CRITICAL ALLIANCES / Galerija PM / Otvorenje 30.11.2012.

Sa zadovoljstvom Vas pozivamo na našu predstojeću izložbu u Galeriji PM HDLU-a u Zagrebu.

CRITICAL ALLIANCES

01.12. – 12.12.2012.
Otvorenje: 30. Studenog u  19 h

sudjeluju

Hugo Canoilas (PT/AT)
Lucy McKenzie & Beca Lipscombe (Atelier)  (GB/BE)
Wolfgang Obermair (DE/AT)
Markus Proschek (AT)
Ales Pushkin (BY)
Tamas St. Turba  (HU)
Ekaterina Shapiro (RU/AT)
Martin Vesely (AT)



„Aktivni radni proces korteksa militantni je čin organizma, sve umirujuće, uljuljkujuće okolnosti utječu na njega na uznemirujući način“ ? Aaron Salkind u svojim uputama za higijenu intelektualnog rada, 1926.

Izložba „Critical Alliances“ željela bi preispitati povijesne percepcije idealnih uvjeta umjetničke produkcije i kako se oni odnose na radne i životne situacije suvremenih umjetnika. Kakve vanjske okolnosti umjetnici smatraju idealnima za svoju samoodređenu kreativnu aktivnost? Koji su duhovni i psihološki poticaji potrebni? Koja se ograničenja percipiraju kao produktivni potencijal? Je li financijska stabilnost nužan ideal? Trebaju li umjetnici željeti blagonaklonost društvo? I naposljetku, kako se unutarnji dijalog umjetnika manifestira između njega i društvenog okruženja?

„No ako se otvore svi putovi kojima možeš poći i kamo možeš poći s kim, kako ćeš pronaći svoj put? Mashina Vremeni u pjesmi „The Barrier”, 1981.

