Posts Tagged ‘Niko Mihaljević’

Otvorenje, 24.5.2018., u 19h

U četvrtak, 24. svibnja 2018. godine u 19:00 sati, u Domu hrvatskih likovnih umjetnika na Trgu žrtava fašizma 16, održat će se otvorenje 34. SALONA MLADIH – PANOPTIKON prema koncepciji Mirne Rul. Izložba ostaje otvorena do 26. lipnja 2018.

Salon mladih već se tradicionalno održava svake dvije godine, a ovo je njegovo 34. izdanje. Povodom 150. godišnjice djelovanja Hrvatskog društva likovnih umjetnika, ali i 50. godišnjice postojanja institucije Salona mladih, ovogodišnji će Salon, između ostalog, obilježiti i kontinuitet njihova postojanja.

Kružna građevina…Zatvorenici u svojim ćelijama, zauzimaju obodni prsten – službenici u centru. Zastorima i ostalim napravama, nadzornici su sakriveni od pogleda zatvorenika: otuda osjećaj određene sveprisutnosti – Cijeli krug vidljiv je s malom ili, ako je potrebno, bez ikakve promjene mjesta. Jedna pozicija u nadzornom prostoru osigurava savršenu vidljivost svake ćelije…

Proposal for a New and Less Expensive mode of Employing and Reforming Convicts

Jeremy Bentham

Još  davne 1979. godine umjetnici okupljeni oko Radne zajednice umjetnika Podroom, prezentirali su Ugovor o uvjetima javne prezentacije umjetničkog rada kojim su zahtijevali bolju poziciju umjetnika u odnosu na institucije, ukazali na potrebu financijskog vrednovanja umjetničkog rada, te upozorili na problem unaprijed definiranih estetsko-umjetničkih vrijednosti od strane institucija.[1]

Više nego ikada, zadnjih nekoliko desetljeća umjetnici ovise o institucionalnim izvorima financiranja (stipendije, honorari, državni/gradski poticaji…); radovi se, gotovo u pravilu, produciraju upravo za institucije, prilagođavaju im se, te oblikuju u skladu i ovisno o njima. Umjetnost je kontekstualizirana i politizirana praksa, dok je polje umjetnosti prostor vječitog pregovaranja i konflikata između različitih aktera (Bourdieu)[2]  – umjetnika, škola/akademija, galerija, muzeja, tržišta, profesionalaca, itd. a opstaje samo onaj tko posjeduje „habitus“, tj. „igra“ prema pravilima igre koja, opet, kreiraju institucije. Beti Žerovc [3] povlači paralelu između izložbe suvremene umjetnosti i religijskog rituala,  gdje kustos,  predstavljajući „vrhovnog svećenika”, stvara ideološki temelj za promociju interesa financijskih i kulturnih centara moći, koji mu, s druge strane, omogućuju povlaštenu poziciju unutar institucija. Umrežavanje i konekcije (kako kustosa, tako i umjetnika) s relevantnim akterima iz kulturnog i političkog miljea predstavljaju conditio sine qua non uspjeha, dobrog pozicioniranja, opstanka na kulturno-umjetničkoj sceni te stabilnog materijalnog statusa. No, spomenute pozicije moći značajno se razlikuju promatramo li svjetski ili hrvatski kontekst. U svjetskom kontekstu, postoje različite platforme – Artfacts.com, MutualArt.com, Artist Pension Trust i sl.; umjetnici su izloženi panoptičkom pogledu i analizi te vrednovanju temeljenom na algoritamskim izračunima i risk managementu u skladu s interesima neoliberalnih centara moći. Vrednovanje se i prognoza uspješnosti temelje na broju izložaba i relevantnosti izložbenih prostora u kojima izlažu, prodaji radova, popularnosti među članovima i medijskoj prisutnosti. Viša rangiranost osigurava i lakši pristup institucijama, financijama, kao i relevantnim svjetskim umjetničkim događanjima. No, kada je riječ o hrvatskim umjetnicima, tek oni malobrojni prisutni su na spomenutim platformama; najveći broj umjetnika stvara unutar svoje mikro zajednice, uz minimalna produkcijska sredstva i gotovo volonterski angažman. Sve nesigurnija pozicija čini ih ovisnima o različitim  nacionalnim centrima moći. Lokalne institucije njihov su panoptikon. Izloženi „nadzoru i kazni“[4], koja se često manifestira naprosto kao odsustvo interesa ili izostanak „nagrade”, svjedoče sustavnim tendencijama prekarizacije njihove pozicije u hrvatskom društvu.

Radovi izloženi u sklopu ovogodišnjeg Salona mladih referiraju se na pojam panoptikona u njegovim različitim metaforičkim značenjima te ih, ovisno o tretiranju samog pojma, možemo ugrubo podijeliti u nekoliko skupina. U prvoj se skupini nalaze umjetnici koji panoptikon prepoznaju u društvu kontrole i u svojim se radovima kritički  odnose naspram vršitelja nadzora, ali i kazne (pa i one koja se očituje kao izostanak nagrade), bilo da je riječ o hrvatskim kulturnim i umjetničkim institucijama (Barišić, Tomasović, Popijač, Lovrec), medijima (Sladetić) ili nadzoru putem nadzornih kamera (Miloš). Bijeg od ovakvog društva kontrole omogućuje Drinkovićev Brisač identiteta, dok Hršak, s druge strane, pomalo strepi od odlaska iz sigurnog okrilja institucije – Akademije likovnih umjetnosti. Bachler, Ivković i Vernić propituju odnos institucije, umjetnika i recipijenta – Bachler izlaže rad koji nije a priori umjetničko djelo, očekujući da ga institucija proglasi takvime, Ivković dovodi u pitanje svaki pokušaj tumačenja umjetničkog djela od strane institucije, ali i promatrača,  dok se Vernić ironijski odnosi naspram „elitizacije umjetnosti“. Oštru kritiku političkih centara moći čije su malverzacije i nebriga doveli do propasti industrije, ali i čitavih regija, čitamo u radovima Vukovića i Matokovića, a nezakonitih radnji lokalnih moćnika, s ciljem pribavljanja financijske koristi, u radu Stojićević. Nemar gradskih vlasti prema napuštenim prostorima kritizira Pilj, ekstenzivnu izgradnju zagrebačkih fontana tematizira Vanda Kreutz, a odnos periferije i centra Giba i Rogić. Kovačić i Koruga, obje se u svojim radovima referiraju na Virginiju Woolf, apostrofirajući pitanje položaja umjetnica u Hrvatskoj u odnosu na muške kolege, u smislu još izraženije prekarizacije njihove pozicije. Potrebu za „akomodavanjem“ raznovrsnim pozicijama moći osvijestili su u svojim radovima Novak, koji pokušava „balansirati između višestrukih uloga“ koje umjetnik mora igrati kako bi opstao u umjetničkom svijetu, Leko koja je „prestala brinuti i zavoljela sistem“, Pongrac koja vidi mogućnost rasta i u skučenim, gotovo zatvorskim, uvjetima, i Stojanović koja uči kako se prilagoditi okolnostima promatrajući svijet oko sebe. Više ili manje suptilnu subverziju ovako uređene stvarnosti iščitavamo u radovima Meić, Jakuš i Marić, a tjeskoba zbog stvarnosti od koje ne možemo pobjeći, baš kao ni iz Benthamovog panoptikona, obuzima nas već s prvim pogledom na radove Matić i Ančić. Egzistencijalna tjeskoba i dehumanizacija prisutna je i u radu Ivane Tkalčić, čiji hiperrealni svijet predstavlja utopiju za digitalne informacije, ali zatvor za čovjeka.

Čitavoj su priči, gotovo ludički i pomalo ironično, pristupili Tudek i Mihaljević, koji panoptikonu pristupaju na razini forme, a ne sadržaja, referirajući se upravo na krug kao gradivni element njegove arhitekture.

