Izložba: Šime Perić/Osjećaj vedrine u Radničkoj Galeriji, Zagreb

pozivnica_raga

Osjećaj vedrine

Slikarstvo Šime Perića tijekom svog dugog trajanja prošlo je mnoge značajne stilsko-morfološke faze, od drippinga, preko istraživanja materije prema radikalnom enformelu, do elaboriranja svih mogućih varijanti lirske i organičke apstrakcije. Umjetnikova „avantura apstrakcije“1 započela je sredinom šezdesetih godina 20. stoljeća, međutim, Šime Perić vrlo brzo napušta ideju predmetnosti slike, težeći kontinuiranom razvoju slike prema čisto plastičkim kvalitetama boje i plohe, „njihova slobodnog, neanalitičnog, nefigurativnog komponiranja“2.
Od sedamdesetih godina prošlog stoljeća do danas, Šime Perić ostaje trajno otvoren mogućnostima velikog kolorističkog raspona u svojim djelima, bez straha od bilo kakvih trendovski „nepodobnih“ nijansi toplih i hladnih boja; stoga kada Tonko Maroević zapaža određenu kolorističku i gestualnu euforiju unutar opusa ovog umjetnika, koja emanira čak i „barokno-enformelnu simbiozu“ oblika, geste i teksture unutar polja slike, postaje jasno kako se radi o umjetniku koji svijet oko sebe vidi i osjeća iznimno slojevito, dubinski, „sa slutnjom paralelnih razina postojanja“3.
Iz današnje pozicije, manifestno opredijeljenje da slike od 1974. godine započne slikati u kružnom formatu (tondo) Šimu Perića otkriva kao umjetnika koji je iznimno duhovan i kontemplativan, i koji razumije savršenstvo oblika, ali i značenja geometrijskog simbola kruga. Njegov je prozor u svijet poput oculusa kroz koji pulsira jedna moguća razina stvarnosti, kaleidoskopskih mogućnosti, dinamične, vrtložne energije sfumatoznih oblika. No, to će slikarstvo u naslovima djela zadržati jasne asocijacije na pojavni svijet, od izmaštanih drevnih civilizacija (Atlantida, 1976.) do evociranja himničke atmosfere ljetnih mjeseci na Braču, gdje je sve puno svjetla i Sunca, odnosno, svetkovine ljeta. Kritika je bila sklona pronalaziti glazbene analogije u slikarstvu Šime Perića, pa tako Andru Filipića4 umjetnikovi isprepleteni fluidni oblici podsjećaju na muzički oblik fuge (Barokni rondo, 1981.). I danas nas očarava sinestezijska kvaliteta i kompleksna inventivnost ovog opusa, koji se pred promatračem polako i sporo otkriva u svojoj složenosti.
Odabrani ciklus za Radničku galeriju, „Osjećaj vedrine“, nastao je između 1986. i 1988. godine, u periodu kada se već Nova slika pomalo gasila, a dolazila je nadobudno postmoderna. Šime Perić razvijao je postojano svoj unutrašnji svijet lirske apstrakcije, koji nije bio lišen latentnog biomorfizma. Od mogućih fragmenata ljudskog tijela – preciznije embrija – do ženskog akta, školjke ili pužnice. U dubinskim slojevima slike vrtloženja oblika i boja referiraju se na jednako tako duboke slojeve mora u kojima se nepravilno lome zrake sunca i daju podmorju sasvim novi karakter. Kao što je Dalibor Parać do zadnjeg trenutka po sjećanju himnički slikao svoj pejzaž Solina, Klisa, i