Igor Taritaš

ILUZIJA REALNOG PROSTORA

16.3. – 26.3.2017.
Program Galerije Karas u Galeriji Prsten

Otvorenje izložbe održat će se 16.3.2017. u 19.00h

 

“Upravo onaj prostor između nosi teret značenja kulture, a istraživanjem ovog Trećeg prostora možemo umaći politici polariteta i izniknuti kao oni drugi nas samih“[1]

 

Kompozicije u radovima Igora Taritaša istražuju mogućnosti slikarskog formata u otvorenom društvenom kontekstu. Oslikane kadrove vrijedi promatrati kao pažljivo oblikovanu scenografiju što služi za dijalog između oprečnih strana, koji se strogo ne nameće pretpostavljenim sadržajem ili određenim tematskim okvirom. Taritaš razigrava našu percepciju prostora probijajući istovremeno galerijski zid te rastvarajući četvrti zid uvodeći nas na scenu prepuštenu igri promatrača. Poput kadra Cadena Cotarda[2] prepuštenog sudbini savršene sadašnjosti. Nudeći nam svoj prostorni imaginarij, autor se na jednak način koristi slikom kao platformom za diskusiju ili kutkom za šaputanje. U ranijim radovima često koristeći plitke planove i figurativno semplirane misli, autor u kasnijim kompozicijama pojačava perspektivnost, otvara prostore te gotovo u potpunosti apstrahira motive u slici. Vjeran realizmu, u Taritaševom se radu očituje sličan razvoj u redukciji sadržaja i kompleksnosti prostornih motiva poput rano avangardnih slikara (Otona Glihe), enformelističkog tretmana površine i boje (Ive Gattina i Eugena Fellera), te dehumanizirajućih prostora (Matthiasa Weischera). Snažni rietveldovski modernistički arhitektonski monoliti smekšani mondrianovskim koloritom u drugom planu pridaju osjećaju ukorijenjenosti u prizoru. Apstrahirane i tamne površine stražnjih i prednjih planova u kontrastu su sa središnjim figurativnim i arhitektonskim elementima u kadrovima. U konstantnom formalnom sukobu same sa sobom, koristeći se suptilnim logičkim zamkama te bez pretpostavljenog narativa, Taritaševe kompozicije djeluju poput kadrova Bhabhovog Trećeg prostora. Oslobođene pretpostavljene značenjske vrijednosti za novi, aktualniji i suvremeniji diskurs, kompozicije postaju medij sadašnjeg trenutka, dijaloga, čime kao slike konačno uspostavljaju svoju dinamičnu dijalektičku ravnotežu.

Vladimir Tatomir

 

[1] Homi K. Bhabha, The Location of Culture, 1994.

[2] Protagonist filma Charliea Kaufmana „Sinegdoha New York“ iz 2008. godine

 

O autoru:

Igor Taritaš (Pakrac, 1987.) osnovnu je školu završio u Hercegovcu kod Garešnice. Nakon završene srednje Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu 2007. upisao je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Diplomirao je u klasi prof. Ante Rašića 2013. Od 2014. Zaposlen je kao profesor likovne kulture u OŠ „Antuna Mihanovića“ u Batrini.

Izlagao je na devet samostalnih i na nekoliko skupnih izložbi diljem Hrvatske i u inozemstvu. Od 2012. član je HDLU-a, a od 2013. platforme P_3.

Godine 2016. izlagao je na Bijenalu slikarstva igrupnoj izložbi „Exporting Zagreb“ u Narodnom muzeju u Gdansku u Poljskoj, azatim samostalno izlaže u renomiranoj Galeriji 2CforART u Salzburgu u Austriji te na grupnoj izložbu JUNGE KUNST AUS KROATIEN u St.Poltenu u Austriji. Godine 2017. pozvan je da svoje radove izlaže na velikoj grupnoj izložbi „Grand Salon 2017.“ u Villi Berberich u Njemačkoj.

Slike Igora Taritaša nalaze se u privatnim kolekcijama u Engleskoj, SAD-u i Australiji.

 

Uz podršku: