Posts Tagged ‘2012’

artOmat
Sajam nekonvencionalnih umjetničkih predmeta

Natječaj za voditelje radionica

Hrvatsko društvo likovnih umjetnika u Zagrebu (HDLU) poziva Vas na prijavu originalnih i
inventivnih prijedloga likovnih radionica
koje će obogatiti već tradicionalan kreativni
program trećeg božićnog sajma artOmat.

Sajam će se održati u Galeriji Prsten unutar Doma hrvatskih likovnih umjetnika, Trg žrtva
fašizma bb, Zagreb u razdoblju od 14.12. do 23.12. 2012. godine, radnim danom između 11 i 20 h te vikendom između 11 i 19 h.

Za vrijeme trećeg sajma artOma dnevno će se održavati radionice u trajanju od 3 sata.
Autori ili grupa autora mogu predložiti radionice u trajanju od 3 sata koje su brzo i lako izvedive, te se mogu lako demonstrirati grupama sa maksimalno 15 polaznika.
Voditelji radionica trebaju omogućiti svakom polazniku iskustvo sudjelovanja, edukacije i produkcije vlastitog kreativnog rada kojeg polaznici mogu ponjeti sa sobom.
Materijal potreban za radionicu osigurava HDLU te ne smije prelaziti vrijednost od 200 kn. Voditeljima će također biti dodjeljen asistent koji će pomagati u koordinaciji, pripremi i spremanju radionica.
Radionice će se održavati u Domu hrvatskih likovnh umjentika, na za to predviđenom
prostoru. Honorar autoru ili grupi autora za radionicu je 50 kn po satu (u neto iznosu).

Pozivamo sve zainteresirane članove i članice HDLU da najkasnije do 29. studenoga 2012. godine pošalju sljedeće podatke:

– Ime i prezime
– Kontakt (tel, mob, e-mail)
– Kratki pisani životopis
– Prijedlog i detaljan opis programa radionice
– Fotografije ili skice produkata koji će nastati na radionici
– Materijal potreban za radionice koji ne smije prelaziti vrijednost od 200 kn.

Prijave se šalju sa naznakom za “RADIONICE artOmat”:
e-mailom na: hdlu.events@gmail.com
poštom na adresu: HDLU, Trg žrtava fašizma bb, 10000 Zagreb

Nepotpune ili zakašnjele prijave neće se razmatrati.
Autori i skupine autora će do 1.12.2012. biti obaviješteni o rezultatima komisijskog odabira.

artOmat
Sajam nekonvencionalnih umjetničkih predmeta

Natječaj za izlaganje i prodaju umjetničkih predmeta

Opširnije ...

POGON – Zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade objavljuje Poziv za prijave na rezidencijalni boravak na Akademie Schloss Solitude

Rok za slanje prijava: 29. veljače 2012.

Trajanje rezidencijalnog boravka: listopad – prosinac 2012.

POGON u suradnji s Akademie Schloss Solitude provodi program razmjene umjetnika na rezidencijalnim boravcima.
Stipendija uključuje smještaj i radni prostor na Akademiji u razdoblju od 3 mjeseca, naknadu troškova života u iznosu 1000,00 eura mjesečno, putne troškove i pokrivanje troškova produkcije u iznosu do 2000,00 eura. Sredstva za stipendiju osigurava Akademie Schloss Solitude.

Pozivaju se autori (vizualni, izvedbeni i novomedijski umjetnici, kustosi, arhitekti, dizajneri…) koji na inovativan način kroz svoj praktični, teorijski, istraživački, umjetnički ili interdisciplinarni rad pristupaju urbanoj problematici da pošalju svoje prijave do 29. veljače 2012. Prijave moraju biti na engleskom jeziku.

Prijave moraju sadrzavati:
– životopis
– kratak pregled dosadašnjeg rada (do 5 stranica vizualnog materijala, do 2 publikacije, do 2 videa, animacije, zvučna zapisa ili multimedijalna rada)
– kratak opis projekta koji bi autor želio pokrenuti / dalje razviti za vrijeme boravka na Akademie Schloss Solitude (do 2 stranice)

Prijave se šalju poštom na:

POGON – Zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade
Kneza Mislava 11
10000 Zagreb
s naznakom: ASS rezidencija 2012

Uz to, životopise slati na marijana.rimanic@upogoni.org

Materijali poslani uz prijave neće biti vraćeni.