Brača u iznimno svjetloj, gotovo fluorescentnoj paleti tonova žute, plave i ružičaste boje, tako negdje duboko i Šime Perić nosi sačuvano sjećanje na „svoj“ otok Brač: asocijacije na more i simboliku vode (energija vrtloga, valova), kriju u sebi metaforu mora kao mjesta na kojemu možemo biti slobodni i nesputani – bilo da plovimo ili da ronimo po tajanstvenim i nepredvidljivim morskim dubinama. Čini mi se da je to vrlo važna komponenta u razumijevanju geneze / apstrahiranja motiva u slikarstvu Šime Perića, koja je ostala nepromijenjenom sva ova desetljeća.
U slikarstvu Šime Perića oduvijek je bila izražena sklonost elaboriranju mnoštva planova, pokretu, dinamičnoj kompoziciji, ali i plasticitetu površine slike, stoga se kao logičan kontrapunkt i istovremena nadopuna njegovim kreativnim mogućnostima rad u drvu i skulpturi pojavio kao mogućnost novog „serijelnog multipliciranja“5. Od početka osamdesetih godina 20. stoljeća Šime Perić stvara drvene skulpture manjeg i maloga formata simboličnih značenja, koje će nastavljati stilsku tradiciju geometrijske, ali i organičke apstrakcije. One su značajna nadopuna umjetnikovoj programatskoj odluci za apstrakciju, ali ćemo i u njima moći prepoznati ideju beskrajnog i beskonačnog životnog kruga, pulsiranja energije i (samo)obnavljanja. Šime Perić nikada nije bio sklon hladnoj, matematičkoj apstrakciji koja se svjesno i namjerno odriče vitaliteta i bilo kakvih pojavnih metafora i simbola, ali jednako tako nije prešao crtu prema tzv. dekorativnoj apstrakciji, koja u sretnijoj varijanti može biti signal čiste igre ili savršenog majstorstva.
Skulpture Šime Perića pojavile su se dugo nakon drvenih jedara Šime Vulasa, ali su u toj igri rebrastih, modularnih, konkavno-konveksnih elemenata sačuvale izvjesnu energiju vjetra i gibanja, udaljavajući se od mogućih konstruktivističkih ili avangardnih korijena druge vrste. Jednako se tako odabrane skulpture u drvu za ovu izložbu mogu povezati s elementima i motivima iz prirode, koji u složenom kompozicijskom ritmu ukazuju na ideju kontinuiteta životnih i prirodnih sila. Mnoge od malih skulptura imaju potencijal i snagu da se transformiraju u velike spomeničke skulpture, slobodno ostavljene u prirodi, poput generatora energije u prostoru. Specifični elementi umjetnikova opusa, ritam i energija, prema Mladenki Šolman u skulpturi dobivaju jednu novu strukturalno-energetsku oktavu: „U prostoru konstruktivnih nagnuća i oblikovnog aktivizma smjestit će se Perićeva skulptura kao jedinstveni izraz-nosilac energetsko-plastičkog integriteta forme, u slogu koji nadilazi karakter parcijalnih informacija i ulazi u prostor apstraktnih, univerzalnih, emocionalno-mentalnih spoznaja i značenja“6.
Takav dojam nosimo i danas pri pogledu na djela Šime Perića, jer njegov je stvaralački integritet pažljivom promatraču uvijek ukazivao na težnju prema osobnim i univerzalnim prostorima slobode, bez nametanja granica sebi i drugima.
Iva Körbler

