JELENA KOVAČEVIĆ
Popocatépetl

02.10.-14.10.2012.

Otvorenje 02. listopada 2012. u 20 sati.

Galerija Karas
Praška 4
10 000 Zagreb

Radno vrijeme:
utorak-petak 11-19
subota i nedjelja 10-14
ponedjeljkom zatvoreno

——————————————————————————————————————————————————–

Nakon serije crteža Uspomene dobro odgojenih djevojaka kojom se Jelena Kovačević, akademska grafičarka iz Osijeka, predstavila u zagrebačkoj Galeriji Studentski centar 2010. godine, nastao je ciklus Popocatépetl kojim autorica nastavlja likovno istraživanje osobne simbolike te osobnog i umjetničkog identiteta. Ciklus se sastoji od osamnaest djela, od kojih je petnaest rađeno tehnikom digitalnog tiska na papiru tri rada digitalnim tisku na forexu.

Njezin umjetnički interes na formalnoj je razini, ponajviše, prožet kompleksnom međuigrom realnog i imaginarnog u minimalističkoj razradi figurativnih elemenata. Suptilno očudotvorenje prizora s emotivnim nabojem manifestira se u apstrahiranju do razine konture, groteskizaciji ženskih figura, ili pak čudovišnim bićima; miševima i pticama koji se u „praznim” pejzažima, akcentirajući antimimetizam djela, transponiraju u sferu imaginarnog. Zaigrano maštovita, intimistička naracija karakterizira njezin likovni rukopis kojim daje uvid u vlastitu mitologiju sačinjenu od obrazaca ponašanja, međuljudskih odnosa i vlastitih emocija.
Osobna mitologija autorici omogućuje praktično bavljenje najdubljim intrigama svoje osobnosti, procjepa koji izranjaju iz njezina dijaloga s okolinom, te implicitno razumijevanje vlastitog identiteta.
Fantastičnim elementima realni trenutci sumbilimirani su na razinu nerealistične reprezentacije kojima je cilj iznijeti osjećaje nelagode, straha, žudnje, melankolije, otuđenosti, frustracije, opuštenosti, zadovoljstva… Iako sumarno likovno izraženi, prizori nose narativ koji je u vizualnoj morfologiji kontinuum između stvarnog i fantastičnog, a semantički tenzija između očekivanog i postojećeg, potentnog i ostvarenog, slobode i zarobljenosti.
Poput snova, njezina simbolika ostaje opskurna, ali isto toliko i otvorena mnogostrukim interpretacijama jer neposredne vizualne tvrdnje nose čitav niz podtekstnih mogućnosti.
Promatran u cjelini, ovaj ciklus radova reflektira životnu promjenjivost trenutaka u širokom rasponu kognitivnih i emotivnih stanja, od smiraja do erupcija koje čine jedan pulsirajući (auto)biografski kaleidoskop. No, u toj osobnoj ikonografiji postoji poetika koja istovremeno progovara i univerzalnim jezikom, onim koji govori o svojevrsnoj egzistencijalnoj supstanci. Svijet koji okružuje umjetnicu transformira se u njezinoj nutrini u intimni svijet koji umjetničkim činom ponovno biva vraćen okolini, i to onoj izložbenoj, u kojoj promatrač može na trenutak zaroniti u prisnost sa zagonetnešću djela, te time i sa samom umjetnicom, ali i doživjeti (subilmiranu) svakodnevnost, posebno one feminine, s kojom je moguće poistovjetiti se bilo po vlastitom iščitavanju simbolike, bilo po osjećajima evociranim različitim prizorima.

Željka Miklošević