Od autora će po potrebi biti zatraženi dodatni materijali. Po završetku roka za prijave Savjetodavni odbor u sastavu: Luciano Basauri, Dafne Berc, Ana Dana Beroš, Sonja Leboš, Dubravka Sekulić, Sonja Soldo, Marijana Rimanić, predložit će 3 kandidata. Konačni odabir kandidata vrši se na Akademie Schloss Solitude. Odabrani kandidati bit će obaviješteni do 15. ožujka na kontakt koji navedu u prijavi.

Akademie Schloss Solitude je javna zaklada iz Stuttgarta koja od 1990. provodi međunarodni program rezidencijalnih boravaka kroz koji svake dvije godine otprilike 65 umjetnika i istraživača dobiva mogućnost jednogodišnjeg boravka i rada na Akademiji.

Akademie Schloss Solitude 2002. godine počela je graditi istočnoeuropsku mrežu partnera s kojima organizira redovitu razmjenu umjetnika u trajanju od 3 mjeseca. Radi se o Centru za suvremenu umjetnost Ujazdowski u Varšavi (područje razmjene vizualne umjetnosti), Josef Attila Kreis u Budimpešti (književnost), Interspace u Sofiji (novi mediji) i Centar za nove medije kuda.org u Novom Sadu (novi mediji i teorija medija). U tom programu razmjene do sada je sudjelovalo preko 30 umjetnika i umjetnica. Mreža se proširila na Hrvatsku 2009. godine, a područje razmjene su arhitektura i urbanizam.

Za sve dodatne informacije obratite se Marijani Rimanić.

Poštovani,

pozivamo umjetnike i kustose na prijavu na

Natječaj za izlaganje u izložbenim prostorima Galerije i/ili Kluba Aluminij, u razdoblju od travnja 2012. do travnja 2013. godine.

Na natječaj je moguće prijaviti samostalne i skupne izložbe, kustoske koncepcije u svim likovnim tehnikama i medijima (slikarstvo, kiparstvo, grafika, fotografija, instalacija, video…), s napomenom kako će za izlaganje u prostoru Kluba Aluminij posebno biti razmatrani autori mlađih naraštaja. Izložbe će biti popraćene izradbom prigodnoga kataloga.

S izložbenim prostorima i podrobno opisanim djelatnostima Galerije i Kluba Aluminij možete se upoznati na našoj mrežnoj stranici, na adresi www.aluminij.ba, a prijava na natječaj treba sadržavati:

  • – životopis umjetnika;
  • – kraći opis projekta (idejni i tehnički);
  • – popratnu građu (skice, fotografije, audio/video zapise);
  • – kontakt (adresa, telefon, e-pošta).

Prijave je moguće dostaviti osobno u Galeriju Aluminij, svakim djelatnim danom, u razdoblju od 8 do 20 sati, gdje je kontakt osobom gosp. Zoran Zelenika, umjetnički voditelj Galerije. Također, moguće ih je poslati poštom, na adresu:

  • Galerija Aluminij
  • Kralja Tvrtka 11
  • 88000 Mostar

ili elektronskim putom, na adresu zoran.zelenika@aluminij.ba

Rok za podnošenje prijava istječe 25. veljače 2012. godine,

a one nepotpune i zakašnjele ne će biti razmatrane.

Prijave razmatra stručno Vijeće, a o ishodu će elektronskom poštom biti izviješteni svi sudionici natječaja.

Dodatne su informacije dostupne telefonskim putom na broju 00387 36 310 222 ili putom e-pošte: zoran.zelenika@aluminij.ba

.

DARIJE PETKOVIĆ

“Duhovi prošlosti”

11.01. – 22.01.2012.
otvorenje izložbe u srijedu, 11.01.2012. u 19 sati.

HDLU / Galerija Karas
Praška 4
10000 Zagreb

……………………………………
Izložbu pogledajte:
radnim danom od 11-19 sati
vikendom od 10-14 sati
ponedjeljkom i praznikom zatvoreno
……………………………………

.

LICE VREMENA

Njemački fotograf August Sander (1876-1964) izdao je 1929. godine knjigu sa šezdeset fotografija na kojima su snimljeni ljudi njegova vremena. Žanrovski bi se te fotografije moglo nazvati portretima na kojima su prikazani bilo pojedinačni likovi, bilo nekoliko njih smještenih u istome ambijentu. Jasno se vidi kako je svaki lik svjestan da ga se snima, budući svi odreda gledaju u fotografsku kameru. Predgovor Sanderove knjige napisao je veliki pisac Alfred Döblin, a knjiga je naslovljena Antlitz der Zeit, što će reći Lice vremena. Autoru je bila namjera snimati brojne Nijemce od početka stoljeća pa nadalje, te preko snimljenih lica predočiti tip Nijemca s početka 20. stoljeća. Najstarije snimke u knjizi potječu iz vremena neposredno pred Prvi svjetski rat, dok su one posljednje iz kasnih dvadesetih godina, iz vremena Weimarske Republike. Nije teško razabrati kako sve one pripadaju dramatičnim trenucima njemačke povijesti. Govoreći o ljudima s ovih fotografija Döblin na jednom mjestu kaže: „Hrana oblikuje ljude, zrak i svjetlo u kojemu se oni kreću, rad koji rade i koji ne rade, ali također i specifična ideologija klase kojoj pripadaju.” Drugim riječima, Sanderove su fotografije bile precizan dokument stanja vremena, a to se stanje očitavalo s lica nimalo idealiziranih protagonista. Nekoliko godina kasnije, kada je Weimarska Republika zamijenjena Trećim Reichom, nacionalsocijalistički stratezi otkrili su u

Sanderovu projektu subverzivnost, našli su tu Nijemce koji nimalo nisu naličili tipu rasnoga Arijevca i knjigu su zabranili, a fotografije namjeravali uništiti. Sander je, međutim, imao još ambiciozniji plan da realizira sveobuhvatni projekt snimajući znatno više suvremenika, a naslov projektu bio je Menschen des 20. Jahrhunderts – Ljudi 20. stoljeća. Fotograf nije uspio u cijelosti dovršiti svoj projekt, ali su iz njegove bogate ostavštine drugi uredili golemu knjigu u sedam tomova i naslovili je onako kako je to želio i August Sander, Menschen des 20. Jahrhunderts.

Ovim podužim uvodom u tekst posvećen suvremenom hrvatskom fotografu Dariju Petkoviću, točnije sekvenci njegovih fotografija naslovljenoj Duhovi prošlosti, htio sam istaknuti bliskost davnom projektu Augusta Sandera, seriji njegovih fotografija skupljenih u knjigu Antlitz der Zeit i to u onome segmentu u kojemu je Döblin otkrivao konstitutivne elemente koji formiraju prikazane ljude. Hrana, voda, zrak što ih ljudi konzumiraju, podjednako se na njihovim licima otkrivaju kao i ideologije kojima pripadaju, svjetonazoru koji grade. Darije Petković godinama je snimao starije ljude odjevene u odjeću jakih ideologijskih znakova: točnije u odjeću ustaša, četnika i partizana, te poslijeratnu odjeću iz Titova vremena.

Pojedina lica po svojoj bi dobi lako mogla biti protagonistima nekoć živih ideologija, štoviše vojskama iz prve polovice četrdesetih godina. Mnoga lica su mlađe dobi i maskiraju se u povijesno ruho vjerojatno iz nekih drugih razloga, možda je riječ tek o simpatizerima onoga što pripada davnoj prošlosti. Toj dobnoj podjeli treba dodati i treću, relativno brojnu skupinu izrazito mladih ljudi – mladića i djevojaka, gotovo djece. Oni izgledaju upravo groteskno odjeveni u kostime obilježene vremenom, točnije ideologijama za koje se obično vjeruje da su odavna mrtve.

