Posts Tagged ‘Ana Sladetić’

HPB nagrade
Pohvale
MSU nagrada
MMSU nagrada
MLU nagrada
GALUM nagrada

Nagrada Galerije Kranjčar
Nagrada Vladimir Dodig Trokut, Iva Vraneković – umjetnici umjetniku

Trajanje 35. salona mladih – MILLENNIAL produljeno je do 3.1. 2021.

Ove godine, u službenoj konkurenciji 35. salona mladih, dodijeljene su čak tri HPB novčane nagrade i tri pohvale, pet strukovnih nagrada, MSU nagrada, MMSU nagrada, MLU nagrada, GALUM nagrada i Nagrada Galerije Kranjčar. Izvan službene konkurencije, zahvalnošću anonimnog filantropa uručena je i novčana Nagrada Vladimir Dodig Trokut,  Iva Vraneković – umjetnici umjetniku.

Trajanje 35. salona mladih – MILLENNIAL produljeno je do 3.1. 2021.

HPB NAGRADE 35. SALONA MLADIH

Odbor za dodjelu nagrada 35. salona mladih u sastavu Igor Eškinja, Fedor Fischer, Olga Majcen Linn, Mirna Rul, Nika Šimičić dodijelio je HPB Grand Prix nagradu 35. salona mladih u vrijednosti od 15.000,00kn Ivani TkalčićHPB drugu nagradu 35. salona mladih u vrijednosti 10.000,00kn Filipu Borelliju, HPB treću nagradu 35. salona mladih u vrijednosti 5.000,00kn Mateju Niševiću.

Ivana Andabaka, ravnateljica HDLU, Vlatka Pačarić, direktorica Ureda za marketing,  Ivana Tkalčić dobitnica HPB Grand Prix nagrade, Tomislav Buntak, predsjednik HDLU, Nika Šimičić, Kustosica 35. salona mladih – MILLENNIAL


Vlatka Pačarić, Filip Borelli, Ivana Andabaka, Nika Šimičić


Detalj rada Mateja Niševića

Odbor za dodjelu nagrada pohvalio je sljedeće umjetnike/ce: Luanu Lojić, Petru Mršu i Lava Paripovića.

Luana Lojić


Detalj rada Lava Paripovića

STRUKOVNE NAGRADE

Stručno vijeće Muzeja suvremene umjetnosti Zagreb dodijelilo je MSU nagradu, koja uključuje samostalnu izložbu u galeriji MSU u 2022. godini, za vrijeme trajanja sljedećeg Salona mladih, Ivani Pipal.

Ivana Pipal, Snježana Pintarić, ravnateljica MSU

Stručno vijeće Muzeja za modernu i suvremenu umjetnost Rijeka dodijelilo je MMSU nagradu koja uključuje samostalnu izložbu u MMSU u 2022. godini, za vrijeme trajanja sljedećeg Salona mladih, Vanji Babiću.

Vanja Babić

Žiri Galerije Umjetnina Split u sastavu Jasminka Babić, Ana Čukušić i Marija Stipišić Vuković dodijelio je GALUM nagradu, koja uključuje samostalnu izložbu u Galeriji Umjetnina Split u 2022. godini, za vrijeme trajanja sljedećeg Salona mladih, Denisu Butorcu.

Denis Butorac

Stručno vijeće Muzeja likovnih umjetnosti Osijek je dodijelilo MLU nagradu, koja uključuje samostalnu izložbu u Muzeju likovnih umjetnosti Osijek u 2022. godini, za vrijeme trajanja sljedećeg Salona mladih, Petri Mrši.

Vlatka Pačarić, Nika Šimičić, Petra Mrša, Ivana Andabaka

Umjetnički kolegij Galerije Kranjčar u sastavu: Vanja Babić, Đorđe Jandrić i Mladen Lucić dodijelio je Nagradu Galerije Kranjčar, koja uključuje samostalnu izložbu u Galeriji Kranjčar, Ani Sladetić.

Ana Sladetić, Vanja Babić, član umjetničkog kolegija Galerije Kranjčar

NAGRADA VLADIMIR DODIG TROKUT, IVA VRANEKOVIĆ – UMJETNICI UMJETNIKU

Nagrada Vladimir Dodig Trokut, Iva Vraneković – umjetnici umjetniku dodjeljuje se izvan službene konkurencije 35. salona mladih, na poticaj i zahvaljujući donaciji anonimnog filantropa, temeljem odluke odbora u sastavu Nikola Albaneže, Tomislav Buntak, te anonimni filantrop.

Dodijeljene su dvije jednakovrijedne nagrade: Josipu Rončeviću te tandemu Sari Salamon i Hrvoju Spudiću, koji su nagrađeni iznosom od 11.000,00 kn i samostalnom izložbom u Galeriji Karas.

Nikola Albaneže, član odbora za dodijelu nagrada Vladimir Dodig Trokut, Iva Vraneković,  Sara Salamon, Hrvoje Spudić


Josip Rončević

OBRAZLOŽENJA:

HPB GRAND PRIX 35. SALONA MLADIH
Ivana Tkalčić – Why Am I Seeing This?

Rad „Why Am I Seeing This?“ Ivane Tkalčić rezultat je umjetničkog istraživanja provedenog u suradnji sa Zajedničkim istraživačkim centrom Europske komisije u Ispri. Gradivni elementi videozapisa produciranih u sklopu ovog projekta materijali su prikupljeni praćenjem autoričina digitalnog traga i svakodnevnih prijedloga algoritama digitalnih platformi poput Tiktoka, Youtubea, Vimea, Instagrama i Facebooka. Razvojem i sve dominantnijom primjenom novih tehnologija događa se postupna relokacija čovjekova stvarnog života u onaj virtualni, pri čemu su granice među ovim dvama svjetovima sve fluidnije. Algoritmi tako postaju čimbenici odlučivanja i odabira onih informacija koje će nam biti ponuđene unutar virtualne stvarnosti koja ih prilagođava „našim“ potrebama, sukladno inputima prethodno „isporučenim“ umjetnoj inteligenciji. Tkalčić iznimno uspješno prepoznaje problem ovakvog filtriranja informacija, te upozorava na svojevrsnu intelektualnu karantenu unutar virtualnog paralelnog svemira, u kojem milenijalci, više nego ijedna druga generacija prije njih, malo po malo,  gube slobodu suverenog odlučivanja, gradeći pritom sami sebi, sasvim dragovoljno i nesvjesno, mentalni „zatvor“ na temeljima od iluzija.

Ivana Tkalčić

HPB DRUGA NAGRADA 35. SALONA MLADIH
Filip Borelli – Povratno prostorna glazba (Titraji prostora)

Povratno prostorna glazba diplomski je rad umjetnika Filipa Borellija, razvijan na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Riječ je o site-specific kinetičkoj instalaciji. Umjetnik,  primjenjujući pristup frekvencijske analize prostora pomoću efekta mikrofonije, određuje pozicije u galerijskom prostoru na kojima se javljaju stojni valovi. Autor ovim radom propituje odnose između prostora, zvuka i glazbe, u kontekstu frekvencije i titraja, koristeći zvučnike i konce kao prijenosnike energije između onog vidljivog i nevidljivog  te čujnog i nečujnog u prirodi. Zvuk se pojavljuje u obliku stojnih valova, a kinetičko skulpturalni  odnosi očituje se kao vibracije – mehaničke manifestacije, odnosno pojavni fenomen. Konci isprepleteni unutar izložbenog prostora, predstavljaju pojavu zvuka u formi čiste frekvencije. Autor radom „Povratno prostorna glazba (Titraji prostora)“, na intrigantan i inovativan način, koristeći se intermedijalnim i transmedijalnim hibridnim tehnikama kroz umjetnički čin rekreira filozofske diskurse o cikličkim promjenama i kontinuiranim vibracijama stalno mijenjajućeg Svemira, invocirajući na taj način heraklitovski postulat „sve teče“.

HPB TREĆA NAGRADA 35. SALONA MLADIH
Matej Nišević – PROTOTIP: Cymbulia adriatica

Projekt predstavlja interdisciplinarni umjetnički rad – zamišljeni proces mutacije futurističkih planktonskih organizama, istražujući posljedice utjecaja čovjeka na žive organizme u moru i oceanima. Polazeći od Darwinove teorije prirodnog odabira po kojoj su vodeni organizmi primorani mutirati kako bi se prilagodili novonastalim uvjetima ili izumrijeti, spajanjem znanosti i imaginacije Matej smišlja razvoj jedinke nove vrste Cymbulia adriatica, prvog višestaničnog eukariotskog organizma koji je sposoban koristiti čestice nanoplastike kao hranu.
Tema Niševićevog rada u prvi plan stavlja ozbiljna i vrlo aktualna pitanja zagađenja  ekosustava plastikom čime se jasno potvrđuje stereotipna, ali pozitivna karakterizacija milenijalaca kao društveno angažirane i socijalno osjetljive generacije. Dodatno, Matejev rad izlazi iz okvira standardiziranog umjetničkog stvaralaštva, povezujući se s prirodnim znanostima, utirući put općeprihvaćenoj težnji suvremenog društva ka interdisciplinarnosti i spajanju naoko nespojivih znanja s ciljem ostvarivanja i gradnje boljeg, kvalitetnijeg i naprednijeg društva.

POHVALA 35. SALONA MLADIH
Lav Paripović – Totalka / Wreckage

Rad se sastoji od četiri stop-animacije koje parafraziraju jednostavne priče o četiri katastrofe iz ljudske povijesti: Černobil, WTC, Palmira te biblijska priča o Kuli babilonskoj. Svaki je rad popraćen zvukovima koji odgovaraju prikazu gradnje, eksplozije, rušenja ili prirodnih pojava. Termin totalka, kao i rad u cjelini, na duhovit i ironičan način problematiziraju potencijalno nepovratnu štetu koju ljudska ruka čini okolišu i čovjeku. Aktualnost teme te kvaliteta umjetničkog rada Lava Paripovića zaslužili su posebno priznanje stručnog žirija.

POHVALA 35. SALONA MLADI
Luana Lojić – Alpha blending

Rad Luane Lojić Alpha blending zaslužio je posebno priznanje Salona mladih. Ova mlada umjetnica na izuzetno kreativan način koristi tehnologije kako bi proizvela osjet onog što izmiče ljudskim osjetilima, onog nevidljivog i nečujnog. Posebno je tu zanima najmanja jedinica nečega (poput atomskih čestica) i kako njih učiniti perceptibilnima na bilo kojoj razini. Kroz tehniku in situ pretraživanja, a konzultirajući pri tome razne digitalne arhive  Luana Lojić nudi audio vizualnu izvedbu. U toj izvedbi ona je kiborg, nadopunjena računalima, projektorima, zvučnom opremom i nizom pomagala koji doprinose stvaranju distorzije slike, njenog uvećanja, smanjena ili zamagljivanja. Međutim radi se o ljudskom kiborgu koji na osnovu raznih znanstvenih informacija, matematičkih formula, istraživačkih projekata, putem svojih vještina na području vizualne umjetnosti, poezije, komponiranja, pa i glasanja, proizvodi čiste emocije.

POHVALA 35. SALONA MLADIH
Petra Mrša – ARE YOU SURE YOU WANT TO LEAVE THE GAME?

Rad Are you sure you want to leave the game? tematizira osjetljivo polje odrastanja u hibiridnom polju kiberkulture. Polazeći od statističkog podatka o raširenosti kompjutorskih igrica, te njihovoj privlačnosti, okuplja grupu dječaka, učenika 5. I 6. razreda osnovne škole te u radioničkim susretima zajedno dekonstruiraju prakse igranja. Igrice koje dječaci igraju postaju dramaturška osnova za otjelovljenja koja potom izvode. Oni preuzimaju funkcije svojih likova te krećući se po uputama kojima su prethodno sami komentirali vlastitu igru, postaju avatari svojih likova. U ovoj se izvrnutoj situaciji njihova tijela navođena izvana, kao hibridne konfiguracije, doimaju kao višak, znak bez značenja, materijalnost s nedopuštenom emocijom. Dječak-avatar tako postaje melankolična figura i u tom smislu, subverzivan.
Petra Mrša ne lamentira nad preokupacijama mlade generacije već ukazuje na kulturu u kojoj vlada istovremena partikularnost znanja i obilje stvarnosti.

MSU NAGRADA
Ivana Pipal – Eksperiment misli

Ovogodišnja nagrada Stručnog vijeća Muzeja suvremene umjetnosti dodijeljena je umjetnici Ivani Pipal za rad Eksperiment misli.
Ivana Pipal svojim radom, nastalim kroz propitivanje ljudskih odnosa, osjećaja i djelovanja, nastoji otkriti vizualnu formu koja bi mogla olakšati i pojednostaviti razumijevanje određenih emotivnih procesa koji se manifestiraju u zadanim situacijama.
Kroz izrazito zanimljive crteže, nastale kao rezultat istraživanja i povezivanja s neuro-lingvističkom metodom psihoterapije, Ivana Pipal spojila je potrebu za stvaranjem umjetnosti koja potiče društvenu promjenu sa znatiželjom prema psihoterapijskim učincima. Umjetnica uključuje publiku na način da kroz seriju crteža koji na vizualno jednostavan način  prikazuju ljudske emocije omogućava projekciju i prepoznavanje  i razumijevanje  vlastitih emocionalnih reakcija, stanja i odnosa. Potičući osvještavanje svega onoga što čini naše unutarnje iskustvo, Ivanini radovi stvaraju priliku za novi susret sa sobom i drugima. Na taj način umjetnica odgovara na potrebu za promjenom, koja počinje ukazivanjem na važnost pojedinca i njegove autentičnosti, kao zdrav temelj svakog društva.

MMSU NAGRADA
Vanja Babić –
 The South Side of the View

Instalacija Vanje Babića ukazuje na umjetnikovo dosljedno istraživanje ekološke kao goruće globalne problematike, odbacujući iluzije o društvenom napretku koji počiva na neograničenom iskorištavanju prirodnih resursa.
The South Side of the View potvrđuje ekološku svijest ugrađenu u umjetnički horizont, kao i kontinuirano i iskreno umjetnikovo bavljenje temom otpada i tehnološkog viška te prirode kao odlagališta otpada materijala analognog i digitalnog svijeta. Specifičnim vizualnim jezikom i kombinacijom različitih materijala i medija – od prikupljenog plastičnog otpada, do fotografske i video reprezentacije kao i zastarjelih medija reprodukcije koje koristi kao artefakte, Vanja Babić gradi instalaciju kao oblik arhiva, prisvaja strategije akumulacije, koristi gotovo arheološke metode istraživanja, prekopavanja, selektiranja, snimanja i katalogiziranja otpadnog materijala na Jadranskoj obali.  Autor postiže ekspresivnu i vjerodostojnu cjelinu koja tematizira kritično odlaganje, kao neispravno ‘zbrinjavanje’ otpada, stvaranje nerazgradivih plastičnih viškova i robe s greškom koji prirodni krajolik pretvaraju u pejzaž sumnjivih transformacija i posljedica društva  kasnog kapitalizma. S one strane estetike ugode, konstruiranim prizorom i inscenacijom, umjesto netaknutog prirodnog ambijenta i turističke idile, Babić skreće pozornost na zbilju opustošenog priobalja, generiranog procesima sve brže potrošnje i anti-ekološkog upravljanja suvremene ekonomije.

Branka Benčić, Ksenija Orelj

GALUM NAGRADA
Denis Butorac – Homesick

Prijavljeni rad Homesick, 2018. jasno pokazuje razrađenost koncepta, suverenost rada u fotografskom mediju te specifičan autorski pristup kojim umjetnik progovara o kompleksnosti suvremenog identiteta uvjetovanog geopolitičkim i kulturnim okruženjem. Denis Butorac se svojim dosadašnjim umjetničkim radom istakao kao perspektivan mladi autor. Pomno promišljanje projekata, ispreplitanje dokumentarnog i konceptualnog pristupa kojim istražuje teme potrage za identitetom koji proizlazi iz prostorne, društvene i osobne memorije te obiteljskih i tradicijskih narativa, izdvojilo je Butorca kao izuzetno zanimljivog i relevantnog autora u kontekstu suvremenih umjetničkih praksi. Vjerujemo da će u značenjskoj slojevitosti Butorčeve fotografske serije, duhovite i autoironične, koja se istovremeno nadahnjuje ritualima prostora autorova odrastanja i crpi njegove specifičnosti, splitska publika prepoznati vlastite uloge i modele ponašanja. Nadamo se da će realizacija izložbe u Galeriji umjetnina autoru pružiti mogućnost daljnjeg razvoja i usavršavanja njegovog umjetničkog istraživanja.

MLU NAGRADA
Petra – ARE YOU SURE YOU WANT TO LEAVE THE GAME?

Petra Mrša u svom radu ARE YOU SURE YOU WANT TO LEAVE THE GAME? iskazuje visoki stupanj jasnoće i autorskog senzibiliteta. Prepoznatljiva joj procesualnost i dosljednost u propitivanju suodnosa i društvenih komunikacijskih alata i ovaj puta dovodi do zaokruženog rada stoga joj Muzej likovnih umjetnosti dodjeljuje ovu nagradu.

Valentina Radoš

NAGRADA GALERIJE KRANJČAR
Ana Sladetić – Hijerarhija društva, Životinje u Hrvatskoj i Zaštićene biljne vrste

Umjetnički kolegij Galerije Kranjčar u sastavu Mladen Lučić, Đorđe Jandrić i Vanja Babić nagradu Galerije Kranjčar na ovogodišnjem Salonu mladih dodjeljuje Ani Sladetić za seriju od tri rada pod nazivima Hijerarhija društva, Životinje u Hrvatskoj i Zaštićene biljne vrste. Ana u drevnu tehniku keramike na nadasve inventivan i duhovit način unosi ozračje suvremenosti, ukazujući – kako simbolički tako i neposredno –  na aktualnu socio-političku te ekološku situaciju koja definira životni kontekst današnjih ljudi. Umjetnica problematici koju obrađuje pristupa posredstvom metaforički iskazanog historijskog rakursa, iskazujući svijest o civilizacijskim odrednicama kao kontinuiranom historijskom procesu. Mogli bismo reći kako Ana ovim radovima koji, zapravo, problematiziraju svojevrsni životni triptih sačinjen od čovjeka/društva, faune i flore, na etički, estetski te društveno izrazito osviješten način ostvaruje svojevrsne arheološko-futurološke amalgame koji potiču na razmišljanje o stvarnosti koju smo kreirali i još uvijek kreiramo.
Vanja Babić, član umjetničkog kolegija Galerije Kranjčar

NAGRADA VLADIMIR DODIG TROKUT, IVA VRANEKOVIĆ – UMJETNICI UMJETNIKU 

“Ljubav na posljednji pogled”


Josip Rončević – To nije zrak
Sara Salamon, Hrvoje Spudić – Tihi objekti

Čovjeku je u 2020. godini još uvijek neophodan planet Zemlja da bi mogao postojati te kroz neprekinuti spektar naraštaja biti začet, rođen, odrastati, živjeti, raditi, stvarati i voljeti…
Dakle, da bi čovjek mogao postojati, potreban mu je planet Zemlja. Međutim, Zemlji da bi postojala, daleko od toga da je potreban čovjek, a sve više se čini ako ovako nastavimo dalje, kao da će baš biti i nužno za njen opstanak da više ne postoji čovjek na njoj jer je samo uništava…
Možda u toj fatalnosti čovjek dobiva sve više razloga za ispravljanje svojih pogrešaka i nepravdi koje čini prema ekosustavima i biocenozama u čijim se vremensko-prostornim dimenzijama ostvaruju civilizacije i identiteti jedinstveni životnoj vrsti poznatoj pod imenom homo sapiens.
Ne samo simbolično rečeno, u 2020. godini nije nimalo jednostavno imati 20 godina.
Još je manje jednostavno imati mogućnost ostvariti umjetnost kao svoju najintimniju priču koja je istodobno taj najuniverzalniji trag o sebi, o nama, o svijetu u nama i oko nas…

I ove godine, zahvaljujući laureatima Josipu Rončeviću, Sari Salamon i Hrvoju Spudiću, Nagrada Iva Vraneković, Vladimir Dodig Trokut, umjetnici umjetniku ima barem malu mogućnost zaustaviti izoliranost darovitosti i ispravljati pogreške i nepravde koje umjetnik i te kako susreće.
Pa ipak, da bi to ta nagrada mogla ostvariti,‘ ona mora, nažalost, pristati na “financijsku globu”, na kaznu predviđenu za takav altruistički čin, te se zbog toga nagrada ne može dalje razvijati i unaprijediti kako bi bila još djelotvornija…
Upravo to demotivira, a još više opstruira stvaranje novih vektora u kulturi, potrebnih kako umjetnicima, tako i sistemu kulture da ide naprijed i da bude pravedniji u principu pluraliteta jednakosti izgleda, u mogućnosti uspjeha.
Godinama se vrtimo s time u istom krugu indiferentnosti. Prvom polovicom iduće godine realizirat će se tematska izložba s djelima svih dosadašnjih laureata zajedno s djelima Ive Vraneković i Vladimira Dodika Trokuta pod nazivom “Ljubav na posljednji pogled”.
Ta će izložba kontekstualizirati i argumentirati praksu kulturnog prostora Europske Unije na temu distinkcije financijskih potpora u dva osnovna načela.
S jedne strane korporativnog izvora, to jest raznih ekonomskih sustava od poduzeća do banaka te, s druge strane, onih specifično singularnih oblika filantropije pojedinaca koji za to imaju intelektualni i financijski kapacitet.
Bitno je uočavanje potrebe tih dviju vrsta financiranja za aktivaciju dinamike vektora u kulturi bez koje zaista nema budućnosti sustava kulture i umjetnika u sustavu kulture, te ispravljanja nepravdi i izoliranosti umjetničkih talenata.
Dvojezični tekst kataloga, hrvatski i francuski, bit će adresiran na istiniti i činjenični način kako ministrici kulture RH, tako i ministru financija RH, uz paralelni uvid u praksu njihovih kolega u Francuskoj.
Također, prigodom te izložbe, ponovit će se natječaj za dobivanje logotipa nagrade koji će na izložbi biti objavljen.

Anonimni Filantrop

Otvorenje, 24.5.2018., u 19h

U četvrtak, 24. svibnja 2018. godine u 19:00 sati, u Domu hrvatskih likovnih umjetnika na Trgu žrtava fašizma 16, održat će se otvorenje 34. SALONA MLADIH – PANOPTIKON prema koncepciji Mirne Rul. Izložba ostaje otvorena do 26. lipnja 2018.

Salon mladih već se tradicionalno održava svake dvije godine, a ovo je njegovo 34. izdanje. Povodom 150. godišnjice djelovanja Hrvatskog društva likovnih umjetnika, ali i 50. godišnjice postojanja institucije Salona mladih, ovogodišnji će Salon, između ostalog, obilježiti i kontinuitet njihova postojanja.