I sam će Meštrovićev paviljon, svojom kružnom formom, tijekom trajanja Salona, prizivati Benthamov panoptikon, pri čemu će, mladi umjetnici i njihovi radovi biti izloženi panoptičkom, „neumoljivom pogledu u budućnost“[5] hrvatske likovne umjetnosti.

                                                                         Mirna Rul, kustosica 34. salona mladih

 

Umjetnice/i:

Sukladno koncepciji Panoptikon i propozicijama natječaja, stručni žiri u sastavu: Mirna Rul, kustosica 34. salona mladih; Ida Blažičko, umjetnica i predstavnica Organizacijskog odbora 34. salona mladih; Tihana Puc, povjesničarka umjetnosti, Vladimir Tatomir, nezavisni kustos i Igor Ruf, umjetnik odabrao je 24  umjetnika/ce:

Maja Bachler, Maša Barišić, Vitar Drinković, Tomislav Hršak, Tea Ivković, Valerija Jakuš,  Marija Koruga, Anja Leko, Kristina Marić, Marija Matić, Vida Meić, Niko Mihaljević, Anita Miloš, Vladimir Novak, Filip Pilj, Kristina Pongrac, Ana Sladetić, Josipa Stojanović, Lana Stojićević, Ivana Tkalčić, Vice Tomasović, Ivan Tudek, Vendi Vernić, Nebojša Vuković,

dok je kustosica 34. salona mladih pozvala i:

Mariju Ančić, Anu Kovačić, Vandu Kreutz, Jelenu Lovrec i Marija Matokovića.

Autori pozvani na sudjelovanje u sklopu Art Lab-a su:  Mihael Giba i Frane Rogić, te Petar Popijač i Maja Flajsig

 

[1] Arhiv konceptualnih i neoavangardnih umjetničkih praksi, Podroom, http://digitizing-ideas.org/hr/istrazi/podroom

[2] Pierre Bourdieu, The Rules of Art, Stanford University Press, 1995.

[3] Beti Žerovc, When Attitudes Become the Norm, Društvo Igor Zabel za kulturo in teorijo (Ljubljana) & Archive Books (Berlin), 2015.

[4] Michel Foucault

[5] Željko Kipke, „Neumoljiv pogled u budućnost“, izložba u Galeriji SC, 2014.

 

Popratni program 34. salona mladih

 

 

INFORMACIJE O ULAZNICAMA

RADNO VRIJEME GALERIJA

srijeda – petak: 11 – 19 h
subota i nedjelja 10 – 18 h
ponedjeljkom, utorkom i blagdanom zatvoreno

GODIŠNJA IZLOŽBA ČLANOVA HDLU
Galerija Prsten
3.8. – 3.9. 2017.

 

 

U četvrtak, 3. kolovoza, 2017. u 20.00 u Galeriji Prsten  Doma hrvatskih likovnih umjetnika otvorit će se grupna izložba pod nazivom Godišnja izložba članova HDLU.

Godišnja izložba članova je revijalna izložba koja prema svojoj dugoj tradiciji podastire javnosti na uvid tekuću produkciju, ostvarenu u svim disciplinama; od klasičnih do novomedijskih.
Presjekom izloženih odabranih radova potvrđuje se kako je riječ o poticajnoj izložbi u njezinim daljnjim promišljanjima i realizacijama time osnažujući njezin značaj.
Posljednje dvije godine Upravni odbor društva nastoji redizajnirati i transformirati Godišnju izložbu. Kao i na prethodne dvije i na narednoj Godišnjoj izložbi odlučili smo pozvati članove/ice koji su u zadnjih godinu dana realizirali samostalne izložbe ili umjetničke projekte u uvaženim muzejskim i galerijskim institucijama u Republici Hrvatskoj i u inozemstvu. Posebnu pažnju posvećujemo dobitnicima godišnjih nagrada HDLU-a, naglašavajući pritom važnost tog priznanja. Uz njih smo odlučili posebnu pažnju usmjeriti na novoprimljene članove/ice, te ih na neki način predstaviti ne samo kulturnoj javnosti već i ostalim članovima/icama našeg zajedničkog društva.

Pozvani Autori: Slavomir Drinković, Stjepan Gračan, Igor Grubić, Helga Goran, Luka Kedžo, Niko Mihaljević, Lav Paripović, Pavle Pavlović, Goran Rakić Chez, Maja Rožman, Miran Šabić,Goran Škofić, Vlasta Žanić.

Izlažu: Alma Dujmović, Alma Orlić, Ana Čolaković, Ana Horvat, Ana Jagić, Ana Šokčević, Andreja Hotko Pavić, Anđela Zanki, Antun Vuksan, Biljana Knebl, Branko Bobić, Damir Facan Grdiša, Danijel Žabčić, Darko Sever, Daslav Petrović, Davorka Brešan, Donat Orlić, Dorica Matjan, Dražen Filipović Pegla,  Dubravka Vojnović, Dušanka Jablanović, Đuro Butina, Edvard Kužina Matei, Franjo Matešin, Goranka Supin, Gordana Graovac, Gordana Špolajr Andrašić, Matko Bodlović, Iva Valentić, Dražen Josip Pavić i Ivan Lovreković, Ivana Mrčela, Ivana Rod, Ivo Paola Pilat, Jadranko Ferko, Jelena Remetin, Jelica Radelić, Josip Šimić, Karina Sladović, Kata Jelovčić, Katarina Ferek Petrić, Krešimir Ivić, Ksenija Kordić, Lidija Mauri, Lili Gluić, Luka Gusić, Luka Hatvalić, Maja Cipek, Maja Pušić-Čerić, Manuela Mandić, Marija Lopac, Marijan Vlahović, Marino Parać, Marko Zubak, Maroje Karadžole, Matko Kamenečki, Matko Antolčić, Matko Gereci, Mia Maraković, Mia Vučić, Milan Božić, Milan Sokolić, Mirjana Karolina Božić, Mirjana Vajdić, Nada Martinjak, Nataša Ninić, Nedjeljko Tintor, Nenad Jalšovec, Nevenka Miklenić, Nini Cinotti, Nives Missoni, Olenka Sokolovska, Olivera Cavrić, Predrag Lešić, Radivoj Jovičić, Renata Chalupa Prvan, Robert Zdarilek, Sanja Jonjić, Sanja Jureško, Slavko Androić, Slavko Marić, Sonja Dizdar, Špiro Katić, Tajči Čekada, Tihomir Razum, Tina Bertović, Tomislav Šilipetar, Valerija Polanec, Vanda Čizmek, Vanda Jurković, Vedran Markulin, Velibor Mačukatin, Vesna Šantak, Vitold Košir, Višnja Markovinović, Daslav Petrović, Velimir Trnski, Vlade Petrović, Vladimir Bašić Šoto, Vlasta Beketić Dugonjić, Vlasta Pastuović Aleksić, Vlastimir Lončar, Mario Tomas, Zlatko Kapusta, Zorana Unković, Zoran Beroš, Željka Grobotek.

Izložba je realizirana uz financijsku potporu Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba.

RADNO VRIJEME IZLOŽBE
srijeda – petak: 11 – 19 h
subota i nedjelja 10 – 18 h
ponedjeljkom, utorkom i srijeda, 23.8. zatvoreno

Dom HDLU
Trg žrtava fašizma 16
10000 Zagreb

Info

RADNO VRIJEME GALERIJA PRSTEN, BAČVA I PM (DOM HDLU)

srijeda – petak 11 do 19h
subota i nedjelja 10 do 18h,
ponedjeljkom, utorkom i praznikom zatvoreno.

Trg žrtava fašizma 16, Zagreb

 

RADNO VRIJEME GALERIJE KARAS

utorak: 10 – 13 sati
srijeda – petak: 16 – 20 sati
subota 10 – 13 sati
nedjeljom, ponedjeljkom i praznikom zatvoreno

Zvonimirova 58, Zagreb

Više informacija…

Dan otvorenih vrata

Izdvojeno

PLATI UMJETNIKA!

Web Hosting

Avalon web hosting
HDLU