Petkovićeve su fotografije crno bijele, oštrih su kontrasta, mnoge snimljene iz donjega rakursa sa svijetlim nebom kao pozadinom što figurama daje osjećaj monumentalnosti. Kostimi su obogaćeni dodatnim, ideologijski snažnim znakovima, kao što su zastave, medalje i druga odlikovanja. U sredinama koje nisu kontaminirane teškim, a mrtvim ideologijama, skupina ljudi koje je snimio Darije Petković doimala bi se samo skupinom grotesknih, upravo bizarnih maškara. Od najmlađih do najstarijih ovi likovi nemaju ništa u svojem držanju, izrazima lica, gestama za što bi se moglo reći da pripada kategorijama lijepoga. Moglo bi se prije reći kako su to potpuno prazna lica, lišena bilo kakvih emocionalnih ili intelektualnih sadržaja. Ono što nadomješta posvemašnju prazninu, bolje reći odsutnost osobnosti na prikazanim likovima, to su ideologijski znakovi kojima je obilježena njihova odjeća i dekoracije na njoj.

U pokušaju tipološkoga određenja ljudi s Petkovićevih fotografija, nije im teško prepoznati podrijetlo. To su tipična lica s naših prostora. Zapravo, mi te likove svakodnevno susrećemo na ulicama gradova, u selima, u planinskim zabitima. Nalazimo ih obično bez odjeće u kojoj paradiraju ispred kamere Darija Petkovića, ali ih poznajemo. Ne, dakako, kao pojedince, jer su svi oni odreda lišeni osobnosti.

Prepoznajemo tip kojemu pripadaju, točnije ideologiju kojom supstituiraju svoju ljudsku osobnost. Taj virus mračnih ideologija prošlosti nagrizao je ljudske supstance u njima i zrači iz njihovih lica i pokreta, budući su im uniforme preuzele ključne identifikacijske funkcije.

U kolovozu 1944., onoga dana kada se oslobađao Pariz, Albert Camus pisao je uvodnik za svoje novine Combat i naslovio ga Krv slobode. Uvodnik je završio konstatacijom kako Pariz sada „blista ne samo oslobođenjem već budućom slobodom”. U usporedbi sa slobodom, oslobođenje je tek tehnički pojam ograničenog vremenskog i prostornog djelovanja. Camus definira trenutak u kojemu piše one rečenice, trenutak oslobađanja Pariza i kaže: „Ne bori se za vlast već za pravdu, ne za politiku već za moral, ne za prevlast svoje zemlje već za njenu veličinu.” Dok čitam ove rečenice i promatram fotografsku sekvencu Darija Petkovića naslovljenu Duhovi prošlosti imam osjećaj dubokog košmara. Likovi koje nam on donosi na svojim crno bijelim fotografijama, snimljeni nedavno, kao da nastoje intenzivno oživjeti vrijeme u kojemu se oslobađalo ne samo ratnih strahota, nego i ideologija koje su taj rat činile još težim i krvavijim. U trenucima kada se osvaja sloboda Camus ističe kako se bori za pravdu, za moral, za veličinu svoje zemlje, a ne njezinu prevlast. Protagonisti tog mrtvoga vremena, koji se sada ukazuju na bizarnim, ali mračnim paradama maskirani u kostime ideologijskih kadavera, a Petković ih snima, ni najmanje ne odaju osobine morala i pravde, žudnje za veličinom svoje zemlje, veličinom izrasloj na moralu i pravdi, a ne prevlasti. Štoviše, ova kostimirana bića lišena osobnosti prije da odaju duboko nerazumijevanje vremena. To i ne bi bila najveća tragedija, da vrijeme koje nam oni demonstriraju ne uskrsava svako malo na našim prostorima, javlja se poput iznenada oživjele kuge. Stoga i protagonisti koje je Petković snimio nemaju osobna lica, nego lice jednog davnog vremena koje, nažalost, ovdje još nije sasvim prošlo vrijeme.

Zvonko Maković

.

FRIGYES KÖNIG

“Columna”

10.01. – 25.01.2012.
otvorenje izložbe u utorak, 10.01.2012. u 19 sati.

HDLU / Galerija Bačva
Trg žrtava fašizma bb
10000 Zagreb
.

