UMJETNOST KAO POKUŠAJ REAKTIVACIJE

UMJETNOST KAO POKUŠAJ REAKTIVACIJE

Matej Knežević, Mario Matoković
Igor Loinjak (kustos)
Galerija PM
20.05.- 30.05. 2015.

11128140_10153271879531092_741450563_n

Otvorenje izložbe održat će se u srijedu, 20.05.2015. u 20:00 sati.

Koja je svrha umjetnosti? Tragajući za odgovorom na ovo pitanje, možemo se kretati različitim smjerovima među kojima mi se čini da dominiraju dvije prilično suprotstavljene pozicije. S jedne se strane svrhu umjetnosti traži u njoj samoj pa tako brojni umjetnici stvaraju iz larpurlartističkih pobuda i s ciljem oblikovanja estetskih predmeta. S druge pak strane, nemali je i broj onih umjetnika koji umjetnički rad smatraju vrlo dobrim posrednikom pri komuniciranju određenih ideja, stavova ili uvjerenja, no isto tako kroz umjetničku praksu nastoje iskazati društveno angažiranu poziciju. Teško je, dakle, priznati nadmoć jedne ili druge opcije budući da se ne može jednoznačno odrediti je li društvena angažiranost u umjetnosti uopće potrebna i treba li umjetnik govoriti o svijetu oko sebe ili je njegov zadatak samo da nam ponudi estetski predmet.

Ne može se tek olako negirati stav kako je umjetničko djelo uvijek na određeni način obilježeno društvenim okolnostima u kojima je nastalo. Arnold Hauser je u svojoj “Sociologiji umjetnosti” pisao da je sva umjetnost društveno uvjetovana što će reći kako je proučavanjem umjetnosti moguće iščitati neka društvena kretanja.  Matej Knežević i Mario Matoković svoju umjetničku praksu podvrgavaju pokušaju estetičkoga zahvaćanja i komentiranja društvenoga stanja suvremenoga hrvatskog čovjeka. Pišem „hrvatskoga čovjeka“ jer se obojica bave društvenim miljeom u kojemu žive i koji im je poznat, a to je socijalni i nacionalni kontekst Hrvatske. Knežević i Matoković ne bježe u sigurnost larpurlartističkoga okrilja. Njihovi radovi ne lamentiraju nad trenutnim i budućim stanjem konzumerističkoga, neokapitalističkog društvenog uređenja, nego su tek izjave, činjenice, jedan oblik umjetničke sociologije.

10659087_10153273515311092_6110655276827977690_o (800x657)

Knežević se u svojim radovima bavi dvjema temama – socijalnom i nacionalnom. “Vrijeme je…”, “Zabetoniran” i “5 kuna” neki su od radova u kojima se autor dotiče socijalnoga aspekta, dok se nacionalnim temama bavi u „eurokremskeptiku“, “Rupi u zakonu”, “Krivom smjeru”… Njegova je poruka direktna i jasna te, za razliku od Matokovića, ne inzistira na simbolici. Kod Matokovića se također može govoriti o slijeđenju istih tematskih obrazaca, samo što on jedno i drugo nastoji snažnije ispreplesti. Metamorfozom hrvatske zastave načinjene od pvc vrećica trgovačkih lanaca zastupljenih u Hrvatskoj, Matoković ukazuje na konzumerističko prihvaćanje nametnutih vrijednosti pod cijenu gubljenja nematerijalnih vrednota što je djelomično posljedica i neuspješne društveno-mentalne tranzicijske preobrazbe započete još u osamdesetima. Ironizaciju tranzicijskoga procesa pokazuje „Bez naziva“. Rad se sastoji od lista papira koji s jedne strane ima prikaz hrvatskoga grba, a s druge portret Josipa Broza Tita. List je Matoković slučajno pronašao na zidu učionice u osnovnoj školi. Njime nam autor indirektno kaže: „Dogodila se promjena, no čini se da je sve ostalo gotovo isto.“  Spomenuto je gubljenje vrednota prisutno i u radu „Ne govori ništa, ne reagiraj!“ u kojemu autor zastavu Republike Hrvatske koloristički pojednostavljuje i kromatski negira ostavljajući je posve bijelom.

Herbert Marcuse piše da „najvišem stupnju kapitalističkog razvitka u najrazvijenijim kapitalističkim zemljama odgovara jedan nizak nivo revolucionarnog potencijala.“[1] Knežević i Matoković nam vizualnim putem kazuju priču koja se gotovo savršeno nadovezuje na Marcuseovu izjavu. Današnje je stanje našega društva letargično. Promjene se ne zbivaju ni po evolucijskom ni po revolucijskom modelu, nego je sve podvrgnuto nekom obliku reakcionističkoga pristupa. Ostaje na kraju pitanje: Ima li umjetnost snage mijenjati društvene obrasce i može li pomoći na putu otriježnjenja?

Igor Loinjak

[1] Herbert Marcuse, Kontrarevolucija i revolt. Beograd: Grafos, 1979., str. 11.

Izložba je ostvarena uz pomoć Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba.

Galerija PM
Dom HDLU
Trg žrtava fašizma 16
10000 Zagreb

 

Radno vrijeme:
srijeda – petak 11 – 19
subota i nedjelja 10 – 18
ponedjeljkom, utorkom i blagdanom zatvoreno

28.05.2015  11-22

Info

Cijene ulaznica za manifestaciju 6. bijenale slikarstva

30 kn Pojedinačna ulaznica
20 kn Pojedinačna dječja (iznad 6 god), učenička, studentska, umirovljenička ulaznica (1)
20 kn Pojedinačna grupna ulaznica (2)
15 kn Pojedinačna strukovna ulaznica (3)
60 kn Obiteljska ulaznica (4)
15 kn Pojedinačna grupna ulaznica za škole (5)

GRATIS za redovite članove udruženja HDLU, AICA, ICOM, DPUH, HND, IFJ, EFJ te studente ALU i studente FF smjera PUM, EKA ili MUZ, učenike ŠPUD (uz predočenje važećih isprava), osobe s invaliditetom, djecu mlađu od 6 godina

Ulaznice se kupuju na blagajni HDLU-a tijekom radnog vremena izložbe.

Za ostale upite vezane uz ulaznice, molimo javite se na hdlu@hdlu.hr

Ulaznice sadrže 25% PDV.

(1) uz predočenje važeće isprave
(2) za grupe s više od pet osoba
(3) za redovite članove ULUPUH, HDD, UHA, ORIS, HULU Split, HDLU Osijek, HDLU Rijeka, HDLU Dubrovnik, HDLU Istra, HDLU Varaždin, uz predočenje važeće članske iskaznice
(4) do najviše 4 člana obitelji s djecom starijom od 6 godina
(5) cijena po učeniku, 1 pratnja učenika gratis

 
RADNO VRIJEME DOMA HDLU (GALERIJE PRSTEN, BAČVA I PM)

utorak – nedjelja : 11 – 19
ponedjeljkom i praznikom ( 1. i 18.11.) zatvoreno.

 

RADNO VRIJEME GALERIJE KARAS

utorak: 10 – 13 sati
srijeda – petak: 16 – 20 sati
subota 10 – 13 sati
nedjeljom, ponedjeljkom i praznikom zatvoreno

Zvonimirova 58, Zagreb

Više informacija…

Dan otvorenih vrata

Izložbe

 

 

 

 

 

Izdvojeno

PLATI UMJETNIKA!

Web Hosting

Avalon web hosting
HDLU