Posts Tagged ‘Galerija Karas’

CIMO – Centar za istraživanje mode i odijevanja predstavlja samostalnu izložbu Josipe Štefanec pod nazivom Ljušture koja će se u galeriji Karas moći pogledati od 16. prosinca 2020. godine. Izložba je dio projekta BoSA – Briefing on Soft Arts. Izložba je otvorena do 23. prosinca 2020.

Ovim projektom i izložbenim programom CIMO se fokusira na suvremene umjetničke prakse s ciljem propitivanja pojma softness (tradicionalno povezan s područjem tekstilne umjetnosti). U izložbenom programu predstavljamo nekoliko različitih umjetničkih pozicija s ciljem kontekstualiziranja ovog pojma u području vizualnih umjetnosti i suvremenih umjetničkih praksi.

U umjetničkom istraživanju Josipa Štefanec kroz formu mekane skulpture teži redefiniranju granica ljudskog tijela. Skulpture nastaju spajanjem traka kepera koje potom generiraju organsku formu. Ta mekana ljuska/opna funkcionira kao svojevrsni zaklon i sigurni prostor koji preuzima ljudsko tijelo. Ljušture istovremeno egzistiraju kao slobodni volumen koji zauzima prostor te proširuje granice tijela na neočekivane načine. Mutirano tijelo spaja elemente ljudskog, životinjskog i mitskog, a rezultira nedovršenim glomaznim objektima koji se naseljavaju u galerijski prostor. Na svim objektima naglašeno su prisutni i otvori koji pozivaju na istraživanje unutrašnjosti i volumena koji se u ljušturu može useliti. Skulpture zauzimaju nekoliko različitih pozicija poput sjedenja, stajanja i višenja, a svaka pozicija otkriva nove dimenzije mekanosti direktno upisane u materijal (i način na koji je šivan).

O autorici:

Josipa Štefanec rođena je 1978. u Dusseldorfu, u Njemačkoj. Diplomirala je 2008. kiparstvo na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti i 2006. na Tekstilno-tehnološkom fakultetu, modni dizajn. U svom radu aktivno koristi medij tekstilnog materijala djelujući u smjeru njegove afirmacije u suvremenoj umjetničkoj praksi.

Uz dvanaest samostalnih izložbi (odabir): Ljušture (2020.); Idealan kapitalist (2018.); Dark Black (2016.); Čičkovina (2015.); Hibridi (2005.); Kocka (2005.), Josipa je dobitnica i nekoliko domaćih i međunarodnih nagrada (odabir): AAW International Youth Salon, Alexandria, Egipat (2006.); 28.Salon mladih, HDLU, (2006.), a sudjelovala je na brojnim skupnim projektima (odabir): Fashioclash festival, Nizozemska (2018.); T-Ht nagrada, MSU (2016.); Maniac, Beč ,Austria (2015.); XII.Trienale hrv.kiparstva, Gliptoteka HAZU (2015.); Bewegter wind, Nord Hessen, Njemačka (2012.); Textil(e)tronics, Velika Gorica (2012.); International sculpture triennal, Poznan, Poljska (2009.); Museum Fashion Day, Casoria International Contemporary Art Museum, Napulj, Italija (2006.).

Radi kao docentica na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

www.josipastefanec.eu

 

Voditelji projekta BoSA: Tonči Vladislavić, Ivana Čuljak i Lea Vene

Kustosica: Lea Vene

Dizajn: Ivan Klisurić

Zbog epidemioloških mjera službeno otvorenje izložbe se neće održati.

Radno vrijeme izložbe:

16.12.-23.12.2020.

srijeda – petak: 15 – 20 sati
subota: 10 – 13 sati
nedjeljom, ponedjeljkom, utorkom i praznikom zatvoreno

 

Uz potporu:

 

 

 

DOMAGOJ BURILOVIĆ
TERAFORIRANJE
Galerija Karas
22.10.-3.11.2020.

Pridržavajući se svih mjera preporuka Nacionalnog stožera civilne zaštite, otvorenje izložbe bit će u Galeriji Karas, u četvrtak, 22.10.2020. u 19.00 sati

U četvrtak, 22.10.202019.00 sati u Galeriji Karas (Ulica kralja Zvonimira 58) otvorit će se izložba DOMAGOJA BURILOVIĆA, TERAFORMIRANJE.

Teraformiranje – hipotetski je proces prilagođavanja nekog nebeskog tijela kako bi bio što sličniji Zemlji. Na 14 fotografija Slavonije koje nam Domagoj Burilović izlaže na samostalnoj izložbi u Galeriji Karas pred nama izranjanju mistični pejzaži te izvanzemaljske, napuštene zemlje. One pokazuju još i nešto drugo, svakako nešto što se na njima i vidi, ali jednako tako i nešto što se na njima ne vidi: nešto su poput traga. (Wittgenstein). Život se dematerijalizira nama pred očima, ali ostavlja nevidljive tragove koji u nama potiču, ili bi barem trebali, propitivanje stvarnih egzistencijalnih problema, problema opstanka čitavog jednog kraja. Zlatne Slavonije, trbuha Hrvatske, povijesno bogatog kraja u koji su stanovnici ostatka Hrvatske doseljavali, napuštajući goleti uz more, tražeći plodno tlo. Kraja koji im sve preduvjete da bude najbogatija, a ne jedna od dvije najsiromašnije regije u Hrvatskoj. Domagoj sugerira te tragove u naoko nevidljivome, propituje, eksklamira…

Ova serija u skladu je s Domagojevim zanimanjem za društvena i politička pitanja, ozbiljnu tematiku te prolaznost i povijest – kako pojedinca (izložba Post Factum) tako i cijelog jednog kraja, u ovom slučaju njegove rodne Slavonije.

Iz predgovora, Nika Šimičić

Predgovor

BIOGRAFIJA UMJETNIKA

Domagoj Burilović

Rođen 1987. u Vinkovcima. Diplomirao slikarstvo 2012. godine na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Bavi se konceptualnom umjetničkom fotografijom. Kroz umjetnički rad obrađuje društvene i političke teme.

Izdvojene skupne izložbe: 2019. HT nagrada – Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, 2019. Trijenale proširenih medija, Beograd, 2017. Photodays finalisti – Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 2016 3. biennale hrvatske mlade fotografije, Zadar, 2013. Splitski salon, Split, 2012. Trijenale hrvatskog kiparstva, 2012. Galerija Galić, Split…

Samostalne izložbe: 2020. Salon Galić, Split, 2019. Galerija PIK, Rab, 2019. Galerija Photon, Ljubljana, 2018. Muzej za Umjetnost i obrt, Zagreb, 2018. Zajednica talijana grada Rovinja, Rovinj, 2013. Zavičajni muzej grada Rovinja, Rovinj,  2012. Galerija umjetnina, Split, 2007. Multikulturni centar, Županja.

Nagrade: 2017.: Grand Prix Rovinj Photodays, 2017. 1. mjesto za umjetnički koncept Rovinj Photodays, 2017. 2. mjesto Salon fotografije Vinkovci, 2012. Nagrada za mladog umjetnika – Zavičajni muzej grada Rovinja, Rovinj.

Organizator:

 

 

Uz potporu:

 

 

Radno vrijeme Galerije Karas:
Sri – pet: 15 – 20 | Sub: 10 – 13
Ned, pon, uto, praznikom: zatvoreno.

Izložba ostaje otvorena do 3.11. 2020.

 

*Napomena*

Na ulazu u Galeriju nalazi se bočica s dezinfekcijskim sredstvom za posjetitelje, koji su obavezni dezinficirati ruke pri ulasku u Galeriju.
Čuvarica na ulazu u Galeriju imat će zaštitnu masku i rukavice te kontrolirati broj posjetitelja.
Posjetitelji su dužni održavati razmak od 2 metra.
Dodirivanje eksponata nije dozvoljeno.
Kvake, te sve ostale površine za koje se uoči da ih posjetitelji često dodiruju, redovito će se dezinficirati.

ANĐELA ZANKI
THERE IS NOTHING INSIDE
Galerija Karas
29.9.-11.10.2020.

Pridržavajući se svih mjera preporuka Nacionalnog stožera civilne zaštite, otvorenje izložbe bit će u Galeriji Karas, u utorak, 29.9.2020. u 19.00 sati

utorak, 29.9.202019.00 sati u Galeriji Karas (Ulica kralja Zvonimira 58) otvorit će se izložba ANĐELE ZANKI, THERE IS NOTHING INSIDE.

(…) “ Umjetnica, usmjerena na propitivanje prostornih odnosa i interakcija između objekata i subjekata, poziva gledatelja da, promatrajući ove „prazne objekte“, sagleda samoga sebe, svoju unutrašnjost i preispita njezinu supstancu, svoju povijest i predodžbe. Koliko je skrivenih emocija sreće, ali i straha i briga, sakrio u sebe i nosi taj teret svaki dan? Radovi tako postaju preslika nas samih, u neizvjesnoj situaciji stalne anksioznosti, oni su privid naše stvarnosti. Privid dubine sudara se s prazninom tih objekata, kao i simbolike njihovih oblika. Krugovi koji „lebde“ i s kojima se najprije susrećemo ulaskom u galeriju simbol su duha, predstavljaju cjelovitost i homogenost, savršenstvo bez početka i kraja. Također, simbol su neba (koje je također plavo), nebeskog i transcendentalnog. Oblik kruga povezuje ga s kotačem, simbolom vremena koje je beskrajno i vječno. Za Junga, krug je simbol cjelovitosti psihe, dakle, simbol jastva. U drugoj prostoriji nailazimo na „razlomljeni“ kvadrat – simbol zemlje, temelja, doma, sigurnosti, četiriju strana svijeta i četiri temeljna elementa. Njegova razlomljenost upućuje na nesigurnost s kojom smo suočeni, na praznine izvan i unutar nas, s kojima se borimo, ali i priliku za izgradnju „novog svijeta“ na boljim i zrelijim temeljima.
Kepler je rekao da trebamo znati geometriju kako bismo mogli shvatiti filozofiju jer: “Geometrija je postojala prije Stvaranja. Vječna je s umom Boga (…) Geometrija je ponudila Bogu model za Stvaranje (…) Geometrija, to je sam Bog.”

Iz predgovora, Nika Šimičić

Predgovor

 

BIOGRAFIJA UMJETNICE

Anđela Zanki (1992., Zadar) diplomirala je slikarstvo na Nastavničkom odsjeku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2018. godine. Dobitnica je Rektorove nagrade 2017. godine za projekt Bojom do zdravlja u Kliničkom bolničkom centru Rebro. Izlagala je na nekoliko samostalnih izložbi od kojih valja istaknuti: 2019. – Stanja Plave II, Galerija Zilik, Karlovac, 2018. Vibracije, Galerija Greta, Zagreb, 2017. Apsurdom protiv otuđenja (Nikolina Kuzmić, Martin Šatović, Anđela Zanki), Academia Moderna, Zagreb, 2015. – Mali formati (Marta Tuta, Anđela Zanki), Studio galerije Poola, Pula. Sudjelovala je na četrdesetak skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu (2018. Zagrebška akademija – Best Forehand, Galerija Equrna Ljubljana, Slovenia). U svojem radu koristi se minimalnim izrazom. Surađuje na međunarodnim projektima (2019. – stručna suradnica na projektu The Leipzig connection, 2017. – 2018. asistentica Rezidencijalnog programa u Leipzigu, Njemačka, u okviru projekta De/konstrukcija slike, u suradnji s Hrvatskim društvom likovnih umjetnika i Hafenkombinati; 2015. asistirala je u Centru za kulturu Trešnjevka, u organizaciji izložbe Zagreb Ex tempore/međunarodna izložba keramike) i likovnim kolonijama. U sklopu projekta Humanizacija javnih prostora putem likovnih intervencija autorica je javnog rada koji se nalazi u KBC-u Rebro. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika u Zagrebu od 2017. godine. Živi i radi u Zagrebu.

————————————————————————————————————-

Organizator:

 

 

Uz potporu:

 

 

Radno vrijeme Galerije Karas:
Sri – pet: 15 – 20 | Sub: 10 – 13
Ned, pon, uto, praznikom: zatvoreno.

Izložba ostaje otvorena do 11.10. 2020.