Bilješke
1 Rus, Zdenko: „Apstraktna umjetnost u Hrvatskoj 1 – slikarstvo, egzistencija, apstrakcija“, Logos, Split, 1985; 35
2 Isto; 35
3 Maroević, Tonko: „Krajnosti kružnog kretanja“, u: Maroević, Tonko; Šolman, Mladenka: „Šime Perić“, ALU i Skaner studio, Zagreb, 2003; 29
4  Isto; 33
5  Isto; 36
6  Šolman, Mladenka: „Dinamika oblika“; u: Maroević, Tonko; Šolman, Mladenka: „Šime Perić“, ALU i Skaner studio, Zagreb, 2003; 154

Šime Perić rođen je 1920. godine u Antofagosti (Čile), u obitelji bračkih doseljenika. Godine 1946.-1948. pohađao je Srednju školu primijenjenih umjetnosti u Beogradu, da bi već u 3. razredu kao nadareni učenik direktno upisao prvi semestar novoosnovane Akademije za primijenjenu umjetnost, gdje su mu profesori bili Vinko Grdan i Ivan Tabaković. Akademiju završava 1952. godine u klasi prof. Vase Pomorišca. Godine 1949. studira jedan semestar fresko-slikarstvo na pariškoj École Nationale Supérieure des Beaux-Arts.
Od 1952.-1957. godine suradnik je Majstorske radionice prof. Krste Hegedušića na ALU u Zagrebu. Od 1957. godine član je grupe „Mart“, sve do njezina tihog utrnuća 1972. godine. Od 1969. godine član je Galerije Forum u Zagrebu.
Do 1965. godine bavit će se kopiranjem fresaka, kada se u potpunosti posvećuje slikarstvu i nekoliko godina djeluje kao slobodni umjetnik.
Godine 1969. postaje docent na zagrebačkoj ALU, zatim izvanredni te redovni profesor, sve do umirovljenja 1984. godine.
Uz brojne izložbe u zemlji i inozemstvu treba istaknuti značajnu monografsku izložbu u Modernoj galeriji u Zagrebu 1988./89., retrospektivnu izložbu u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu 2000. te tematsku izložbu „Skulptura 1984.-2007.“ u Gliptoteci HAZU u Zagrebu 2007. godine.
O njegovom je slikarskom i kiparskom opusu objavljena 2003. monografija koju su napisali Mladenka Šolman (kiparstvo) i Tonko Maroević (slikarstvo), u izdanju Scaner studia i ALU u Zagrebu.
Dobitnik je više nagrada: Nagrade za slikarstvo na 5. zagrebačkom salonu 1969., Nagrade grada Zagreba za likovni rad 1972., Otkupne nagrade Likovne jeseni u Somboru 1979., Republičke nagrade Vladimir Nazor za životno djelo 1990., Nagrade za životno djelo HDLU- a 2004. te Nagrade 35. mediteranskog kiparskog simpozija Labin-Dubrova na IX. trijenalu hrvatskog kiparstva 2006. godine u Gliptoteci HAZU u Zagrebu. Kao dobitnik ove zadnje nagrade u Labinu 2007. godine izvodi XII. dionicu Bijele ceste.

Info

Cijene ulaznica za manifestaciju 6. bijenale slikarstva

30 kn Pojedinačna ulaznica
20 kn Pojedinačna dječja (iznad 6 god), učenička, studentska, umirovljenička ulaznica (1)
20 kn Pojedinačna grupna ulaznica (2)
15 kn Pojedinačna strukovna ulaznica (3)
60 kn Obiteljska ulaznica (4)
15 kn Pojedinačna grupna ulaznica za škole (5)

GRATIS za redovite članove udruženja HDLU, AICA, ICOM, DPUH, HND, IFJ, EFJ te studente ALU i studente FF smjera PUM, EKA ili MUZ, učenike ŠPUD (uz predočenje važećih isprava), osobe s invaliditetom, djecu mlađu od 6 godina

Ulaznice se kupuju na blagajni HDLU-a tijekom radnog vremena izložbe.

Za ostale upite vezane uz ulaznice, molimo javite se na hdlu@hdlu.hr

Ulaznice sadrže 25% PDV.

(1) uz predočenje važeće isprave
(2) za grupe s više od pet osoba
(3) za redovite članove ULUPUH, HDD, UHA, ORIS, HULU Split, HDLU Osijek, HDLU Rijeka, HDLU Dubrovnik, HDLU Istra, HDLU Varaždin, uz predočenje važeće članske iskaznice
(4) do najviše 4 člana obitelji s djecom starijom od 6 godina
(5) cijena po učeniku, 1 pratnja učenika gratis

 
RADNO VRIJEME DOMA HDLU (GALERIJE PRSTEN, BAČVA I PM)

utorak – nedjelja : 11 – 19
ponedjeljkom i praznikom ( 1. i 18.11.) zatvoreno.

 

RADNO VRIJEME GALERIJE KARAS

utorak: 10 – 13 sati
srijeda – petak: 16 – 20 sati
subota 10 – 13 sati
nedjeljom, ponedjeljkom i praznikom zatvoreno

Zvonimirova 58, Zagreb

Više informacija…

Dan otvorenih vrata

Izložbe

 

 

Izdvojeno

PLATI UMJETNIKA!

Web Hosting

Avalon web hosting
HDLU