……………………………………
Izložbu pogledajte:
radnim danom od 11-19 sati
vikendom od 10-14 sati
ponedjeljkom i praznikom zatvoreno
……………………………………

.

Prilikom posjeta crkvi svetog Donata u Zadru, prije nekoliko godina, opazio sam da su dijelovi i fragmenti antičke strukture koja je jednom stajala na njenom mjestu iskorišteni kao temelj za zgradu crkve. Uklesani detalji i žljebasti fragmenti stupova bili su jasno vidljivi. Tijekom izgradnje crkve u devetom stoljeću, na području koje je služilo kao Forum u doba Rimljana, iskorišteni su ostaci nekadašnje bazilike. Sastavni dijelovi stare sakralne građevine poslužili su kao temelj za novu crkvu. Ti stupovi ništa ne podupiru, oni ne podnose težak teret, oni su u fazi rasta. Oni su stupovi razuma i poretka, isti oni koji su kao predstavnici univerzalnog i pravnog uređenja jednom podupirali zakone i bili nositelji platoničkog zakona i reda. Oni su istovjetni “nebeskim stupovima”, spomenutim u Knjizi o Jobu, odnosno “zemaljskim stupovima” koji čvrsto drže zemlju u mjestu, ma koliko god se ona tresla.

Prisvajajući misli Danila Kiša, rastući stupovi govore svijesti o formi, zajedničkoj karakteristici umjetnika europske provenijencije. Upravo kroz nju oni nastoje dati smisao životu i metafizičkim tajnama. Kad govorim o formi, mislim na izbor, na pokušaj da se iznađe arhimedijanska uporišna točka kao suprotnost barbarskom neredu i iracionalnoj tiraniji nagona.

Nakon mog posjeta Zadru zaredali su se događaji. Uspostavio sam profesionalne i osobne kontakte s hrvatskim umjetnicima. Među njima, Slavomirom Drinkovićem i Peruškom Bogdanićem, čije mi je umjetničko djelovanje dalo dodatnu inspiraciju za nastavak mog projekta. Smatram se sretnim što sam bio u mogućnosti prihvatiti poziv na sudjelovanje u kiparskoj radionici u Jelsi na otoku Hvaru, koju vodi moj prijatelj Slavomir. U Gründu, Austrija, vodio sam dug razgovor sa Seadom Muhamedagićem koji je doživio moj skulpture dodirom vlastite ruke. Svoje znanje o Jadranskom moru produbio sam čitajući knjigu Predraga Matvejevića.

Frigyes König

.

Frigyes König, putnik, posjećujući dvorce i gradove, arheološke iskopine, obale i otoke, uočio je ono što preostaje, preživljava kao tvar, ideja ili sjećanje. Između brojnih i neobičnih predmeta Frigyesovog atelijera uočljivo se ističe serija plavih kolonada. U jednom od prvih crteža i akvarela prepoznatljiv je detalj temelja crkve Sv. Donata u Zadru. Konglomerat kamenih fragmenata zadarskog Foruma, utemeljen u građevinu i svjetlost jadranskog mediteranskog prostora, proizveo je gotovo alkemijski učinak u Frigyesovoj umjetnosti.

Vjerujem da je upravo ovaj detalj njegove biografije probudio zajednički interes i pokrenuo ideje plodne i otvorene suradnje. Vremeplov Frigyesovih izgubljenih i nađenih svjetova zadarske kolonade nalazi utočište u snažnom volumenu njegove hvarske kamene Kolone, koja već treće ljeto čeka prostor jelšanske rive, dok brodovi nekih drugih svjetova čekaju svoj vez i pristanište. Veselim se svečanosti ovog zajedničkog događaja.