 

*Napomena*

Na ulazu u Galeriju nalazi se bočica s dezinfekcijskim sredstvom za posjetitelje, koji su obavezni dezinficirati ruke pri ulasku u Galeriju.
Čuvarica na ulazu u Galeriju imat će zaštitnu masku i rukavice te kontrolirati broj posjetitelja.
Posjetitelji su dužni održavati razmak od 2 metra.
Dodirivanje eksponata nije dozvoljeno.
Kvake, te sve ostale površine za koje se uoči da ih posjetitelji često dodiruju, redovito će se dezinficirati.

U subotu, 26.9., točno u podne, umjetnik i.j.PINO pripremio je performans za zatvaranje izložbe pod nazivom …GRAN kacata finale, un Gran fumakajo., smo ga pofumali…

Performans će biti ispred ulaza u Galeriju Karas, na adresi Zvonimirova 58, Zagreb

Više o ozložbi pročitajte na POVEZNICI

 

Organizator:

 

 

Uz potporu:

 

 

Radno vrijeme Galerije Karas:
Sri – pet: 15 – 20 | Sub: 10 – 13
Ned, pon, uto, praznikom: zatvoreno.

 

*Napomena*

Na ulazu u Galeriju nalazi se bočica s dezinfekcijskim sredstvom za posjetitelje, koji su obavezni dezinficirati ruke pri ulasku u Galeriju.
Posjetitelji su dužni održavati razmak od 2 metra.
Dodirivanje eksponata nije dozvoljeno.
Kvake, te sve ostale površine za koje se uoči da ih posjetitelji često dodiruju, redovito  se dezinficiraju.

i.j.PINO
H.Ister.i.ja TouR mitt h*man preselitev 2000 – 2020
Galerija Karas
15.-27.9.2020.

Pridržavajući se svih mjera preporuka Nacionalnog stožera civilne zaštite, otvorenje izložbe bit će u Galeriji Karas, u utorak, 15.9.2020. u 19.00 sati

utorak, 15.9.202019.00 sati u Galeriji Karas (Ulica kralja Zvonimira 58) otvorit će se izložba i.j.PINA, H.Ister.i.ja TouR mitt h*man preselitev 2000 – 2020.

(…) “ Uljanik je brat.
Jednom kad se zaposliš i doživiš sve aspekte rada u kolektivu – svakodnevnog, upornog i produktivnog (u granicama vlastitih mogućnosti) ne treba ti puno da shvatiš da se tvoje najbolje namjere i napori ni u najmanjoj mjeri ne razlikuju od onih tvojih kolega u bilo kojem drugom kolektivu.
U pozitivnim smo stvarima svi jednaki, a u onim negativnim se pretvaramo u sasvim različita čudovišta – ovisno o maštovitosti, kvaliteti želučane kiseline i razini moralne umrtvljenosti.

Uljanik je brat kojeg su ubila čudovišta.
Nažalost nije jedini, a i smrtno ranjenih ima napretek – nesvjesni svojeg terminalnog stanja hodaju Pulom poput armije zombija u nevidljivoj apokalipsi.
Nisu opasni, no ako malo bolje pogledate, slomit će vam srce. ”

Iz predgovora, Boris Vincek

Predgovor

 

BIOGRAFIJA UMJETNIKA

performer, likovni umjetnik, glazbenik. Alternativnoj kulturnoj sceni poznat je već od početka sedamdesetih godina kada ulazi u konceptualni krug i performans vode. U to vrijeme s prijateljima stvara ‘mental spirit music’, a pod utjecajem Beuysa otvara procese za stvaranje tzv.’socijalne skulpture’ čime već tada pripada nevelikoj skupini konceptualnih umjetnika koji su angažirano propitivali socijalističke vrijednosne sustave, ponajprije smisao rada i poziciju radnika.

 i.j.PINOva pozicija izvan centra te njegovo iskustvo radnika u brodogradilištu Uljanik osiguralo mu je ‘pravo’ na dodatno radikaliziranje u prostoru umjetnosti. Tijekom osamdesetih svoje umjetničke interese ostvaruje u prostoru spajanja medija glazbe, performansa i likovne umjetnosti (alterrock gupa GustapH y njegovi dobry duhovi, a od devedesetih javnost ga poznaje kao jednog od najprovokativnijih hrvatskih performera,  ali i kao alternativnog  novomedijskog  eksperimentatora (telefonski koncert Netz/Mreža, za Radio ORF).