Kružna građevina…Zatvorenici u svojim ćelijama, zauzimaju obodni prsten – službenici u centru. Zastorima i ostalim napravama, nadzornici su sakriveni od pogleda zatvorenika: otuda osjećaj određene sveprisutnosti – Cijeli krug vidljiv je s malom ili, ako je potrebno, bez ikakve promjene mjesta. Jedna pozicija u nadzornom prostoru osigurava savršenu vidljivost svake ćelije…

Proposal for a New and Less Expensive mode of Employing and Reforming Convicts

Jeremy Bentham

Još  davne 1979. godine umjetnici okupljeni oko Radne zajednice umjetnika Podroom, prezentirali su Ugovor o uvjetima javne prezentacije umjetničkog rada kojim su zahtijevali bolju poziciju umjetnika u odnosu na institucije, ukazali na potrebu financijskog vrednovanja umjetničkog rada, te upozorili na problem unaprijed definiranih estetsko-umjetničkih vrijednosti od strane institucija.[1]

Više nego ikada, zadnjih nekoliko desetljeća umjetnici ovise o institucionalnim izvorima financiranja (stipendije, honorari, državni/gradski poticaji…); radovi se, gotovo u pravilu, produciraju upravo za institucije, prilagođavaju im se, te oblikuju u skladu i ovisno o njima. Umjetnost je kontekstualizirana i politizirana praksa, dok je polje umjetnosti prostor vječitog pregovaranja i konflikata između različitih aktera (Bourdieu)[2]  – umjetnika, škola/akademija, galerija, muzeja, tržišta, profesionalaca, itd. a opstaje samo onaj tko posjeduje „habitus“, tj. „igra“ prema pravilima igre koja, opet, kreiraju institucije. Beti Žerovc [3] povlači paralelu između izložbe suvremene umjetnosti i religijskog rituala,  gdje kustos,  predstavljajući „vrhovnog svećenika”, stvara ideološki temelj za promociju interesa financijskih i kulturnih centara moći, koji mu, s druge strane, omogućuju povlaštenu poziciju unutar institucija. Umrežavanje i konekcije (kako kustosa, tako i umjetnika) s relevantnim akterima iz kulturnog i političkog miljea predstavljaju conditio sine qua non uspjeha, dobrog pozicioniranja, opstanka na kulturno-umjetničkoj sceni te stabilnog materijalnog statusa. No, spomenute pozicije moći značajno se razlikuju promatramo li svjetski ili hrvatski kontekst. U svjetskom kontekstu, postoje različite platforme – Artfacts.com, MutualArt.com, Artist Pension Trust i sl.; umjetnici su izloženi panoptičkom pogledu i analizi te vrednovanju temeljenom na algoritamskim izračunima i risk managementu u skladu s interesima neoliberalnih centara moći. Vrednovanje se i prognoza uspješnosti temelje na broju izložaba i relevantnosti izložbenih prostora u kojima izlažu, prodaji radova, popularnosti među članovima i medijskoj prisutnosti. Viša rangiranost osigurava i lakši pristup institucijama, financijama, kao i relevantnim svjetskim umjetničkim događanjima. No, kada je riječ o hrvatskim umjetnicima, tek oni malobrojni prisutni su na spomenutim platformama; najveći broj umjetnika stvara unutar svoje mikro zajednice, uz minimalna produkcijska sredstva i gotovo volonterski angažman. Sve nesigurnija pozicija čini ih ovisnima o različitim  nacionalnim centrima moći. Lokalne institucije njihov su panoptikon. Izloženi „nadzoru i kazni“[4], koja se često manifestira naprosto kao odsustvo interesa ili izostanak „nagrade”, svjedoče sustavnim tendencijama prekarizacije njihove pozicije u hrvatskom društvu.

Radovi izloženi u sklopu ovogodišnjeg Salona mladih referiraju se na pojam panoptikona u njegovim različitim metaforičkim značenjima te ih, ovisno o tretiranju samog pojma, možemo ugrubo podijeliti u nekoliko skupina. U prvoj se skupini nalaze umjetnici koji panoptikon prepoznaju u društvu kontrole i u svojim se radovima kritički  odnose naspram vršitelja nadzora, ali i kazne (pa i one koja se očituje kao izostanak nagrade), bilo da je riječ o hrvatskim kulturnim i umjetničkim institucijama (Barišić, Tomasović, Popijač, Lovrec), medijima (Sladetić) ili nadzoru putem nadzornih kamera (Miloš). Bijeg od ovakvog društva kontrole omogućuje Drinkovićev Brisač identiteta, dok Hršak, s druge strane, pomalo strepi od odlaska iz sigurnog okrilja institucije – Akademije likovnih umjetnosti. Bachler, Ivković i Vernić propituju odnos institucije, umjetnika i recipijenta – Bachler izlaže rad koji nije a priori umjetničko djelo, očekujući da ga institucija proglasi takvime, Ivković dovodi u pitanje svaki pokušaj tumačenja umjetničkog djela od strane institucije, ali i promatrača,  dok se Vernić ironijski odnosi naspram „elitizacije umjetnosti“. Oštru kritiku političkih centara moći čije su malverzacije i nebriga doveli do propasti industrije, ali i čitavih regija, čitamo u radovima Vukovića i Matokovića, a nezakonitih radnji lokalnih moćnika, s ciljem pribavljanja financijske koristi, u radu Stojićević. Nemar gradskih vlasti prema napuštenim prostorima kritizira Pilj, ekstenzivnu izgradnju zagrebačkih fontana tematizira Vanda Kreutz, a odnos periferije i centra Giba i Rogić. Kovačić i Koruga, obje se u svojim radovima referiraju na Virginiju Woolf, apostrofirajući pitanje položaja umjetnica u Hrvatskoj u odnosu na muške kolege, u smislu još izraženije prekarizacije njihove pozicije. Potrebu za „akomodavanjem“ raznovrsnim pozicijama moći osvijestili su u svojim radovima Novak, koji pokušava „balansirati između višestrukih uloga“ koje umjetnik mora igrati kako bi opstao u umjetničkom svijetu, Leko koja je „prestala brinuti i zavoljela sistem“, Pongrac koja vidi mogućnost rasta i u skučenim, gotovo zatvorskim, uvjetima, i Stojanović koja uči kako se prilagoditi okolnostima promatrajući svijet oko sebe. Više ili manje suptilnu subverziju ovako uređene stvarnosti iščitavamo u radovima Meić, Jakuš i Marić, a tjeskoba zbog stvarnosti od koje ne možemo pobjeći, baš kao ni iz Benthamovog panoptikona, obuzima nas već s prvim pogledom na radove Matić i Ančić. Egzistencijalna tjeskoba i dehumanizacija prisutna je i u radu Ivane Tkalčić, čiji hiperrealni svijet predstavlja utopiju za digitalne informacije, ali zatvor za čovjeka.

Čitavoj su priči, gotovo ludički i pomalo ironično, pristupili Tudek i Mihaljević, koji panoptikonu pristupaju na razini forme, a ne sadržaja, referirajući se upravo na krug kao gradivni element njegove arhitekture.

I sam će Meštrovićev paviljon, svojom kružnom formom, tijekom trajanja Salona, prizivati Benthamov panoptikon, pri čemu će, mladi umjetnici i njihovi radovi biti izloženi panoptičkom, „neumoljivom pogledu u budućnost“[5] hrvatske likovne umjetnosti.

                                                                         Mirna Rul, kustosica 34. salona mladih

 

Umjetnice/i:

Sukladno koncepciji Panoptikon i propozicijama natječaja, stručni žiri u sastavu: Mirna Rul, kustosica 34. salona mladih; Ida Blažičko, umjetnica i predstavnica Organizacijskog odbora 34. salona mladih; Tihana Puc, povjesničarka umjetnosti, Vladimir Tatomir, nezavisni kustos i Igor Ruf, umjetnik odabrao je 24  umjetnika/ce:

Maja Bachler, Maša Barišić, Vitar Drinković, Tomislav Hršak, Tea Ivković, Valerija Jakuš,  Marija Koruga, Anja Leko, Kristina Marić, Marija Matić, Vida Meić, Niko Mihaljević, Anita Miloš, Vladimir Novak, Filip Pilj, Kristina Pongrac, Ana Sladetić, Josipa Stojanović, Lana Stojićević, Ivana Tkalčić, Vice Tomasović, Ivan Tudek, Vendi Vernić, Nebojša Vuković,

dok je kustosica 34. salona mladih pozvala i:

Mariju Ančić, Anu Kovačić, Vandu Kreutz, Jelenu Lovrec i Marija Matokovića.

Autori pozvani na sudjelovanje u sklopu Art Lab-a su:  Mihael Giba i Frane Rogić, te Petar Popijač i Maja Flajsig

 

[1] Arhiv konceptualnih i neoavangardnih umjetničkih praksi, Podroom, http://digitizing-ideas.org/hr/istrazi/podroom

[2] Pierre Bourdieu, The Rules of Art, Stanford University Press, 1995.

[3] Beti Žerovc, When Attitudes Become the Norm, Društvo Igor Zabel za kulturo in teorijo (Ljubljana) & Archive Books (Berlin), 2015.

[4] Michel Foucault

[5] Željko Kipke, „Neumoljiv pogled u budućnost“, izložba u Galeriji SC, 2014.

 

Popratni program 34. salona mladih

 

 

INFORMACIJE O ULAZNICAMA

RADNO VRIJEME GALERIJA

srijeda – petak: 11 – 19 h
subota i nedjelja 10 – 18 h
ponedjeljkom, utorkom i blagdanom zatvoreno

Pozivamo Vas na

Stručno vodstvo kroz izložbu (NE)POSTOJANOST PROSTORA
s kustosma i umjetnicima.

Galerija Prsten, petak, 10.10. u 19:00h

Vodstvo je besplatno za sve posjetitelje izložbe.

PLAKAT A3

(Ne)postojanost prostora
Grupna izložba nizozemskih i hrvatskih autora
Galerija Prsten
24. rujna- 12. listopada

Izložba uključuje radove nizozemskih i hrvatskih vizualnih umjetnika koji se izražavaju u medijima videa, video-instalacija, ambijentalnih instalacija, animacije, stripa, grafike, slikarstva i crteža.

Nizozemska i Hrvatska dvije su države različitih povijesnih, kulturoloških i geografskih odrednica, a istodobno su i članice Europske unije te stoga mogu predstavljati zanimljiv komplementaran par.
Izložba (NE)POSTOJANOST PROSTORA u fokus interesa postavlja način na koji suvremeni nizozemski i hrvatski umjetnici problematiziraju arhitekturu i prostore što ga ona oblikuje. U njihovim djelima zgrade, dakle, ne predstavljaju tek atraktivne motive, već i nositelje različitih simboličkih, socioloških, psiholoških ili ideoloških konotacija. Također, izložba se dotiče problema kakvo mjesto arhitektura i pripadajući joj prostori zauzimaju u svijesti suvremenog čovjeka.

Radovi umjetnika podijeljeni su u 4 cjeline:
Život, moć i smrt
Na razmeđu utopije, fantazije i distopije
Klaustrofobija i mijene
Granice i vizije

Na izložbi svoje radove predstavljaju: Shigeo Arikawa, Anke van den Berg, Tanja Deman, Darko Fritz, Arend Groosman, Tea Hatadi, Willem van der Hofstede, Lilian Kreutzberger, Margareta Lekić, Gabriel Lester, Maja Marković, Ferenc Molnar, Zoltan Novak, Vedran Perkov, Sara Rajaei, Ana Sladetić, Rik Smits, Robert Šimrak, Goran Škofić, Rob Voerman i Danijel Žeželj.