Slavomir Drinković

ETIKETE TUMAČENJA UMJETNIČKOG DJELA

kustosice: Neva Lukić, Veronika Gamulin

09.01. – 15.01.2012.

otvorenje izložbe u ponedjeljak, 09.01.2012. u 19 sati.

u 20:00 sati ALTERNATIVNI PREDGOVOR UŽIVO: Siniša Labrović vs. Kritičar

HDLU / Galerija PM
Trg žrtava fašizma bb
10000 Zagreb

……………………………………
Izložbu pogledajte:
radnim danom od 11-19 sati
vikendom od 10-14 sati
ponedjeljkom i praznikom zatvoreno
……………………………………

Izložba Etikete tumačenja umjetničkoga djela problematizira klasičan predgovor kao sredstvo umjetničke interpretacije danas, a dio je šireg projekta čija je namjera ponuditi neke alternativne modele prezentiranja i medijacije umjetnosti na lokalnoj likovnoj sceni.

U pripremnoj fazi izložbe među sudionicima umjetničkoga svijeta (Umjetnik- Pisac predgovora- Posjetitelj) provedeno je anketno istraživanje koje je propitivalo simbiotski odnos između pisca predgovora i umjetnika, ali i reakcije posjetitelja na konačan rezultat te vizualno-tekstualne interakcije. Sam postav izložbe vizualizira neke od rezultata provedene ankete na primjeru umjetničkoga rada i njegova iščitavanja. Neki od rezultata pokazuju kako većina  umjetnika smatra da pisci predgovora kvalitetom svojih tekstova pridonose cijenjenosti određenog umjetničkog djela, neki se pak  povjesničari umjetnosti uopće ne trude bit razumljivi široj javnosti, a četvrtina posjetitelja osjeća se frustrirana zbog nerazumijevanja posjećenih izložbi.

Također, zanimljiv rezultat koji proizlazi iz istraživanja jest da je kritika na hrvatskoj umjetničkoj sceni nedovoljno zastupljena. Iz tog razloga na samom otvaranju bit će predstavljen eksponirani konceptualni umjetnik Siniša Labrović u javnoj polemici sa svojim kritičarem-predgovaračem Sveborom Szekelyem.

Tokom same izložbe nastojat će se potaknuti komunikacija između struke i šire javnosti i kroz izlaganje novih medija. Jedan od trenutno najzanimljivijih radova u svijetu bio-arta nastao genetskim inženjeringom kojim je DNK pauka umetnuta u ljudske stanice, koje su potom počele proizvoditi protein paukove mreže, rad je nizozemske umjetnice Jalile Essaidi 2.6g 239m/s također znan kao Neprobojna koža. Kako hrvatska publika reagira na ovaj neobičan spoj znanosti i umjetnosti te otvara li bio-art slične kontroverze kao i u svijetu pokušat će se doznati ovom izložbom.

Kompletni rezultati prvotnoga istraživanja te povratni komentari publike i struke na samu izložbu bit će naknadno objavljeni u katalogu.

Umjetnici koji će bit predstavljeni na izložbi su: Dalibor Barić, Vitar Drinković, Jalila Essaidi, Boris Greiner, Sven Klobučar, Siniša Labrović, Ana Petrović, Michelangelo Pistolero, Sara Rajaei i Ivana Vulić.

Radove tumače: Umberto Ecco, Vanja Babić, Petra Buterin, Srećko Gajović, Boris Greiner, Vedran Januš, Ana Kovačić, Igor Lučić, Tonko Maroević, Andrej Mirčev, Zoran Roško i Svebor Szekely.

Popratni događaj samoga otvaranja bit će polemika umjetnika Siniše Labrovića i njegova kritičara Svebora Szekelya s početkom u 20:00 sati.

Autorice izložbe su Veronika Gamulin i Neva Lukić.

Info

RADNO VRIJEME GALERIJA PRSTEN, BAČVA I PM (DOM HDLU)

srijeda – petak 11 do 19h
subota i nedjelja 10 do 18h,
ponedjeljkom, utorkom i praznikom zatvoreno.

Trg žrtava fašizma 16, Zagreb

 

RADNO VRIJEME GALERIJE KARAS

utorak: 10 – 13 sati
srijeda – petak: 16 – 20 sati
subota 10 – 13 sati
nedjeljom, ponedjeljkom i praznikom zatvoreno

Zvonimirova 58, Zagreb

Više informacija…

Dan otvorenih vrata

Izdvojeno

PLATI UMJETNIKA!

Web Hosting

Avalon web hosting
HDLU