Ponosni vlasnik rekorda o posjećenosti jednom događanju/performansu (cca. 40000 posjetilaca, «Theater like a Life/Life like a Theater ili Zivot je feferon…» Pula/Cro a Ti

Sve ostale stupidece i stupidađine mogu se otčitati i iščitavati u dnevnim, tjednim i periodičnim  tiskovinama ovijeh prostora….

————————————————————————————————————-

Događanje na zatvaranju izložbe

PERFORMANS 

…GRAN kacata finale, un Gran fumakajo., smo ga pofumali…

26.9. u 12h

Organizator:

 

 

Uz potporu:

 

 

Radno vrijeme Galerije Karas:
Sri – pet: 15 – 20 | Sub: 10 – 13
Ned, pon, uto, praznikom: zatvoreno.

Izložba ostaje otvorena do 27.9. 2020.

 

*Napomena*

Na ulazu u Galeriju nalazi se bočica s dezinfekcijskim sredstvom za posjetitelje, koji su obavezni dezinficirati ruke pri ulasku u Galeriju.
Čuvarica na ulazu u Galeriju imat će zaštitnu masku i rukavice te kontrolirati broj posjetitelja.
Posjetitelji su dužni održavati razmak od 2 metra.
Dodirivanje eksponata nije dozvoljeno.
Kvake, te sve ostale površine za koje se uoči da ih posjetitelji često dodiruju, redovito će se dezinficirati.

Donosimo vam kratak intervju s Željkom Beljanom, autorom izložbe “Mit, vez i Vuteks”, koju u Galeriji Karas možete pogledati do 19. srpnja.

Željko Beljan rođen je 1984. u Vukovaru. Od 2016. studira na Odsjeku za animirani film i nove medije Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Prvu samostalnu izložbu imao je 2016. u Osijeku (Inquiry Inc.), a nakon toga i u Galeriji Siva u Zagrebu (2018.).

Od 2010. primarno se bavi ilustracijom, stripom i izradom plakata te je autor brojnih plakata za razne zagrebačke klubove i druge umjetničke inicijative i bendove kojima je član ili suradnik.

Prethodni ciklus njegovih radova čine groteskne ilustracije čiji su protagonisti likovi iz crtanih filmova, a spajanjem horora, pornografije i crtića, istovremeno šokiraju i zabavljaju publiku. U ciklusu koji će nam predstaviti u Galeriji Karas, iako vidimo isti autorov rukopis, nailazimo na potpuno drugačiji medij i tematiku. U formi veza, Beljan nam predstavlja fragmente stvarajući mit o uništenju industrije u Slavoniji.

Prvotno si trebao biti komercijalist? Što te nagnalo da se okreneš umjetnosti?

Školu za komercijalista sam završio samo kako bih ispoštovao uvjet stjecanja četverogodišnjeg srednjoškolskog obrazovanja i mogao upisati fakultet, premda mi u toj oblasti stečeno znanje dobro dođe u računovodstvenim zadaćama koje obavljam za očevu tvrtku. Umjetnošću se zapravo bavim odavno, bilo je samo pitanje samopouzdanja i zrelosti da joj se posvetim u potpunosti. Baš je ta tema trenutno predmet mog novog rada u nastanku.

Za koje klubove/bendove i inicijative si do sada radio plakate? Imaš li fotografiju kojeg da objavimo uz intervju?

Vlastite bendove sam osnivao dijelom iz želje da za njih stvaram plakate i vizualne identitete. Radio sam plakate za Močvaru, KSET, Spunk, AKC Attack, medije Vizkulturu i Zarez.

 

U novom ciklusu vidi se zaokret ka društveno angažiranoj tematici? Kako se to dogodilo?

