije pronalazi u prevazi crne žuči u tijelu koja se prelijeva na našu dušu. Melankolija predstavlja tužno viđenje svijeta i stvarnosti. U našim danima i dobu, američka esejistica Susan Sontag uzroke melankolije intelektualaca tumači njihovim urođenim teretom. Po njoj oni su ljudi rođeni pod znakom Saturna, zaduženi za razmišljanje koje ih čini tužnima budući im opetovano ukazuje na vlastitu smrtnost. Marcel Duchamp nam je svojim ironičnim epitafom “D’ailleurs, c’est toujours les autres qui meurent” („Uostalom, uvijek su drugi oni koji umiru“, op. p.) osvijestio činjenicu da ljudi obično potiskuju svijest o smrti.

Figure s leđa - Prikazivanje melankolije oduvijek je privlačilo pisce i umjetnike. Da razmišljanje i tuga postoje jedno pored drugog ikonografski je očito u položaju glave teško oslonjene na ruku u, na primjer, Misliocu Augusta Rodina, ili anđelu na Dürerovoj Melankoliji I. Figura leđima okrenuta gledatelju u djelima Romantičara, kao na primjer u radovima Gustava Carusa ili Caspara Davida Friedricha, predstavlja još jednu formu smirene kontemplacije. Njeno gledanje svijeta odvija se zbog nas. Kad, zajedno s figurom pogledamo Kreaciju, slikari žele da je vidimo njihovim očima, ogledalom njihove duše. Na primjer, na Carusovoj slici u čudu veličanstvenosti noći obasjane mjesečinom, na kojoj je umjetnik očito ponesen uvidom Immanuela Kanta o „zvjezdanoj noći“ nad nama i „moralnim zakonom“ u nama. Ili, u nadahnuću sublimnom prirodom moćnog planinskog lanca poput onog prikazanog na Friedrichovoj slici Lutalica nad morem magle. Ili, pak, u uznemirenosti beskrajnim prostranstvom i širinom mora prikazanima na slici Svećenik pored mora. Vidjevši je Heinrich von Kleist je izjavio da se osjeća kao da su mu „odsječene trepavice“. Čak i ako su kasnije slike uključivale razočaranje nad svijetom koji se predao neredu, prevladavajući osjećaj romantičarskog sagledavanja stvarnosti je sigurnost postojanja u sigurnim rukama panteistički povezane Kreacije. Kad pogledamo na more zajedno s figurama koje je Pende portretirao s leđa, s njegovim ženama, osjećamo da je sigurnost nestala. To je neizbježno sugerirano i nazivom izložbe Božja udaljenost. Ali udaljenost ne znači i nepostojanje, već prije deus absconditus, skrivenog Boga. Možda, usprkos svemu, on u konačnici može biti otkriven iza osjećaja besmislene egzistencije, iza neprekidno pokrenutih valova oceana i emotivne i egzistencijalne nestalnosti života. U svojoj drami Caligula,  Albert Camus je apsurdnost ljudskog stanja možda izrazio riječima „ljudi umiru i nisu sretni“, ali na svojim slikama Izvor Pende u osnovi govori više. Svjetlost ipak tu i tamo upada u slike. Sofisticirana dramaturgija pomalo, ali promišljeno osvjetljava plava morska prostranstva, plave sobe u kojima zajedno s nama njegove žene razmišljaju o sebi i životu. Per aspera ad astra. 

Michael Stoeber

Prijevod s engleskog Branko Franceschi

Više : jan-van-eyck-natjecaj