MEŠTROVIĆEV PAVILJON ZATVOREN ZBOG OBNOVE
INFORMACIJE ZA POSJETITELJE
Izložba:
Sonja Briski Uzelac: TRANSFER
07. 05. – 22. O5. 2009.
Galerija AŽ, Žitnjak 53, Zagreb
Lokacija: teorijska
U današnjem je decentriranom svijetu priznanje izvanrednog bogatstva i raznovrsnosti identiteta, te zahtjev za sudjelovanjem u konstituiranju vlastitog identiteta (proširenje uvida i potreba, poimanje osobnosti i dr.) posve legitimno stanje. Ono se postavlja naspram modernističkog modela “prisilne“ individualnosti, čiju je stečenu autonomiju određ ivala nametnuta sloboda izbora između pojmovnih opozicija kao što su: subjekt/objekt, kultura/priroda, razum/intuicija, um/tijelo, neosobno/osobno,
javno/privatno, univerzalno/partikularno, muško/žensko, odraslo/dječje, individualno/društveno. Jer: “Ako patrijarhalni pojedinac treba biti razuman i cjelovit, mora postojati i drugi koji bi predstavljao nerazumna i parcijalna motrišta i vrijednosti; ili drugi koji predstavlja restriktivni i rutinirani karakter civilizirane racionalnosti, a parcijalni stav je predstavljen tako da izgleda kao neukroćeni (necivilizirani) i bahati individua lizam“ (Anna Yeatman). Živimo, dakle, u vrijeme post-prosvjetiteljskog “bahatog individualizma“, već daleko izvan onog istog, monološkog legalno-racionalnog reda koji se ranije doimao kao objektivan i univerzalan autoritet. I, čini se, uživamo u tome.
Bar tako izgleda gledano iz kuta suvremene medijske i umjetničke produkcije. Parcijalna (osobna, intuitivna, aktivistička…) gledišta i vrijednosti, otrgnuta “nadziranoj slobodi“, postaju tekstom vlastitog konteksta – kao “pluralnost individualnih agenata koji su odgovorni za svoje sudbine“ (Yeatman). Današnja propitivanja i postmoderne eksploatacije pluralističkih implikacija kulture modernizma vode priznanju statusa “drugoga“, od odgovornosti različitog i raznovrsnog do “neodgovorno-zaigranog“ ili kontemplativnog ura njanja u konstrukciju vjerodostojnosti vlastitog teksta i geste identiteta. Identifikacija konteksta je proteza moći nad stvarnošću i relacijski je konstrukt isto toliko koliko i sama gesta individualnosti koja sebe konstruira na taj način. Konceptualno utemeljena u međudjelovanju i interakcijskoj kulturi osnaživanja sudjelovanja i samoizražavanja, gesta relacijskog identiteta postaje “razdragani“ etički projekt. Bilo otvoreno aktivistički ili mutno estetski formulirana, ona danas pristupa svijetu s pozicije “zagovaranja“; zapravo se “otkriva kao konstituirana putem specifičnih struktura značenja za koje je odgovorna naša agencija“ (Yeatman). No, svaku akciju konstruiranja identiteta prati logika izbora, uključivanja/isključivanja agensa označavanja.
Pozicija: zastupnička
U vlastitoj se praksi označavanja egzistencijalnog smisla ne pozivam tek na brisane tragove teorijskog izbora; naprotiv, moj izbor teorijske lokacije ujedno zastupa i moju osobnu gestu koja se tom praksom relacijski pozicionira. U izloženim radovima
Prozor – konceptualizacija slike u realizaciji albertijevske metafore fenestra aperta (slika),
Pogled – vizualna konstrukcija predočavanja u odnosu pogleda i tijela (fotoslika),
Prizor – fikcionalizacija prikaza u linearnom tekstu koji je pretvoren u simultanu vizualnu
fikciju (video), ne radi se tek o funkciji pogleda u razliËitim medijima. Tu je prije riječ o medijskom transferu same geste izbora kojom se konstruira vjerodostojnost vlastitog teksta identiteta; no, on u konačnici ostaje zatočen u nikad do kraja uhvatljivoj osobnosti te geste.
Sonja Briski Uzelac
* Galerija AŽ, Žitnjak 53, Zagreb, tel: 01 2456 085, e-mail: atezit@gmail.com