Ručni rad u suvremenoj umjetnosti obično koristi svoju marginaliziranost kako bi bio društveno angažiran. Ovaj je rad vezan za propast tekstilne industrije u Slavoniji, konkretno tvornice Vuteks. S obzirom na to da sam htio izbjeći stalno ponavljanje priče o propasti koja je na području Slavonije već gotovo postala dio folklora te se može primijeniti na bilo koju granu industrije, pokušao sam napisati mit o samom uništenju industrije. Priča, fikcija koja prati cijeli rad nikada neće biti napisana, nego se gotovo stripovski, u fragmentima i šumovima, pojavljuje ispred promatrača u formi veza. S obzirom na to da se sama propast odražava na cijelo područje, na vezovima se miješaju fantastični, dokumentaristički pa i autobiografski motivi.

Zašto vez? Gdje si naučio vesti?

Vezenju me naučila majka, koju je to naučila njezina majka. U mojoj je obitelji ručni rad općenito jako prisutan. Vez sam odabrao u nastojanju da prikažem kako ta tehnika, percipirana kao hobi, a ne „pravo zvanje“, često postaje „dodatna ekonomija“ za ljude koji su izgubili radna mjesta i svojim hobijem žele ostvariti dodatnu zaradu, koja na kraju postaje jedina zarada. Uz to me zanimao i sam odnos „crafta“ i umjetnosti, često krivo interpretiran, u kojem se ručni rad percipira samo kao dodatak umjetnosti.

Kako je trenutna situacija s pandemijom utjecala na tvoj život i rad?

Nastava na akademiji se odvijala putem interneta, a profesori su se pobrinuli da u karanteni ne budemo besposleni. Na jedan sam način u tom razdoblju čak i intenzivnije studirao, iako svakako samotnije. Što se tiče uvjeta za rad, imao sam sreće u cijeloj situaciji s pandemijom i potresom, tako da sam se bez većih problema posvetio studiranju i stvaranju.

Gdje sve pronalaziš inspiraciju za svoje radove? Tko su ti najveći uzori?

Zanimanje za određene teme rađa se kroz čitanje, istraživanje i promišljanje; zapravo je to jedan dugotrajan i neprekidan proces u kojem se isprepliće jako puno toga, pa nikad ne postoji jedna konkretna stvar za koju s odmakom mogu reći da je potaknula nastanak nekog rada. Trenutačno su mi najzanimljiviji umjetnici koji se bave tekstilom i srodnim materijalima, kao primjerice Mike Kelly, Grayson Perry, Thomas Lanigan-Schmidt, Yinka Shonibare i Rebecca Horn.

Radiš li na nečemu novome? Što još možemo očekivati u budućnosti?

Trenutačno radim na nekoliko projekata koji se svi na svoj način bave ručnim radom. S vezom nastavljam u nešto većem formatu i na netradicionalnoj podlozi, a u okviru drugih sam se projekata okrenuo i nekim drugim tehnikama ručnog rada.

Razgovarala Nika Šimičić

 

Donosimo vam kratak intervju s Karlom Čurčinski i Laurom Martinović, autoricama izložbe “Trud beskonačnosti. Bojim se sanjati”, koju još sutra možete pogledati u Galeriji Karas.

Karla Čurčinski [https://karlacurcinski.wixsite.com/karlacurcinski] rođena je 1993. godine u Zagrebu. Diplomirala je grafiku 2017. godine u klasi profesora Svjetlana Junakovića na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Članica je HDLU i HULU. Živi i radi u Zagrebu.

Do sada je samostalno izlagala u Galeriji Razvid (Zaprešić), Hangout Bar-u (Zagreb), Bistrou Lauba (Zagreb) i Živom ateljeu DK (Zagreb) te je sudjelovala na brojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Dobitnica je dviju skupnih Rektorovih nagrada te autorica niza plakata. Među njima plakata opere Agrippina u Zagrebačkom HNK (2014./ 2015.), ilustracija i plakata za Croatia osiguranje ili pak plakata za poznato Plakatiranje Vizkulture.

Karla u svojim radovima tematizira vrijeme, prolaznost, trenutak i memoriju, a bavi se i nostalgijom pa ponekad svoje radove naziva „nevidljivim vratima kroz koja kada proviri, osjeti propuh prošlosti“. Fascinaciju trenutkom umjetnica slavi i ironizira, ne plašeći se terminalnosti sadašnjosti, koja već u idućem trenu postaje prošlost. Inspiraciju pronalazi u svakodnevnim maštanjima.

