Memories 2

Galerija Huang Ngo Art Space, Hanoi, Vijetnam

15. studenog – 30. studenog 2017.

Izložba Memories nastavak je projekta  izložbi, povezivanja dalekih zemalja – Hrvatske i Vijetnama, kao drugi dio Other Side Projecta – predstavljanja vijetnamskih umjetnika u Hrvatskoj, započetog 2015. godine.

2016. godine u galeriji New Space Art Foundation u gradu Hueu u Vijetnamu predstavljena je prva skupna izložba hrvatskih umjetnika ikada u Vijetnamu. Tada su svoje radove izložili: Josip Zanki, Ines Krasić, Ana Vivoda, Ana Mušćet, Mia Orsag, Martina Miholic, Tea Hatadi, Igor Juran, Luka Bunić, Iva Čurić, Ivana Ognjanovac, Ida Blažićko.

Ove 2017. godine u galeriji Huang Ngo u Hanoiu izlažu: Ana Sladetić, Miran  Šabić, Ivan Tudek, Lila Herceg, Iva Šarić, Iva Visošević, Ivana Tkalčić, Mia Maraković, Letricija Linardić, Helena Schultheis Edgeler, Neva Lukić/Sara Rajaei i Marija Lopac.

Memories – sjećanja kao osobno i univerzalno poimanje propitkivanja. Što je ono što nas povezuje, što pamtimo? Zašto pamtimo samo određene trenutke u životu i po čemu su nam ta sjećanja bitna?  To su samo neka od pitanja na koje su umjetnici davali odgovore. Umjetnici su se referirali na zadanu temu osobnim odabirom, interpretacijom sjećanja. Neki su analizirali temu s filozofsko-likovnog stajališta, dok su se pojedini držali vlastitog iskustva.

Miran Šabić prikazuje osobnu emociju, sjećanje na djeda  serijom litografija ”Memory of Grandfather 1.-5.” Ana Sladetić bavi se osjećajem prisutnosti kao važnim čimbenikom iskustva, a samim time i sjećanja. Interaktivan rad “Clean & Wrong”, 5 radova kombinirane tehnike koji mijenjaju izgled dodirom promatrača. Simbolika crne boje kao čiste površine i nečistoće crnila.U početku rad je potpuno crne boje i promatrač odabire dio koji želi vidjeti. Nakon nekog vremena, prozirni sloj ponovno se okreće crnoj, a slika se ponovno zatvori ispred promatrača.

Iva Visošević u svojem crtežu „Slom memorije” bavi se  smislom samog propitkivanja. Stvara linearnu konstrukciju u određenom ritmu između ruke, uma i prostora naspram podloge, doziranja pritiska, kao i pomicanja smjera i putanje linije.

Rad Ivane Tkalčić – „Thank you for  your trust“  pokazuje „ opipljive“, „realne” dokaze sjećanja, prikaz starih fotografija i dokumenata obitelji. Prikazuje kako od davnih vremena do današnjih dana preci  uvijek imaju važno mjesto u društvu. Svaka obitelj ima svoju povijest. Povijest i priče naših predaka prenose se s generacije na generaciju i tako ostaju u obiteljskoj memoriji.

Iva Šarić predstavlja grafičku instalaciju linoreza “S Blue”. Lila Herceg predstavlja site-specific instalaciju. „I woke up to form  roots of tangled memories“ . Rad predstavlja korijenje emocionalnih sjećanja koja se zapetljavaju kroz život i ukorjenjuju duboko u našu podsvijest, ukorjenjuju se u naše odnose i samospoznaju. Ovom instalacijom umjetnica navodi na osobno propitkivanje na koji način se oslobađamo ključnih emocionalnih sjećanja koja nas uvlače u analize i duboke regresije, ujedno i dvojbe jer su te emocije ključni dio našeg integriteta.

Mia Maraković  predstavlja svoj intiman likovni dnevnik. Rad Letricije Linardić “Otisci sjećanja” bavi se propitkivanjem toga kako zadržati misao i prikazati sjećanje u stvarnom fizičkom svijetu. Rješenje i odgovor umjetnica je pronašla u interakciji stroja i umjetnika.

Koncept rada zasniva se na ideji kako prikazati trenutak sjećanja, kako zadržati misao na sjećanju  i prevesti je u stvarni fizički svijet – grafički otisak.

Helena Schultheis Edgeler prikazuje video rad pod nazivom “Dvanaest”. Istražuje mikrokozmos ljudskog postojanja i makrokozmos stvarnosti.

Ljudsko iskustvo stvaranja takvo je da prvenstveno misao podupiru emocije, što zahtijeva određeni vremenski ciklus.Analogno tom makrosvijetu sadržava se ideja stvaranja ljudske stvarnosti koju simbolizira kristalna maska koju na 12 različitih načina održava 12 ljudi, stvarajući svoj individualni način da budu u istom vremenskom okviru. Harmonija suživota različitih realiteta u vlastitom svijetu vremenskim ciklusom daje izraz cjelovitosti.Video je posvećen umjetniku Ivanu Ladislavu Galeti.

Neva Lukić kao kustos video rada Sare Rajeai „The Motel in the Well“. Kratki, eksperimentalni film o iseljeničkom životu i izgonu koji pripovijedaju  dva lika – kći i otac. Kao iseljenica u Nizozemskoj kći započinje emocionalno putovanje, odražavajući svoje djetinjstvo tijekom rata. U priči su voda, šuma i motel tri elementa koji se odmah pojavljuju i donose nove putove u sudbinu likova.

Marija Lopac predstavlja linorez  koji je dio većeg koncepta Insomnia iz 2014.Ivan Tudek predstavlja manje printove u formi razglednica, „The Emotional Nonverbal Comic Strips” Cilj ove izložbe, ali i samog projekta jest predstavljanje i povezivanje hrvatske suvremene likovne umjetnosti u dalekim zemljama, nama možda nedovoljno poznatima i stranima, ovom prilikom u dalekom Vijetnamu.Autorica i kustosica: Marija Lopac Huong Ngo Art Space,

3rd Floor, Nola Café,

Ma May St, Hoan Kiem, Hanoi, Vijetnam

 

Izložba je potpomognuta sredstvima Ministarstva kulture RH.