IZLOŽBA: Đurđa Merle Galerija Milotić

05Čast nam je i zadovoljstvo pozvati Vas na otvorenje izložbe slika Đurđe Merle Galerija Milotić u Puli, 43. Istarske divizije 10. Petak 25.04.2014. godine u 20,00 sati. Izložba ostaje otvorena do 08.05.2014. godine.

Likovni izraz Đurđe Merle nisam do sada previše intenzivno pratio premda sam bio upoznat s njenim stvaralaštvom, odnosno fazama njenog umjetničkog djelovanja. Tome je vjerojatno doprinio i svojevrstan diskontinuitet autoričinog likovnog istraživanja, odnosno njen angažman na područjima primijenjene umjetnosti, točnije dizajna interijera, scenografije i kostimografije, zbog čega je vjerojatno ponešto trpio kontinuitet njezinog bazičnog umjetničkog stvaranja koje je, smatram, upravo sada doseglo svoj vrhunac.

Premda je Đurđa Merle od svog samog autorskog početka bila prisutna na likovnoj sceni hrvatske suvremenosti, nikad nije bila u samom njenom središtu. Moglo bi se reći da je sudjelovala gotovo iz prikrajka, samozatajno i diskretno, ali zbog toga ne i manje uvjerljivo. Pojavila se s ekspanzijom Nove slike kao i većina njene generacije, te je slikala tropsko – fantazmagorične kompozicije jakog kolorita, a potom je krenula u umjetnička razmišljanja intimističkog predznaka prožeta simboličnim ozračjem, često na rubu mističnog. Takav izraz u autorice bio je već jasno naznačen u početku njena stvaralaštva, a možda nikad nije ni prestalo s time da su oscilacije bile česte i različite, ovisno o određenoj  likovnoj problematici s kojom je trenutno bila zaokupljena. Inzistiranje na složenom iščitavanju simboličkog govora postala je i ostala konstanta u opusu ove umjetnice. Takvo poimanje možda je razlogom izostanka boje u njenim kasnijim radovima, odnosno odluka da svoj antikolorizam bazira na tonskom suglasju ne-boja bijele i crne s čitavim spektrom sivih tonova. Takav odnos prema boji simptomatičan je u radovima s početka devedesetih godina kada autorica traži i izlaz u treću dimenziju služeći se na slikanim platnima apliciranim elementima, čineći pomak od slike prema objektu. U svom kritičkom ogledu  o tom ciklusu Spomenka Nikitović (Večernji list.21.03.1994.) napisala je: U čistoći likovnog i minimalizmu izražajnog, pak, ova izložba Đurđe Merle pomak je prema drugačijem mentalnom prostoru autorice, prostoru bez erupcija dekorativnog obilja s izrazito uslojenom obradom površina u različitim tvarnim kvalitetama… Svojim slikama – objektima autorica postavlja receptora u poziciju da njezin drugačiji način mišljena prepoznaje kao novi projekt – ritual između prošlosti i budućnosti, a da nije posve siguran je li to sadašnjost…

Tom je izložbom autorica pokušala specifičnim i za nju inovativnim likovnim jezikom odgovoriti na niz socijalno – političkih pitanja koje su nametnule devedesete godine, a što je u Hrvatskoj eskaliralo  s onim najstrašnijim – ratom.  Premda, naravno, ne govori direktno o ratnim strahotama i posljedičnim traumama, autorica ga metaforički zaziva kao realni i završni čin ljudskog i ekološkog otuđenja, te kao jasno upozorenje približavanja moralne, etičke i fizičke kataklizme.

Đurđa Merle nakon ovog ciklusa odlazi u svojevrsni intimizam koji se manifestira intervencijama na nađenim predmetima, najčešće morskim naplavinama koje plima nanese na žal. Ona sada traži simboličko značenje i mogućnost inpostiranja različitih iščitavanja igrajući se predmetima koje je stvorila i odbacila priroda. Ekološku svijest i meta jezik koji nesumnjivo kreće putem Zen filozofije, autorica jasno i jezgrovito naglašava promišljenim umjetničkim postupcima koji variraju od gestualne ekspresije do minimalističkog znaka, a sve u jasnoj cjelovitosti visoko estetske zaokruženosti. Nataša Stipanov (Novi list, 01.08.1999.) o tome će napisati: Instalacije slične malim ready made projektima, nisu reanimirani i prenamijenjeni predmet znane funkcije, već su mjesečeve i plimne stvari kojima funkcija nije znana. U likovnom kontekstu zaziva rezultat primarnih tragova (primordijalnih znakova). 

