Izložba: Koraljka Kovač & Helena Drkelić & Irena Topić u Sublinku

Sublink Internet Caffe, Zagreb, TEslina 12

Koraljka Kovač & Helena Drkelić & Irena Topić

Signali & osvještavanje nesvjesnog & simboličke projekcije

subota  04.07. od 21 sat

 

Dragi svi, dodijete  na 3 u 1  izložobu Helene Drkelić, Koraljke Kovač i Irene Topić & Happy Birthday party Koraljke i Irene. Let’s Dance with DJ. Filippo Lippi & bad company… zavirite u privitak: sve piše i izgleda: tko, kad i gdje… See You Soon In The Mood… Sublink Internet Caffe, Zagreb, TEslina 12, subota  04.07. od 21 sat pozzzZeljko u dugo toplo ljeto

Sve tri umjetnice – najmlađa, studentica Helena Drkelić (1991) verbalno-vizualnim, mlada, asistentica Irena Topić destruktivno- poetskim, kao i profesorica Koraljka Kovač – dnevničkim sliko-psihogramima – sve tri u jednoj izložbi relativno apstrahiranim označavanjem svijeta, ostvaruju dublje arhetipske simboličke projekcije nesvjesnih slojeva vlastitih bića i bivanja u vremenu i prostoru, osvještavajući se crtanjem, tkanjem i slikanjem.

Kod nesvjesnog je zabavno i tegobno to što je ne-svjesno, pred-svjesno i pod-svjesno: divno i opasno, počesto zabranjeno, tabuizirano područje za prosječnoga Homo Sapiensa i ne možemo ga potpuno svjesno spoznati, dokučiti, razlučiti, totalno dokraja analizirati, rastaviti i sastaviti, razumjeti i cjelovito osvijetliti te osvijestiti jer je nesvjesno – tamno i često potisnuto stanje s onu stranu svijesti, točnije ispod pragova svijesti poput najdubljih tišina oceana, tmina kozmičke noći i neznanja beskrajnih tajni Genesisa, u kojima smo zapravo treptaj egzistencije života, poput svjetlećih planktona ili zvijezda koje izgore u atmosferi…; u traganjima, pokušajima i pogreškama kojima osobnoj i kolektivnoj egzistenciji pokušavamo dati neki dublji smisao u rasponu od individualnoga do kolektivnoga nesvjesnoga. Javlja nam se u slikama i filmovima snova, ali kako ih tumačiti? Potom, verbalnim pogreškama, slobodnim asocijacijama, govoru tijela, gestama lica, zabranjenim mislima i željama, opsesivnim radnjama i potisnutim kompleksima, znakovima i simbolima, ali kako ih priznati, vidjeti, kad iz te crne vreće: vire i Vrag i Bog i čovjek, Id i sjena i animus i anima….; ali i jastvo – ukupna cjelovitost bića prožeta nutarnjom ravnotežom.

Za vjernika je to Bog, za umjetnika bio vjernik ili nevjernik umjetnost – simboličko tumačenje svijeta, kao i za sve ljubavnike svijeta koje tajni svijet voli: Inarticulates Speach of HeartI’m soul in wonder & Higher than the World (No.1,2, Van Morisson, Inarticulates Speach of Heart, 1983).

Helena Drkelić ručnim radom u tehnici tekstila ostvaruje verbalno-vizualne i vizualne simbolizacije ili poznakovljenja istančano ugođenih temeljnih kolektivno arhetipskih slika, uostalom kao i druge dvije umjetnice zapravo temeljnih ljudskih simbola: četvorine, vodoravne linije, kvadrata, kruga i polukružnoga zaobljenja skladnih komplemenata obojenih akorda i harmonija koje od XX. stoljeća označujemo pojmovima raznolikih apstrakcija. Točnije je to tumačiti kao proces inicijacije mladoga bića u svijet umjetnosti i tek započeti proces indviduacije koji naslućujemo finim optičko-chill-energetskim stanjima u težnji za jednim, jedinstvenošću. Koraljka Kovač prvi put izlaže svoje dnevničke psiho-grame, crtačka tkanja vlastitoga duha, duše i duševnosti koju pronalazi svugdje, i u cvijetu i u biljci i u stablu, kao i povijesnoj riznici nesvjesnoga, carstvu i moći snova koji crtalom izrastaju iz jezgre nesvjesnoga prema mediju crteža dnevničkoga papira. Iako je radove lakše označiti kao Tajni Dnevnik Koraljke Kovač u današnjem svijetu kada gotovo ništa više nije pritajeno i prikriveno, a tek naslućeno, važnije je zaključiti, umjetnica je najspontanije do sada sublimirala i mandalu, i tlocrt božjega hrama i krug i boju i liniju prema osobnome balansu, u kojem još uvijek prevladava intuitivna spoznaja, ali je sustižu opažaji, emocije i svijest koja postupno prihvaća kolektivne nesvjesne simbole. Dobar osjećaj. Irena Topić izražava se polaritetima. Gradi i razgrađuje. Slika i ne-slika, stvara ekspresivne i poetsko-lirske apstrahirane simbolizacije, a potom ih destruktivno, trga, točnije dekonstruktivno kolažira istrgnutim, često oštrim – poput oštrice sječiva – izduljenim komadima papira, prvotni red uneređuje – I Scare Myself ( Thomas Dolby, The Flat Earth, 1984), a nehotice i ozljeđuje u vječnoj borbi, clashu između anime i animusa, ili napornoga odrastanja: od kukuljice do leptira što ipak sugerira veliko plavetnilo neba, i bijelih oblika oblaka. Let the Happiness in (David Sylvian, Secrets of the Beehive, 1987). Željko Marciuš

Info

RADNO VRIJEME GALERIJA PRSTEN, BAČVA I PM (DOM HDLU)

srijeda – petak 11 do 19h
subota i nedjelja 10 do 18h,
ponedjeljkom, utorkom i praznikom zatvoreno.

Trg žrtava fašizma 16, Zagreb

 

RADNO VRIJEME GALERIJE KARAS

utorak: 10 – 13 sati
srijeda – petak: 16 – 20 sati
subota 10 – 13 sati
nedjeljom, ponedjeljkom i praznikom zatvoreno

Zvonimirova 58, Zagreb

Više informacija…

Dan otvorenih vrata

Izdvojeno

PLATI UMJETNIKA!

Web Hosting

Avalon web hosting
HDLU