Laura Martinović [https://lauramartinovic.tumblr.com/] rođena je u Zagrebu 1993. godine. Završila je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu 2012. Diplomirala je grafiku 2017. godine u klasi profesora Svjetlana Junakovića na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Bila je jedna od finalistica Erste Fragmenata za 2018. godinu. Živi i radi u Zagrebu.

Autorica je Rječnika katalonskih i španjolskih interpretacija – impresija jezika koje oblikuje u kolaže, crteže i skulpture stvarajući vizualne doskočice, ali i propituje zamršenu kulturnu i političku povijest dviju kultura u kojima se nalazila. Također, osmislila je i projekt Put haljine istražujući put nastanka jedne haljinete osuđujući konzumeristički način života u blaženom neznanju.

Karla Čurčinski i Laura Martinović, samostalno izlažu u Galeriji Karas od 23.6. do 5.7.2020. s izložbom naziva Trud beskonačnosti. bojim se sanjati. U navedenoj izložbi umjetnice se bave motivacijom umjetnika za svakodnevno stvaranje, unatoč neuspjehu, ili neuspjehu uprkos.

 

Osim klasičnih tehnika, Karla, koristiš se i vezom? Kako to?

Karla:  Mislim da sam sasvim slučajno otkrila ručni vez. U stalnoj sam potrazi za raznim materijalima i tehnikama te mi se vez činio kao dobar način izražavanja u kombinaciji s drugim tenikama. Imam osjećaj da daje malo drugačiji „štih“ samom radu i kao da mu doista i pripada. Jako je delikatna i nježna tehnika koju volim upotrebljavati u kaotičnim radovima kako bi dala balans cjelokupnom radu.

 

Kako je trenutna situacija s pandemijom i potresima utjecala na vaš život i rad?

Karla:  Bilo je tu izrazito puno izmiješanih osjećaja. Iako sam u početku mislila da mi samoizolacija neće teško pasti, ipak je to bila druga priča. Potres je to samo naglasio i unio dodatan nemir, nesigurnost i neizvjesnost cjelokupnoj situaciji. Činilo mi se da od količine stresa i tjeskobe neću ništa moći raditi, ali sam na koncu stvarala nešto skoro svaki dan. Više sam se posvetila sebi i svemu onome što nisam stizala raditi prije pandemije. Isto tako sam otkrila da imam previše interesa te da mi i taj višak vremena nije dovoljan da bi napravila sve što poželim hahah.

Od potresa više ne strepim, iako sam dobrih mjesec dana bila u strahu od ponovnog. Mislim da će taj dan biti svima urezan u pamćenje kao jedan od najčudnijih i najapokaliptičnijih dana u povijesti. Ali opet, ima i sreće u toj nesreći. Pandemija i potres su stvorile puno radova, jako me inspirirao ovaj jedinstveni period. Ipak, ne ponovilo se!

Laura: Mogu reći da mi je situacija u kojoj smo se zatekli prodrmala razmišljanja i stavove koje sam imala i preusmjerila  u drugačijem pravcu, kako života tako i umjetničkog rada. Taj pravac vratio me više sebi i inspirirao da više tragam unutar same sebe. Sve što prolazim projiciram kroz radove koje u već duži vremenski period kanaliziram kroz 2D animaciju.   

 

Laura, koje si radove odabrala za ovu izložbu i zašto?

Laura:  Prvenstveno sam odabrala napraviti rad u formi animiranog filma kroz kolaboraciju s Karlom, jer je to medij kojim se intenzivno bavim i koji me uvijek iznova raduje i inspirira poput igre. S obzirom na iznenadnu situaciju i na neizvjesnosti kako će sve ovo završiti, mislim da se taj element provlači i kroz zajednički rad, koji je u uvjetima izolacije bio teško izvediv, ali ujedno i inspirativan. Uz zajednički rad na animaciji i platnima, izdvojila sam nekoliko radova u kolažu i crtežu koji propituju umjetnikova stanja te rezoniraju s temom (ne)uspjeha i motivacije.

 

Gdje sve pronalaziite inspiraciju za svoje radove? Tko su vam najveći uzori?

