KREŠIMIRA GOJANOVIĆ / Privatizirani salon ili paradoksi domaće likovne scene

Privatizirani salon ili paradoksi domaće likovne scene


Prije mjesec dana ULUPUH je raspisao natjecaj za izlaganje na 46. zagrebackom salonu – renomiranoj izlozbi koja je posvecena primijenjenim umjetnostima i dizajnu, a gdje domaci likovni umjetnici i dizajneri izlazu javnosti svoja recentna likovna djela vec dugi niz godina koliko zagrebacki salon postoji. Medjutim, u propozicijama natjecaja pojavljuje se pravilo da svaki autor mora platiti participaciju u iznosu od 300 kn po radu, i novac se autorima ne vraca, bez obzira da li su oni prosli ziriranje za Salon ili nisu. Ovakva praksa u ULUPUH-u uhodana je vec duze vremena, osim clanarina koje toj udruzi placaju njezini clanovi svake godine, udruga ULUPUH jos zeli povecati svoje prihode i pristupnim kotizacijama, koje naplacuje umjetnicima za razlicite izlozbe.

Sto ovdje nije u redu ? Pa prije svega, jedan kronicni nedostatak socijalnog osjecaja te udruge prema onim domacim umjetnicima koji su slabijeg imovinskog stanja i kao takvi nece moci platiti pristupnu kotizaciju od 300 kn po radu, cime ce biti gurnuti u izolaciju zbog necije drske pohlepe, uprkos tome sto se mozda radi o kvalitetnim umjetnicima koji imaju znacajan rad iza sebe, kao i profesionalna postignuca. Nadalje, zagrebacki salon je takodjer i zirirana, priznata izlozba koja se tretira kao uvjet za primanje u Hrvatsku zajednicu samostalnih umjetnika, kao i za zadrzavanje statusa u njoj. Ako kriterij za ucesce na jednoj takvoj izlozbi bude samo 300 kuna, onda ce se po mom misljenju srozati svi drugi kriteriji kvalitete, jer ce ziriranu i bodovanu izlozbu za odrzavanje statusa samostalnog umjetnika dobiti samo oni umjetnici koji si to budu mogli i platiti !

Da li smo dosli do toga da ce neciji ekonomski status biti jedino mjerilo strucne kvalitete i da li bi hrvatski umjetnici i dizajneri na to trebali olako pristati ? Ja mislim da ne bi. Prvenstveno zbog toga sto udruga ULUPUH svake godine dobija velike dotacije od ministarstva kulture i grada Zagreba, i te dotacije dobija u ime umjetnika cija prava navodno stiti. Ali uz te dotacije, ULUPUH svoja sredstva za svoj opstanak zeli namaknuti i od umjetnika, pri cemu ljudi koji i budu platili tih 300 kuna kotizacije po radu nece dobiti jasan i transparentan troskovnik – sta zapravo oni tocno placaju i u kojim iznosima po odredjenim stavkama troskovnika ?

Nije ovo problem samo sa ULUPUH-om, u nas ima jos takvih likovnih udruga koje su vec odavno usvojile praksu parazitiranja na ledjima umjetnika koji zive od svog profesionalnog rada, ali takodjer i zamagljivanja profesionalnih kriterija pred kulturnom javnoscu. Udruge ce se naravno pravdati da je organizacija izlozbe skupa, da treba platiti kustosa, clanove komisije koja zirira radove, pa tu je sigurno planiran i neki skupo opremljeni katalog, pa medijska promidzba, otvorenje, koktel, itd., itd. – pri cemu ce svi u toj podjeli poslova dobiti neki honorar, osim samih umjetnika ! Domaci umjetnici dakle kao moderno roblje takvih udruga ne samo da nece dobiti honorar, nego jos moraju i platiti ulazak na izlozbu da bi se gospoda iz tih udruga uopce udostojila da ziriraju njihov rad.

Ovom prilikom ja bih apelirala na sve clanove domacih likovnih udruga, ali i kulturnih institucija – da dobro razmisle o jednom pitanju: zelimo li stvarno nase kolege slabijeg imovinskog stanja gurnuti u izolaciju i onemoguciti im izlaganje na salonu, podrzavajuci ovakve salone koji sve vise pocinju podsjecati na neciji privatni ekonomski interes, na goli biznis umjesto na kvalitetnu likovnu i vizualnu umjetnost, zelimo li stvarno do te mjere srozati kriterije struke i svoje osobne, a sve samo zato da bi jedna mala elita vladajucih u domacim likovnim udrugama odrzala samu sebe na vlasti, ne birajuci pri tom sredstva ?

Smatram da se strukovna javnost mora ostro usprotiviti ovoj praksi i zahtjevam od ULUPUH-a da ukine ovu kotizaciju umjetnicima – troskovi salona mogu se, i moraju srezati sa boljom organizacijom salona i pametnijim planiranjem, a ne da se oni prebijaju preko ledja domacih umjetnika i dizajnera. Takodjer apeliram na sve kolege da prestanu svojom participacijom podrzavati zastarjele, umjetnicima nekorisne i pohlepne sustave, koji cinicno ignoriraju realnost zivljenja domacih likovnih i vizualnih umjetnika. Bez obzira sto neki jako zele izlagati na tom salonu, zapitajte se sto u konacnici i koga podrzavate, kad podrzavate placene, komercijalne izlozbe u kojima je kriterij novca zamjenio kriterije kvalitete, kome uopce mogu biti korisne takve izlozbe ?

ULUPUH ne moze privatizirati domacu likovnu scenu kao neki svoj privatni posjed, te ne moze i ne smije postaviti zid ekonomskih interesa izmedju domacih umjetnika, dizajnera i njihove publike, stoga ce se pravila zagrebackog salona morati pod hitno mijenjati, ukoliko ta manifestacija zeli zadrzati bilo kakav i najmanji privid strucnosti i kompetencije u nasem javnom kulturnom prostoru.


U Zagrebu, 4. 4. 2010.
mr. art Krešimira Gojanović, ak. slik. graf.

Info

RADNO VRIJEME DOMA HDLU (GALERIJE PRSTEN, BAČVA I PM)

utorak – nedjelja: 11 – 19
ponedjeljkom i praznikom zatvoreno.

 

RADNO VRIJEME GALERIJE KARAS

utorak: 10 – 13 sati
srijeda – petak: 16 – 20 sati
subota 10 – 13 sati
nedjeljom, ponedjeljkom i praznikom zatvoreno

Zvonimirova 58, Zagreb

Više informacija…

Dan otvorenih vrata

Izložbe

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Izdvojeno

PLATI UMJETNIKA!

Web Hosting

Avalon web hosting
HDLU