Izložba: Marina Paulenka – DRUGI DOM

Marina Paulenka
DRUGI DOM
Galerija PM
02.– 11.10.2015.

pozega054

Otvorenje izložbe održat će se u petak, 02. 10. 2015. u 20.30 sati

OD PERSPEKTIVNE DO PROZORSKE REŠETKE

U genealogiji takozvanog realističkog prikaza u europskoj umjetnosti rešetka funkcionira kao svojevrsni genom. Dovoljno je prisjetiti se one Albertijeve ili Dürerove – pomagala, naprave koja se ponekad naziva i veo ili crtačeva mreža, što posreduje nastanku iluzije da to što se vidi u slici izgleda upravo onako kao i u stvarnosti. A posrijedi je, zapravo, matematički konstrukt: geometrijska perspektiva koja nas, približavajući nam predmet interesa, nepovratno udaljava od stvarnog proizvodeći, paradoksalno, našu predodžbu stvarnosti.

U knjizi The Threshold of the Visible World Kaja Silverman podsjeća na općeprihvaćeno mišljenje u filmskoj teoriji prema kojemu film, posredstvom tehnologija kao što su camera obscura, nepomična kamera i stereoskop, u krajnjoj liniji, potječe iz renesanse, te na činjenicu da je vizualno polje u znatnoj mjeri određeno pravilima i ideologijom monokularne perspektive. Stoga u filmu, kao i u fotografiji, kamera označuje točku s koje spektakl postaje shvatljiv, a održavanje perspektivne iluzije smatra se ovisnim o neometanom ispreplitanju promatrača s aparatom. Taj se proces u teorijama gledanja naziva primarnom identifikacijom ili identifikacijom s aparatom, pri čemu u filmu ideološki efekt perspektive ovisi o identifikaciji s kamerom.[1] Nadalje, Rebecca Schneider ukazuje na skrivene premise perspektive unutar patrijarhalne ekonomije značenja. Ona tvrdi da je perspektiva, kao pogled na svijet kojemu daje simboličku formu, duboko povezana s rodom. Naime, pogled oka koje gleda, ali koje se ne vidi, prodire u skopičko polje markirano distancom. Taj se pogled poima aktivnim, faličkim, on je subjekt prostora i konstituira se posjedovanjem prostora. Dano da bude viđeno, poima se pasivnim, feminizirano je, pretvoreno u objekt faličkog (pogleda) prodora, a ipak beskonačno nedostupno.[2]

Projekt Marine Paulenke fokusira upravo odnos sintagme dano da bude viđeno i ženstvenosti dislocirane u kontekst koji izmiče normativno reguliranim prostorima ženskosti. I tu se rešetka, kao ono doista dano da bude viđeno pojavljuje istodobno u funkciji označitelja mjesta (radnje) i aparata. Radi se, dakako, o disciplinarnom aparatu, ali istovjetnost termina za njegovo označavanje i riječi koja u hrvatskom jeziku označuje napravu za fotografiranje, sve je prije doli slučajna. Jer, povijest fotografije neodvojiva je od njezine biopolitičke misije. Allan Sekula inzistirao je na percepciji činjenice kronološke koincidencije pojave normativnih znanosti, fotografije i statistike, odnosno njihove interakcije u proizvodnji novog objekta: kriminalnog tijela.

Kriminalno, štoviše rodno određeno žensko tijelo, Foucaultovim riječima, nadzirano i kažnjavano, referent je serije fotografija koju Marina Paulenka snima u jednom ženskom zatvoru u Hrvatskoj. Prisutnost toga tijela generirana je u fotografskoj slici kroz odsutnost konkretnih osoba iz vidljivih prizora. Ono što je dano da bude viđeno su stvari: odijevni i različiti upotrebni predmeti koji u režimu reprezentacije konotiraju ženskost, te namještajem opremljene prostorije izpražnjene od ljudskih bića, ali usprkos tome nastanjene njihovim životima. Posve nenalik brojnim igranim filmovima čija je radnja smještena u ženski zatvor, ili dokumentarcima koji nas suočavaju sa životnim pričama osuđenica i kažnjenica, fotografije Marine Paulenke propituju značenje samog pojma života.

Nadalje, suodnos naslova serije Drugi dom i vidljivih prizora u fotografskim slikama, otkrivajući ne samo kontradikciju između prava na privatnost i odsutnosti toga prava koju kaznionica implicira, vodi nas, posredstvom Freudovog termina unheimlich do pojma zazora, odnosno ekskluzije. Obrazlažući ekstenziju pojma, koji bi se u hrvatskom jeziku mogao označiti terminom jezovito, Freud poseže za lingvistikom i književnošću citirajući značenja riječi unheimlich specificirana rječnicima njemačkog jezika i oprimjerujući ih narativima iz njemačke književnosti. Navodi tako da je značenje riječi unheimlich očito suprotno značenju riječi heimlich ili heimisch koje označuju nešto što je “pripadajuće domu”, “blisko”, ili ono s čim smo dobro upoznati. Zaključuje pritom da je unheimlich zastrašujuće upravo zato što nam nije poznato i blisko.[3] I upravo tom nesvodivom razlikom između poznatog i bliskog i onoga što se takvim pričinja ali to nije i ne može biti, odjekuje niz pitanja koje postavljaju fotografije Marine Paulenke. Pred nama je da razmislimo, možemo li sa sigurnošću ponuditi ikakav odgovor. Jer, zazidani prozor ne označuje isto što i grm hortenzija pod njim.

Leonida Kovač

[1] Kaja Silverman, The Threshold of the Visible World, poglavlje “The Gaze”, Routledge, London – New York, 1996, str. 125

[2] Rebecca Schneider, The Explicit Body in Performance, Routledge, London, 1997., str. 62-63

[3] Sigmund Freud, The Uncanny, (trans. David McLintock), Penguin Books, London, 2003

 

Biografija: 

Marina Paulenka Rođena je 1985. u Vinkovcima. Godine 2010. završila je diplomski studij grafičkog dizajna pri Grafičkom fakultetu u Zagrebu, a u lipnju 2015. diplomski studij fotografije pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. 2013. nagrađena je Posebnom rektorovom nagradom, a 2014. Dekanovom nagradom za akademsku izvrsnost. Godine 2014. u sklopu Mjeseca fotografije u Ljubljani, na Photonic Moments Portfolio Reviewu osvojila je prvo mjesto za najbolji portfolio. Godine 2015. nominirana je za međunarodnu nagradu Essl Art Award CEE i Nagradu za hrvatsku suvremenu umjetnost THT@MSU. Radovi su joj predstavljeni na međunarodnim fotografskim festivalima Eastreet u Poljskoj, NEU/NOW, Aleppo u Siriji, Backlight u Finskoj, Photonic Moments u Sloveniji i festivalu MOB Format u Velikoj Britaniji. Fotografije su joj objavljivane u izdanjima časopisa i tjednika Zarez, Tvrđa, Quorum, itd. Od 2006. izlaže samostalno i na skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Članica je HDLU-a i HDD-a.

Izložba je realizirana uz financijsku potporu Gradskog ureda za kulturu, obrazovanje i sport Grada Zagreba.

RADNO VRIJEME:
Srijeda – nedjelja 11 do 20,
Ponedjeljkom, utorkom i blagdanom zatvoreno.

Dom hrvatskih likovnih umjetnika
Trg žrtava fašizma 16
10000 Zagreb

Info

RADNO VRIJEME GALERIJA PRSTEN, BAČVA I PM (DOM HDLU)

Tijekom trajanja izložbe Murtić 100 do 18.7.2021. radno vrijeme je od ponedjeljka do nedjelje od 11 do 21h

Redovno radno vrijeme nakon 18.7.2021.:
srijeda – petak 11 do 19h
subota i nedjelja 10 do 18h,
ponedjeljkom, utorkom i praznikom zatvoreno.

Trg žrtava fašizma 16, Zagreb

 

RADNO VRIJEME GALERIJE KARAS

utorak: 10 – 13 sati
srijeda – petak: 16 – 20 sati
subota 10 – 13 sati
nedjeljom, ponedjeljkom i praznikom zatvoreno

Zvonimirova 58, Zagreb

Više informacija…

Dan otvorenih vrata

Izdvojeno

PLATI UMJETNIKA!

Web Hosting

Avalon web hosting
HDLU