VANJA TROBIĆ

Unutrašnji prostor svijeta: Limbo / kristali vremena

20.9. – 29.9.2013.
Otvorenje izložbe održat će se 20.09.2013. u 19 sati.

Galerija PM
Trg žrtava fašizma 16
10000 Zagreb

Radno vrijeme galerije:

Srijeda – petak 11-19
Subota i nedjelja 10-18
Ponedjeljkom, utorkom i blagdanom zatvoreno.

Izložba je realizirana zahvaljujući financijskoj potpori Gradskog ureda za kulturu, obrazovanje i šport Grada Zagreba.

UNUTRAŠNJI PROSTOR SVIJETA: LIMBO/ KRISTALI VREMENA

Svojim umjetničkim stvaralaštvom, u kojemu je slikarstvo primarni medij, Vanja Trobić problematizira ideološku podređenost čovjeka materijalnim sferama, pomanjkanje duhovnosti, razvoj identiteta pojedinca i društva te neravnotežu koja nastaje kao posljedica sveprisutne tehnofilije i otuđenja od prirode. Opisuje izgubljenost u apokaliptičnoj atmosferi vlastitog okruženja, tragajući neprestano za smirajem u kaotičnom svijetu.
Autoričina su preokupacija mjesta, prostori, krajolici metafizičke sfere u koju ugrađuje svijest, podsvijest ili ono na njihovoj granici. U ta se mjesta povlači istodobno uvlačeći i nas, pokazujući nam stvarnost te ono što bismo mogli biti, što ćemo ili možemo postati. Prepoznatljiva i sveprisutna snovita atmosferičnost slika Vanje Trobić priziva u poznate nam svjetove koje potiskujemo baš kao u pravim snovima. Njena su mjesta stoga moćna, snažno metaforična i potresna. Nastanjuju ih likovi životinja i ljudi poput kakvih utvara. Djeca, ti simboli promjena i regeneracije ili – kako ih sama autorica naziva mala vojska sutrašnjice, prate nas praznih pogleda, s platna na platno, izjednačeni u otuđenosti. Životinje su s druge strane simboli prirode i funkcioniraju kao suprotnost autoričinoj priči o ljudskoj vrsti. Pripovjedna jednostavnost slika tek je privid nevidljivog i neprikazanog višedimenzionalnog značenja koje se odražava u vizualnom jeziku Vanje Trobić ne iscrpljujući ga.
Unutrašnji prostor svijeta je autoričino mitsko mjesto traganja, koje nas sve povezuje. Mijenja se kroz stremljenje čovječanstva te postaje sferom novih nedoumica. Istovremeno, to je i mitsko mjesto povratka koje tematizira ova izložba kao ciklički zatvorena cjelina. Podijeljena je na dva pola koja se nadalje razlažu u nekoliko manjih. Prvi pol tako čini triptih Limbo, slika Mjesto moći te portreti Cosmic dancers. Drugi pol predstavlja diptih Vizije donjeg svijeta, slike Istočno nebo i U kristalnoj kući. Serija crteža i kolaža Kristali vremena nadovezuje se na cjelokupni ciklus te ga zatvara temom vremena i sjećanja. Ciklus uvijek iznova potvrđuje originalnost promišljanja u krajnjoj izvedbi. Neovisno o podlozi, platnu ili papiru kombinirane su slikarske i crtaće tehnike: akril, kolaž, ink-jet transfer i ulje. Specifična gramatika prožimanja, neprestanog usklađivanja i kombiniranja, konstruiranja i dekonstruiranja, raščlambe i sinteze različitih medija, stvara vizualni metaforični izraz koji zanemaruje granice.
Središnja cjelina izložbe triptih Limbo metafora je duhovnog stanja suvremenog čovjeka koji svojim načinom života ugrožava prirodu i samog sebe (Fire on the mountain). Premda svojom pripadnošću neodvojiv od vlastite zajednice, pojedinac je otuđen (Living on the riverside), bez mogućnosti individualne ekspresije, zarobljen materijalnim imeprativima te sputan svojom ambicijom i težnjama (Overture to the sun). Limbo predstavlja mitsko mjesto kojim se neprestano vraćamo u iskon, ono rekapitulira naše postojanje oblikujući se tako u mjesto vječnog povratka.
Fragmenti sjećanja prikazani u seriji akvareliranih crteža i kolaža Kristali vremena funkcioniraju kao krhotine društvenog sjećanja koje se nasljeđuje iz generacije u generaciju kao svojevrsna arhetipska baština. Drevni kod intimnih mitova izaziva nostalgiju, no riječ je o svijesti koja se više ne problematizira, već ona jednostavno jest sama po sebi.
Realizacija autoričinog razmišljanja otjelovljuje se u nestvarnom ambijentu snoviđenja kao u trenutku pred buđenje, kada se javlja onaj poznati osjećaj opipljivosti snova. Gotovo da se može posegnuti za radnjom sna, iznova rekonstruirati priču, prepoznati likove. No, sustiže nas stvarnost ponovno potiskujući snove u podsvijest i pobjeđujući svijet snova. Prožimajući svijet sna i jave autorica inovativno filtrira egzistencijalna pitanja koja nam zaustavljaju dah poput noćne more. Melankolična atmosfera i sjećanje unutrašnjeg svijeta ipak ostaju zabilježeni, kao da je stvarnost na platnima začarana koprenom sna.

Marijana Paula Ferenčić