Otvorenje 1. Proljetnog Salona

Na izložbi ćemo moći vidjeti djela u rasponu od lirske apstrakcije ( Ladišić, Kinkela, Pastuović, Jugović ), preko apstraktnog ekspresionizma ( Žunjić, Rubes ), do sasvim minimalističkih, pročišćenih kompozicija Borisa Pecigoša. Tu su i akvarelisti ( Cirkvenčić, Dapas ), koji su mekim i virtuoznim potezima dočarali atmosferu našega grada, a sa izražajnim grafičko – crtačkim senzibilitetom pridružio im se i Stjepan Katić, dok Jonke slika Zagreb u nadrealističkoj maniri.
Vidak, Brkić i Petanović slikari su Prirode, koji osjećaju njezine transformacije i ritmove, a Freddy Krupa ovoga puta nas očarava tamnim plavetnilom šume, u čijoj pozadini plamti kontrastno svjetlo zalazećeg sunca. Margareta Vidmar priča nam priču o vilinskom biću usred zelenila, o divljini i slobodi, baš kao i Sabina Blažić, koja u širokom prostoru oblačnog neba fotografira jato ptica. ‘’ Gajdaš ‘’ Marije Kruljac neki je neobičan Putnik, žongler i zabavljač sa vedrom slavonskom dušom, a na diptihu Marine Lapadatović susreću se i kulturološki nadopunjavaju različiti ženski identiteti, dok nas sjetni ženski likovi na slikama Ivane Kolić i Nade Martinjak pozivaju na tihu introspekciju.
Vrsni fotografi Anita Nadj i Dalibor Slavenski svojim crno-bijelim fotografijama dočaravaju nam ljude kroz dramu Susreta ( Nadj ) ili misteriozni lik žene koja korača prema svjetlu ( Slavenski ), a Mladen Krupa jr. u geometrijskoj apstrakciji otvara nam novu perspektivu nebeskog plavetnila.
Kipar Petar Hranuelli poigrao se sa formom kaktusa u ličkom kamenu, nalazeći zajednički nazivnik u strukturama biljke i stijene, Carla Radnić predstavila je svog ” Mačka ” kroz jednostavnu kubističku modelaciju u terakoti, dok se Aida Hebib Raguž poigrava sa ovalnom formom i kružnom prazninom unutar nje, a rad Slavenke Baković približava nas zemljanim oblicima iz nekih drevnih vremena.
Diana Šimek buđenje novog proljeća dočarava nam kroz egzotični ples, Jasminka Bukvić portretira razigranog psa ispod granja drveća, a baršunaste šljive Sonje Šimatić pozivaju na gozbu. Vedran Ivanković, ironičan i oštar u svojoj poruci, slika gradskog beskućnika pored kontejnera, kako ne bismo zaboravili da i ti ljudi postoje oko nas i svakodnevno ih srećemo, dok nam Sanja Čižić na ilustraciji iz svoje slikovnice nudi sjećanje na bezbrižne dane djetinjstva. Robert Štimec izlaže svoju maštovitu dizajnersku lampu koja se savija u različitim smjerovima, a od ostalih djela primijenjene umjetnosti i produkt dizajna možemo vidjeti i oslikanu suknju Tamare Žarković, kao i meku vunenu ” Meduzu ” Tatjane Grgurine Vučetić, te oslikanu svilu Hvojke Miočić I – ku – ke.
U razgledanju ove raskošne izožbe, svatko može pronaći nešto za sebe, impresiju ili viziju koja inspirira i pobuđuje na kreativnost, što zapravo i jeste bio cilj zagrebačkih likovnih umjetnika – da u susretu sa građanima i svojom publikom na izložbi dodaju nove boje svijetu oko nas ili upravo kroz tradicionalni likovni izraz dočaraju i neke nove svjetove u nama. ( mr. art Krešimira Gojanović )
*****

Detaljnije