Savez nesigurnih odnosa
Ako je ovaj projekt pitanje „saveza“, tada su pitanja „veza“ i „kombinacija“ također implicitno tema razgovora. Tko sklapa savez s kim, tko se udružuje s kime i zašto? Ako se usto ova pitanja postave u kontekstu umjetnosti i prije svega iz konteksta umjetnosti, tada su upućena samoj umjetnosti: može li umjetnost sklapati saveze, s kime i s čime se izvan same sebe može povezati?   Jer kako bi se dva ili više područja mogla spojiti savezom, ne samo što bi ih se unaprijed moralo moći razlikovati, već bi morala biti i odvojena u okviru saveza kako se ne bi stopila jedno s drugim i tako umjesto saveza nastala fuzija.  U tom smislu savez se odnosi na udruživanje entiteta koji su bili odvojeni prije povezivanja, a ta odvojenost je integrirana u njihovoj vezi. Savez znači odvojeno povezivanje i odvojenost u toj vezi. Ta odvojenost, razdvojenost saveznika, opisuje i vremenski horizont saveza koji se orijentira jedino na cilj povezivanja i gubi smisao čim se taj cilj postigne ili  se pojavi novi razlog  zbog kojeg se savez nastavlja nakon početnog cilja. Čini se da je ovdje najvažnija činjenica da cilj saveza uvijek slijedi samo jedan određeni interes – bilo da je to obrana, napad, akumulacija vlastitih sredstava ili argumenata, što god bilo: savez se hrani određenim i uvijek dodjeljuje univerzalno entitetu kojem je to namijenjeno. Ako se umjetnost posveti politici, ekonomiji, privatnom ili javnom, instituciji ili svakodnevnom kulturnom  životu, tada postoji opcija uzme ta područja i proglasi ih dijelom umjetničke prakse – i tada se, na primjer, doživljava kao „političku umjetnost“ ili kao umjetnost koja ujedinjuje javno i privatno – ili se obraća savezu, vezi s tim područjima kako bi ipak ostala odvojena i odvojiva od njih. Ako se u ovom projektu radi o „kritičnim savezima“, tada naziv sugerira da umjetnost ne samo što  uspostavlja određene veze s drugim područjima a da se potpuno ne spaja s njima, već kritički gleda na same te saveze.  „Kritični“ element saveza može se nalaziti samo u činjenici da veza s partnerom u savezu – a bilo da je to savez umjetnosti i gospodarstva – obično zamućuje odvojenost i odvojivost ta dva područja: bilo da je to iskustvo da savez između umjetnosti i gospodarstva vodi do činjenice da se umjetnost sa svojom aurom socijalnog i kritičnog uzima kao partner jednostavno kako bi legitimizirala gospodarstvo kao partnera u savez koji je financira i istovremeno koristi kao figuru legitimacije. Taj savez je kritičan  jer nagriza univerzalno karakteriziranje umjetnosti kao entiteta,  jer specifičnost saveza ne samo što ugrožava identitet partnera, već ga možda i potpuno asimilira, kako bi ostalo socijalno i kulturno predano gospodarstvo. Međutim, „kritični savez“ može značiti i fundamentalnu sumnju u odvojenost i odvojivost umjetnosti od drugih partnera u savezu, čak i dovesti u pitanje „singularnost“ umjetnosti i njezine veze s nečime „izvan“ nje. Povijesno, ta sumnja postavlja pitanje autonomnosti umjetnosti:  Ima li ona nešto što je jedinstveno njezino i po čemu se razlikuje od ostalih veza?  Ili se razlikuje od ostalih područja samo zato što se poziva na termin „umjetnost“?Ima li metodologiju koja pripada samo njoj i koja se može prenijeti u druga područja prema savezu?  U politiku a da ne postane politika, u gospodarstvo a da ne postane gospodarstvo, u svakodnevni život a da ne postane rutina, u nečiji život a da se taj život ne proglasi umjetnošću?   U tom smislu, „kritični savez“ znači nesiguran odnos koji umjetnost ima sa sobom, prema sebi i nesiguran pojam „vanjskog“.  Nesiguran znači da su obje opcije upitne, istovremeno predstavljaju „isto tako“ i „niti“.   Taj nesigurni položaj ne čini samo klasifikaciju otvorenom, već otvoreno zaziva kontradikciju. U smisli da kontradikcija opisuje estetsku paradigmu koju slijedi svaki rad u ovom projektu. Jednako ih podržava znanje, nada, radost i bijes što su „izvan sebe“, „luduju“, kako bi „izvan sebe“ sklopili savez s ugroženim sobom, sklopili nesiguran savez sa sobom, za neku temu., projekt,  pitanje, cilj. Horizont koji se urezuje u sklapanje saveza je opasnost, čak i strah, da se cilj ne može postići vlastitim snagama i stoga se traži savez. U tom smislu, savez uvijek govori o horizontu opasnosti, horizontu straha, o potencijalnoj opasnosti koja prethodi savezu. Tako svaki savez postaje pokazatelj straha koji teče kroz prostor i vrijeme.   Međutim, osim što samo susreće opasnost na konfederalni način, savez ne može izbjeći da ukaže na opasnost, pritom čak i definira opasnost na kojoj se temelji. A to je također estetska paradigma saveza: stvaranje opasnosti koju istovremeno želi otkloniti. Začarani, možemo samo gledati ono „vanjsko“ s kojim sklapamo savez kako bismo internalizirali opasnost, čak i kako bismo razumjeli opasnost kao esencijalnu karakteristiku sebe samih. A što se tiče opasnosti koje nastaju uslijed politike, gospodarstva, društva i kulture, možemo samo podivljati i tako sklopiti nenamjerni savez sa samim sobom.
Tekst: Andreas Spiegl

Izložbu financiraju Savezno ministarstvo obrazovanja Austrije, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport, Zagreb.

Koordinator: Tea Hatadi

Dom HDLU-a  – Meštrovićev paviljon
Trg žrtava fašizma bb, Zagreb
T + 385 (0) 1 46 11 818, 46 11 819
F + 385 (0) 1 45 76 831
E-mail: info@hdlu.hr
www.hdlu.hr/eng/

Radno vrijeme:
Utorak – petak 11 do 19 h
Subotom i nedjeljom 10 do 14 h
Ponedjeljkom zatvoreno

Info

RADNO VRIJEME GALERIJA PRSTEN, BAČVA I PM (DOM HDLU)

srijeda – petak 11 do 19h
subota i nedjelja 10 do 18h,
ponedjeljkom, utorkom i praznikom zatvoreno.

Trg žrtava fašizma 16, Zagreb

 

RADNO VRIJEME GALERIJE KARAS

utorak: 10 – 13 sati
srijeda – petak: 16 – 20 sati
subota 10 – 13 sati
nedjeljom, ponedjeljkom i praznikom zatvoreno

Zvonimirova 58, Zagreb

Više informacija…

Dan otvorenih vrata

Izdvojeno

PLATI UMJETNIKA!

Web Hosting

Avalon web hosting
HDLU