Upravni odbor Hrvatskog društva likovnih umjetnika potaknut dostavljenim mišljenjima svojih članova/ica kipara i konzervatora-restauratora, ovim priopćenjem očituje se o radovima na Trgu žrtava fašizma i zgradi Doma hrvatskih likovnih umjetnika.

Iz pozicije dugogodišnjeg korisnika zgrade Doma hrvatskih likovnih umjetnika smatramo da je obnova stepeništa bila potrebna. Stepenište je bilo izuzetno devastirano, uslijed vremenskih uvjeta, proteka vremena i neprimjerenog tretmana od strane građana, do te mjere da su posjetitelji zadobivali ozbiljne tjelesne ozljede padom u puknuća stepenica, a da je tijekom zimskih mjeseci, zbog skliskosti, stepenište bilo opasno po život posjetitelja.

Međutim, izražavamo žaljenje što poduzete intervencije na stepeništu zgrade Doma hrvatskih likovnih umjetnika, ali i u samom okolišu, nisu sagledane u kontekstu prijeko potrebne cjelovite obnove zgrade, a čime bi se dobilo najkvalitetnije i ekonomski najopravdanije rješenje, te što za iste postoji sumnja strukovnih organizacija u primjenu najviših standarda konzervatorsko-restauratorske struke, što zgrada od ovolikog značaja za Grad Zagreb i Republiku Hrvatsku neosporno zahtijeva.

Mnoga strukovna udruženja već su se iz pozicije svoje struke oglasila upozoravajući na problematiku postupka provedbe radova na Trgu žrtava fašizma i zgradi Doma HDLU, čiju zabrinutost dijelimo. Zastupajući kiparsku i konzervatorsko-restauratorsku struku, pored dosad izrečenog, dodatno skrećemo pozornost na sljedeće:
U tehničkom opisu Glavnog-izvedbenog arhitektonskog projekta, u dijelu koji se odnosi na hortikulturno uređenje, stoji kako je, navodno prema ideji samog Ivana Meštrovića, potrebno u potpunosti ukloniti svo zelenilo. Napominjemo kako se naš najpoznatiji kipar nije uopće bavio hortikulturnim uređenjem već je koncept krajobraznog uređenja trga postavio pejzažni arhitekt Ciril Jeglič 1934.g. da bi ga u razradi i izvođenju nastavio pejzažni arhitekt Smiljan Klaić. Nadalje, u tehničkom opisu unutar Glavnog-izvedbenog arhitektonskog projekta stoji: „Na kružnoj šetnici oko Paviljona rubni kamen se elevira u klupe za sjedenje te se opet spušta na nivo rubnjaka. Time bi se postigao kontinuitet bjeline, a dijelom i monumentalnost kao prepoznatljivu karakteristiku Meštrovićevog opusa. Klupe bi komunicirale sa stubama koje čine podest Paviljona. Pretpostavlja se izvesti po tri klupe na svakoj trećini kružnog segmenta.“ Ovakvo rješenje smatramo neprimjerenim s obzirom na to da se izdiže iznad razine rubnjaka i svojom „monumentalnošću“ i „kontinuitetom bjeline“  uvelike  mijenja oblikovne elemente prostora Paviljona odnosno redizajnira cjelovito umjetničko djelo koje je zaštićeno kao kulturno dobro.

Smatramo da bi se projekti uređenja javnog prostora, kako uređenja Trga žrtava fašizma, tako i ostali projekti od ovolikog značaja za građane i vizuru Grada Zagreba, trebali provoditi uvažavajući mišljenja struke kroz instrument javnog natječaja kao mehanizma dobivanja najboljeg stručnog rješenja te kroz adekvatno i pravovremeno informiranje javnosti o planiranim radnjama kao i o očekivanim ishodima radova.

Obzirom da kao strukovna udruga nemamo institucionalni alat nadzora i utvrđivanja (ne)poštivanja zakonskih propisa prilikom izvođenja radova, apeliramo na nadležne institucije da osiguraju provedbu radova u skladu sa zakonom Republike Hrvatske te apeliramo na vlasnika zgrade, Republiku Hrvatsku posredstvom Ministarstva državne imovine, da osigura što je u najboljem interesu zgrade Paviljona uvažavajući spomenički karakter zagrade.

Uz očitovanje prilažemo: tlocrt iz projekta i prikaz klupe iz dokumentacije: