Javno pismo predsjednici Udruženja hrvatskih arhitekata gospođi Sanji Cvjetko Jerković povodom javnih natječaja za izradu umjetničkog rješenja Spomenika prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu i Spomenika domovini

Javno pismo predsjednici Udruženja hrvatskih arhitekata gospođi Sanji Cvjetko Jerković povodom javnih natječaja za izradu umjetničkog rješenja Spomenika prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu i Spomenika domovini

 

Poštovana kolegice,

u hrvatskim je medijima nedavno objavljena vijest kako je Grad Zagreb povjerio organizaciju i provedbu natječaja za izradu umjetničkog rješenja Spomenika prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu na lokaciji Trg dr. Franje Tuđmana i Spomenika domovini na Trgu Stjepana Radića u Zagrebu Udruženju hrvatskih arhitekata. Natječaje je vaše cijenjeno udruženje raspisalo, te se nalaze objavljeni na vašim internetskim stranicama. Obraćam vam se kao Predsjednik strukovnog udruženja kojeg se ta dva natječaja najviše tiču, Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Ne znam koliko vam je poznato, ali upravo je naše društvo direktni sljednik Društva umjetnosti, osnovanog na poticaj Izidora Kršnjavija davne 1868. godine u Zagrebu. Danas imamo više od 1.600 članova od kojih su veliki broj kipari ili multimedijalni umjetnici. Isto tako sjedište nam je u Domu hrvatskih likovnih umjetnika, građevini koju je uz pomoć arhitekta H. Bilinića i L. Horvata idejno osmislio kipar Ivan Meštrović.

Poštovana kolegice jeste li sada zastali i zamislili se nad ovom informacijom? Navedite mi barem još jedan primjer (osim idejnog projekta džamije u Rijeci kipara Dušana Džamonje, u suradnji s arhitektima Darkom Vlahovićem i Brankom Vučinovićem) da je kipar oblikovao ili sudjelovao u oblikovanju građevine. O projektiranju nećemo ni govoriti jer za to je, naravno, potrebna i licenca i članstvo u Komori što Vi dobro znate.

Za razliku od takvih primjera, sve više smo svjedoci da su upravo školovani arhitekti (a ne kipari ili multimedijalni umjetnici) autori javnih spomenika u Republici Hrvatskoj. Rezultati su, kao što je i Vama poznato, vrlo kontradiktorni. Tako se u Zagrebu nalaze dva spomenika arhitekta Branka Silađina, Spomenik 900 godišnjici Zagreba ispred dvorane Vatroslav Lisinski i Spomenik ulasku Hrvatske u Europsku uniju na Trgu Europe. O ta se dva rada može raspravljati samo kao o fenomenima koje mogu preispitivati teoretičari zavjere poput Kate Tuckett ili Mladena Lojkića. Dokle je takva šizofrenija dogurala sjetimo se 2011. godine kad je još uvijek nepoznati počinitelj zavario raspelo na piramidu. U Dubrovniku nam je poznat Spomenik braniteljima Igora Franića za kojeg nitko javno ne želi reći da izgleda kao kiosk za prodaju karata komunalnog poduzeća Libertas, kako ga nazivaju stanovnici Grada. Naravno postoje i drugačiji primjeri. Spomenik vatrogascima na Kornatima i Morske orgulje u Zadru uspjela su rješenja iz dva razloga. Nikola Bašić oslonio se na, možda, najznačajniji primjer oblikovanja urbanog prostora kao instalacije, onaj Bernarda Tschumija u pariškom parku La Vilette ali i na radove Bogdana Bogdanovića. Naravno, samim su radovima pomogle spektakularne lokacije kao što je reducirani kornatski krajobraz ili prazna zadarska riva. Međutim lokacija mu nije pomogla kod instalacije Pozdrav Suncu, koja doslovno izgleda kao retro čitanje budućnosti (na način Edwarda D. Wooda). Instalacija se sastoji od sunčevog diska, nalik pokvarenom ekranu starog kompjutera, na kojemu su normalne fotografije iskrivljene u RGB bojama.

Poštovana kolegice, naravno da i među javnim spomenicima koje su kreirali kipari postoje monstruozna, amaterska rješenja i od toga ne treba bježati. Razlika je u tome da su oni školovani za takav oblik kreacije kao što su arhitekti školovani za projektiranje.

Ono na što Vas ja sada želim upozoriti jest poštivanje struke. Hrvatsko društvo likovnih umjetnika nema mogućnost organizirati i provesti natječaj, iz vrlo jednostavnih razloga, niti postoji Zakon o likovnim umjetnostima, niti postoji Komora istih. Međutim ono što Hrvatsko društvo likovnih umjetnika može jest pružiti usluge stručne pomoći u raspisivanju i organizaciji natječaja. Tako je Grad Dubrovnik u suradnji s Hrvatskim društvom likovnih umjetnika raspisao i proveo natječaje za Spomenik Papi Ivanu Pavlu II. i za umjetničko rješenje Postaja Križnog puta na Srđu. Grad Knin je u suradnji s nama raspisao i proveo natječaj za Spomenik dr. Franji Tuđmanu u Kninu, a Grad Zadar za Spomenik braniteljima. Te smo poslove izvršili kvalitetno i smatramo da su odabrana rješenja kvalitetan presjek hrvatskog kiparstva.

Poštovana kolegice, ova su dva natječaja, koja ste upravo raspisali, mimoišla stručnu pomoć Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Da ste nam se obratili, mogli smo vas upozoriti na činjenicu da izlaganje u Priznatim galerijskim prostorim više ne predstavlja jedan od uvjeta za priznavanje prava Samostalnih umjetnika i da galerijska lista više (od 21. kolovoza 2015.) nije referentna u HZSU. Upravo ste tu listu naveli kao jedan od uvjeta kojim se dokazuje jedna od pet kvalifikacija za sudjelovanje u natječajima. Kako je došlo do toga da nas zaboravite u pripremi natječaja, možemo samo nagađati. Međutim, ono što znamo jest da Vaš postupak nije nimalo kolegijalan prema krovnoj udruzi likovnih umjetnika u Republici Hrvatskoj. Ono što ste trebali napraviti jest odbiti organizaciju izrazito kiparskog natječaja Spomenika dr. Franji Tuđmanu i uputiti Grad Zagreb na instituciju koja predstavlja gotovo sve najvažnije kipare i multimedijalne umjetnike koji rade u mediju site-specific instalacija u Republici Hrvatskoj. U slučaju Spomenika domovini mogli ste kolegijalno zatražiti našu pomoć kod izrade teksta natječaja i sastavljanja žirija. Međutim, da situacija bude još naklonjenija upravo vašoj struci, Vi ste u Pravo sudjelovanja na natječaju za Spomenik dr. Franji Tuđmanu uvrstili i arhitekte i dizajnere. Naravno da neki dizajner množe ponuditi rješenje spomenika kao holograma (kao što je grupa Laibach ponudila Hrvatskom društvu likovnih umjetnika hologram Petra Karađorđevića, takozvanog Osloboditelja, kao eksponat za svoju izložbu u galeriji Bačva) ili izrađenog putem trodimenzionalnog printera. Sve je to dakako moguće, isto tako možemo očekivati i maštovita arhitektonska ostvarenja, gdje se lik i djelo Prvog hrvatskog predsjednika može prikazati na simboličan način. Kod javne spomeničke plastike koja prikazuje određeni ljudski lik zainteresirani korisnici iste, u ovom slučaju građani Grada Zagreba, očekuju sličnost s likom i djelom Prvog hrvatskog predsjednika. A da bi se to postiglo treba minimum klasičnog školovanja u području portretne plastike na Likovnoj akademiji, bez obzira u kojem se mediju umjetnik izražava. Na žalost, zakoni struke su kruti i jasni, jednako kao kod projektiranja trgovačkog centra ili doma umirovljenika.

Poštovana kolegice, ne tražim od vas poništenje ovih natječaja. O pozvanim umjetnicima i stručnosti žirija mislim sve najbolje, i to je sada najvažnije. Ono što od vas tražim da u budućnosti poštujete stručnost likovnih umjetnika i njihovog krovnog udruženja kao što mi poštujemo vašu. Nadam se da ćete sve buduće – izrazito kiparske (i primarno likovne) natječaje, ukoliko vam se ponudi raspisivanje i organizacija istih srdačno i kolegijalno prepustiti Hrvatskom društvu likovnih umjetnika. Unaprijed vam se zahvaljujem.

 

 

Josip Zanki

Predsjednik Hrvatskog društva likovnih umjetnika

 

 

 

Info

RADNO VRIJEME GALERIJA PRSTEN, BAČVA I PM (DOM HDLU)

Tijekom trajanja izložbe Hrvatska svijetu do 15.5.2021. radno vrijeme je od ponedjeljka do nedjelje od 11 do 21h

Redovno radno vrijeme nakon 15.5.2021.:
srijeda – petak 11 do 19h
subota i nedjelja 10 do 18h,
ponedjeljkom, utorkom i praznikom zatvoreno.

Trg žrtava fašizma 16, Zagreb

 

RADNO VRIJEME GALERIJE KARAS

utorak: 10 – 13 sati
srijeda – petak: 16 – 20 sati
subota 10 – 13 sati
nedjeljom, ponedjeljkom i praznikom zatvoreno

Zvonimirova 58, Zagreb

Više informacija…

Dan otvorenih vrata

Izdvojeno

PLATI UMJETNIKA!

Web Hosting

Avalon web hosting
HDLU