Kustosi i autori koncepcije su Vanja Babić i Neva Lukić .
Izložbu prati i bogato opremljen katalog s tekstovima kustosa te reprodukcijama izložaka.

Izložba je omogućena uz novčanu potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Gradskog ureda za obrazovanje kulturi i sport Grad Zagreb, Veleposlanstva Kraljevine Nizozemske u Republici Hrvatskoj i Stroom Den Haag.

Radno vrijeme galerija:
Srijeda – petak 11 do 19
Subota i nedjelja 10 do 18
Ponedjeljkom, utorkom i blagdanom zatvoreno.

(Ne)postojanost prostora
Grupna izložba nizozemskih i hrvatskih autora
Galerija Prsten
24. rujna- 12. listopada
Otvorenje- 24.rujna u 20h

PLAKAT A3

Galerija Prsten i Hrvatsko društvo likovnih umjetnika (HDLU) s ponosom vas pozivaju na otvorenje (NE)POSTOJANOST PROSTORA, grupne izložbe koja donosi radove nizozemskih i hrvatskih umjetnika mlađe i srednje generacije.

Izložba će se održati u Galeriji Prsten u Hrvatskom društvu likovnih umjetnika u razdoblju od 24. rujna do 12. listopada. Otvorenje je 24. rujna u 20h, a izložbu će zvanično otvoriti Njezina Ekselencija Ellen Berends, ambasadorica Kraljevine Nizozemske u Hrvatskoj.

Izložba uključuje radove nizozemskih i hrvatskih vizualnih umjetnika koji se izražavaju u medijima videa, video-instalacija, ambijentalnih instalacija, animacije, stripa, grafike, slikarstva i crteža.

Nizozemska i Hrvatska dvije su države različitih povijesnih, kulturoloških i geografskih odrednica, a istodobno su i članice Europske unije te stoga mogu predstavljati zanimljiv komplementaran par.
Izložba (NE)POSTOJANOST PROSTORA u fokus interesa postavlja način na koji suvremeni nizozemski i hrvatski umjetnici problematiziraju arhitekturu i prostore što ga ona oblikuje. U njihovim djelima zgrade, dakle, ne predstavljaju tek atraktivne motive, već i nositelje različitih simboličkih, socioloških, psiholoških ili ideoloških konotacija. Također, izložba se dotiče problema kakvo mjesto arhitektura i pripadajući joj prostori zauzimaju u svijesti suvremenog čovjeka.

Radovi umjetnika podijeljeni su u 4 cjeline:

Život, moć i smrt
Na razmeđu utopije, fantazije i distopije
Klaustrofobija i mijene
Granice i vizije

Na izložbi će svoje radove predstaviti: Shigeo Arikawa, Anke van den Berg, Tanja Deman, Darko Fritz, Arend Groosman, Tea Hatadi, Willem van der Hofstede, Lilian Kreutzberger, Margareta Lekić, Gabriel Lester, Maja Marković, Ferenc Molnar, Zoltan Novak, Vedran Perkov, Sara Rajaei, Ana Sladetić, Rik Smits, Robert Šimrak, Goran Škofić, Rob Voerman i Danijel Žeželj.

Kustosi i autori koncepcije su Vanja Babić i Neva Lukić .
Izložbu prati i bogato opremljen katalog s tekstovima kustosa te reprodukcijama izložaka.

Izložba je omogućena uz novčanu potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Gradskog ureda za obrazovanje kulturi i sport Grad Zagreb, Veleposlanstva Kraljevine Nizozemske u Republici Hrvatskoj i Stroom Den Haag.

Radno vrijeme galerija:

Srijeda – petak 11 do 19
Subota i nedjelja 10 do 18
Ponedjeljkom, utorkom i blagdanom zatvoreno.

Grupna izložba Novi hrvatski realizam otvara se 3. prosinca 2013. u Gliptoteci HAZU, Medvedgradska 2, Zagreb

s početkom u 20 sati.

Video pozivnica:
http://www.youtube.com/watch?v=z7_dcGJXAx4

Umjetnici zastupljeni na izložbi su: Ines Matijević Cakić, Luka Dundur, Fedor Fischer, Martina Grlić, Luka Hrgović, Ivona Jurić, Ivana Koren,
Mitar Matić, Duje Medić, Pavle Pavlović, Mohamad David Shreim, Ana Sladetić, Valentina Supanz, Miran Šabić, Stjepan Šandrk, Stipan Tadić,
Zlatan Vehabović, Maja Vodanović, Ivana Vulić.

Ana i IrenaIrena Kojkova Pejović i Ana Sladetić
Utisak i otisak sjećanja    
3.9. – 14.9.2013.

Otvorenje izložbe u utorak,  3.9.2013. u 20 sati.

ENG

Galerija Karas
Praška 4
10000 Zagreb

Radno vrijeme galerije:
Utorak – petak 11 – 19
Subota i nedjelja 10 – 14
Ponedjeljkom i blagdanom zatvoreno.

Predgovor: Antonia Došen

Barokne dame, u duhu sa svojim vremenom, čuvale su memorabilije u obliku poruka na rupčiću, sakupljenih kamenčića ili školjki u skrivenim ladicama kabinetskih ormarića. Oni su bili sefovi njihovih memorija. Poput njih, Irena Pejović i Ana Sladetić, ne samo da čuvaju sjećanje, već ga žele prikazati u njegovoj materijalnoj formi. No kako sjećanje materijalizirati? Ana želi, umjesto fotografiranja pojedinog mjesta, ponijeti sa sobom onaj čuvstveni osjećaj doživljenog prostora. Taj osjećaj ona uzima i utiskuje u svoj mentalni ormar sjećanja. Uzimajući teksturu doživljenog prostora, ona želi „dodirnuti“ svoja sjećanja. Za razliku od nje, Irena želi memoriju „savladati“ in situ. Pod ovim se podrazumijeva, stvaranje memorije na licu mjesta, u samom procesu otiskivanja. Otiskujući predmet jedan preko drugoga producira iznova sjećanje na svaki prethodni otisak. Preopterećenjem memorije samog otiska stvara „uredni nered“ – individualno iskustvo jednog otiska na drugom. Obje autorice u svom radu koriste readymade u koji minimalno ili uopće ne interveniraju. Kako bi oslobodile svoj rad od eklekticizma i tradicije autorice nesputano istražuju te pomičući granice vlastita opažanja odstupaju od naučenih akademskih formi. Nije bitna perfekcija otiska koji stvaraju, nisu bitne zadane forme već sam proces, istraživački dio samog stvaranja grafike.
Ana Sladetić se orijentira na materijalno čuvanje sjećanja. Ona mu uzima mjeru. To je format papira koji koristi i na kojem frotage tehnikom uzima otisak dijela prostora koji posjećuje. U ovom slučaju riječ je o trima zidovima. Njihova važnost je samo onolika koliku im Ana daje, memorija na njih ograničena je njenom voljom. Radovi reminiscentnog naziva Sjećanje I, II i III sastoje se od video snimke performansa uzimanja otiska te od devet grafika u frotage tehnici. Kineski zid, Berlinski zid i Atlantski zid nositelji su Anina koncepta uzimanja otiska memorije. Izokretanjem realnosti površine zida u simbol te iste realne površine – apstraktnu mrlju, Ana svoje sjećanje uspijeva sačuvati u teksturi koja se precrtava sa zida na površinu papira. Dobiveni otisci djeluju poput kriptograma njenih sjećanja koji se iščitavaju uz pomoć vizualnog zapisa. Posluživši se zidom čije simbolično značenje nosioca nacionalnog identiteta i stvarno značenje omeđivača prostora nema pretenciozno mjesto u ovom radu, Ana iz njega selektivno prikuplja memorije ljudi koji su ga stvorili vodeći se pitanjem „Kako ponijeti sjećanje?“.
Antitetičan naziv ciklusa Fine Clutter ili u slobodnom prijevodu „Uredni nered“ govori o autoričinom osobnom doživljaju materijala koji koristi te koji se iz kreativnog nereda pročišćuje kroz otiskivanje na papiru. U monotipijama Irene Pejović osjeti se jak nagon za istraživanjem i inovativnošću što se očituje i u korištenju nadasve nekonvencionalnog materijala – kose. Polimorfnost kose pruža mogućnost višestrukog istraživanja u grafičkoj tehnici. Baveći se i ranije temom ljudskog tijela, u pokušaju da uhvati njegovu energiju i pokret procesom dematerijalizacije došla je do njegove apstraktne forme. Ovdje na sličan način transformira element ljudskog tijela – kosu kako bi ju iskoristila za materijalizaciju sjećanja. Promatra kako se kosa kao objekt ponaša u procesu otiskivanja te otiskujući ju u više slojeva stvara novu percepciju otisnute stvarnosti. U svojim radovima Irena Pejović koristi tehniku chine collé ali samo kako bi njime materijalizirala memoriju. Nakon što napravi otisak, Irena uklanja china colle i time stvara sjećanje na njega samoga (ghost print) koje ostaje otisnuto na bazičnom papiru. Trgajući papir i otiskujući dva otiska istodobno, stvara odraz jednog otiska na drugom čime nastaje novi objekt.

Antonia Došen

Izložba je realizirana uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i European Cultural Foundation.

vCardsMaja Rožman, Ana Sladetić, Mario Matoković i Miran Šabić
Obiteljsko, nacionalno, zabilježeno, zaboravljeno
22.6. – 14.7.2013.

 

Galerija Kazamat
Jagićeva 2, Osijek
Ulaz na sva događanja je besplatan

Radno vrijeme galerije:
Četvrtak-nedjelja:17:00 – 20:00h
Petkom 10:00 – 13:00h i 17:00 – 20:00h
Grupe mogu dogovoriti termin i van radnog vremena.

Grafika je osnovni medij koji je četvero grafičara (Mario Matoković, Ana Sladetić, Miran Šabić, Maja Rožman) iskoristilo kao elementarnu tehniku, ali popraćenu, u nastajanju ili tijekom samog izlaganja, s fotografijom, audio zapisom, kolažom, crtežom i video instalacijom. Riječ je o iznimno talentiranim i nagrađivanim umjetnicima koji pripadaju mlađoj generaciji koja upravo stvara suvremenu umjetničku scenu. Sve četvero autora su već etablirani umjetnici koji su sa svojim radovima nastupili ne samo na domaćim već i na međunarodnim likovnim manifestacijama. Boravak na Akademiji nakon redovnog studija prolongirali su time što su svoj umjetnički razvoj nastavili i uskladili s karijerom predavača na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i u Osijeku.

Iz teksta Antonie Došen

 

Info

RADNO VRIJEME GALERIJA PRSTEN, BAČVA I PM (DOM HDLU)

Tijekom trajanja izložbe Hrvatska svijetu do 15.5.2021. radno vrijeme je od ponedjeljka do nedjelje od 11 do 21h

Redovno radno vrijeme nakon 15.5.2021.:
srijeda – petak 11 do 19h
subota i nedjelja 10 do 18h,
ponedjeljkom, utorkom i praznikom zatvoreno.

Trg žrtava fašizma 16, Zagreb

 

RADNO VRIJEME GALERIJE KARAS

utorak: 10 – 13 sati
srijeda – petak: 16 – 20 sati
subota 10 – 13 sati
nedjeljom, ponedjeljkom i praznikom zatvoreno

Zvonimirova 58, Zagreb

Više informacija…

Dan otvorenih vrata

Izdvojeno

PLATI UMJETNIKA!

Web Hosting

Avalon web hosting
HDLU