Taj ciklus evidentno govori da Đurđa Merle svoj umjetnički modus vivendi nalazi u metafizičkom poimanju svijeta, u okružju začudnih znakova različitih iščitavanja koja svakako sadrže veliku dozu mističnosti…..

Odlazak u Kinu, gdje je radila kostimografiju u čuvenom pekinškom uprizorenju Verdijeve  Aide Krešimira Dolenčića, potvrdio joj je da se nalazi na ispravnom putu. Kaligrafija, usistemljeno pismo funkcionalnog i estetskog znakovlja, bilo je ono što je na izvjestan način potvrdilo njezina dotadašnja kreativna nastojanja. Možda je ovdje važno napomenuti da je kod Đurđe Merle oduvijek bio prisutan i tzv. ženski rukopis (premda sam doista protivnik takvih klasifikacija), jer je jedna od bitnih značajki njezina rada  nježan i diskretan pristup umjetničkim problemima sagledan upravo kroz prizmu simptomatične ženske narativnosti ispunjene krhkošću, sjetom i sjećanjima. To je dakako naglašeno i u kineskom ciklusu gdje istančanom ženskom intuicijom spaja europsko likovno nasljeđe s kineskim kaligrafskim znakovima ne odustajući od simboličke poetike vlastitog umjetničkog prosedea. Vraća se boja i ekspresija, ali ne i kolorit. Na smeđoj podlozi svoje znakove umjetnica niže u crnoj ili crvenoj boji koja naglašuje pomno citirano i sretno spojeno znakovlje zapadne i istočne tradicije izvedeno u zavidnoj grafičkoj maniri. Tom svojevrsnom grafičkom pristupu, bez sumnje, pridonose i otisci pečata koji, ili sadrže amblem autoričina imena, ili su simboli četiriju transcendentala (jedno, istinito, dobro, lijepo) kao što taj medij potencira i prevladavajuća tehnika tuša koja doista ovdje nije slučajno izabrana. Taj, nazovimo, grafički prikaz inovativno osvježuje autoričina gesta koja se ponovo vratila, ali je sada u strogoj funkciji kontrapostiranja te nije slikarski neobuzdana kao što je bila u fazi Nove slike. Ana Kršinić Lozica (Kaligrafski zapisi, katalog izložbe, AGM – Art Point centar, Zagreb, 2011.) primjećuje:…Nepravilni i impulzivni potezi kistom suprotni su pravilnim i simetričnim linijama žiga. Crveni žigovi pripadaju „svijetu slike“ i čine kontrapunkt akromatskim tonovima, suprotstavljajući im se na vizualnoj i na značenjskoj razini…

Uz već ranije spomenute karakteristike, gesta ne samo da ostaje prisutnom već postaje dominantnom u autoričinom novom ciklusu. Dugački i uski formati, ponovna odsutnost boje, snažna gesta gotovo Soulageovske provenijencije nadgradnja su onog što je već prije rečeno. Široki potezi kista na izduženom (rola) formatu podsjećaju me na eksperimentalni fotografski postupak Željka Jermana. Eksperiment Đurđe Merle također sadrži potrebnu konceptualnu notu u sebi, samo za razliku od Jermanova crteža svijetlom, autorica crta slikarskim tehnikama u pronađenoj dihotomiji geste i znaka. Cjelokupna uzbudljivost kompozicije dešava se iznad tapete s uzorcima starih automobila. Oldtimeri, Soulages, Rhotko, konceptualno okružje zapada u suglasju s tisućljetnom tradicijom crteža na rižinom papiru i istočne kaligrafije. Znak i simbol prisutni su i dalje, samo sada nisu više očiti kao ranije, ne nameću se, već ih moramo tražiti, a naći ćemo ih u metafizičkoj projekciji jer su postali sastavnim i nedjeljivijim djelom složenog autorskog izraza Đurđe Merle.

Mladen Lučić

 

 

 

Info

RADNO VRIJEME GALERIJA PRSTEN, BAČVA I PM (DOM HDLU)

srijeda – petak 11 do 19h
subota i nedjelja 10 do 18h,
ponedjeljkom, utorkom i praznikom zatvoreno.

Trg žrtava fašizma 16, Zagreb

 

RADNO VRIJEME GALERIJE KARAS

utorak: 10 – 13 sati
srijeda – petak: 16 – 20 sati
subota 10 – 13 sati
nedjeljom, ponedjeljkom i praznikom zatvoreno

Zvonimirova 58, Zagreb

Više informacija…

Dan otvorenih vrata

Izdvojeno

PLATI UMJETNIKA!

Web Hosting

Avalon web hosting
HDLU