Karla:  Inspiraciju najčešće nalazim u prirodi, glazbi, jednostavnosti života (vlastita iskustva), svemiru, vremenu te životinjama. Volim pronalaziti konekcije između životinja i ljudi, gledati kako one prolaze kroz svoj „jednostavan“ dan te promatrati njihovu mirnoću koju tako lako prezentiraju i postižu.

Vremenom i njezinom prolaznošću se bavim već duži period. Vrijeme i jednostavnost života često stavljam u korelaciju. Fasciniraju me kratki trenuci čovjekove budnosti, koji uglavnom predstavljaju neku jednostavnu aktivnost koja je za njih (mene) jedinstvena, lijepa,ugodna te krajnje utopijska.

Svemir je ono pak nepristupačno za običnog smrtnika. Mislim na nemogućnost nekog većeg putovanja. Ne zna se puno o njemu i to je ono čemu se divim. Za mene, svako otkriće vezano za svemir predstavlja divljenje. Jako mi je fascinantna nemogućnost zamišljanja i percipiranja veličina zvijezdi, planeta, crnih rupa itd., pa i samog svemira! Predočavati da postoji nešto veće od našeg planeta, druge galaksije, da postoje drugi planeti sa svojim satelitima, svojim Suncem, svojim susjednim planetima koji je svaki poseban i opet potpuno nezamisliv.

Što se tiče uzora tu bi se možda više okrenula običnim ljudima; obitelj, prijatelji, kolege i slučajni prolaznici. Od poznatih ljudi uzori bi mi bili Carl Sagan, Enes Kišević, Antun Ponoš i moja baka Marija.

Laura:   Najviše inspiracije pronalazim u malim elementima kao što su biljke, priroda, nove (ne)prilike s nepoznatim ljudima, vlastita stanja i misli, putovanja u manja mjesta i spontane avanture. A što se tiče uzora, to su najčešće ljudi koje upoznajem i s kojima surađujem te s kojima svakonevica ne postaje rutina već spontano klupko inspiracije.

 

Što još možemo očekivati od vas u budućnosti? Stvarate li što novo? Planirate li još koju izložbu ove godine?

 

Karla:  Od nas i dalje možete očekivati uporan rad koji sa sobom nosi neiscrpnu strast i želju za stvaranjem.

Stvaram nešto novo: od svega po malo, koliko stignem. Ove godine ću imati još 3 samostalne izložbe kojima još ne znam točan datum s obzirom na svima nama poznatu situaciju.

Laura:  Da nećemo ispunjavati tuđa očekivanja, već stvarati nova iskustva kroz vlastite promjene i razne kolaboracije. Trenutno radim na nekoliko novih umjetničkih projekata, a po prvi put i na svom 2D animiranom filmu, i od svega najviše uživam surađivati s drugim umjetnicima i animatorima. Uz to, pripremam samostalnu izložbu u Rovinju, no većina je odgođena za nakon ljeta zbog trenutne situacije.    

 

Više o izložbi pročitajte na POVEZNICI.

Radno vrijeme Galerije Karas:
Sri – pet: 15 – 20 | Sub: 10 – 13
Ned, pon, uto, praznikom: zatvoreno.

Info

RADNO VRIJEME GALERIJA PRSTEN, BAČVA I PM (DOM HDLU)

Tijekom trajanja izložbe Hrvatska svijetu do 15.5.2021. radno vrijeme je od ponedjeljka do nedjelje od 11 do 21h

Redovno radno vrijeme nakon 15.5.2021.:
srijeda – petak 11 do 19h
subota i nedjelja 10 do 18h,
ponedjeljkom, utorkom i praznikom zatvoreno.

Trg žrtava fašizma 16, Zagreb

 

RADNO VRIJEME GALERIJE KARAS

utorak: 10 – 13 sati
srijeda – petak: 16 – 20 sati
subota 10 – 13 sati
nedjeljom, ponedjeljkom i praznikom zatvoreno

Zvonimirova 58, Zagreb

Više informacija…

Dan otvorenih vrata

Izdvojeno

PLATI UMJETNIKA!

Web Hosting

Avalon web hosting
HDLU