IZLOŽBA Ivice Malčića u Galeriji SC

Otvorenje izložbe 20 Years Behind  umjetnika Ivice Malčića, održat će se  u četvrtak, 1. ožujka u Galeriji Studentskoga centra u 20 sati. Izložba je otvorena do 17. 3., radnim danom od 12 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati.

Izložba se nadovezuje na koncept izlaganja u istoj galeriji svakih deset godina koji je autor započeo u Galeriji VN 1994. – 2004. – 2014. i nastavio u Galeriji PM 2007. – 2017. U Galeriji SC je izlagao 1998., propustio izlagati 2008. te zato sada izlaže dva potpuno različita ciklusa; Osmrtnice umjetnosti Slučajni kolaži, kao dvije izložbe u jednoj: jednu za propuštenu 2008., a drugu za 2018.

Ivica Malčić (1964, Zagreb) 1996. diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. M. Šuteja. 1998. – 2002. intenzivno izlaže u Zagrebu svake godine po 100 slika. Do sada je izlagao na 21 samostalnoj izložbi te na više skupnih.

Umjetnost je moja religija

Jedan od standardnih postupaka pri konstruiranju rada Ivice Malčića isticanje je nekoga citata ili vlastite misli u sentencionalnom ili aforističnom obliku, a čiji se sadržaj čita kao direktni iskaz autorova „pogleda na svijet“. No, već sama parolaška forma i semantička izravnost daju naslutiti da su te „misli“ koliko izraz potrebe za objavom vlastitih stavova toliko i intelektualna igra, parafraza ili meta-rečenica. Odnosno: da ti verbalni „komentari“ koji obrubljuju slikovni prikaz podjednako funkcioniraju kao naziv ili objašnjenje slike, autorov pogled ili čak njegov „statement“, ali i kao ironična i samoironična relativizacija slikarevih „misli“, sve do granice nepatvorenoga humora ili čistoga paradoksa.

Ako u prvi mah nismo sigurni u značenje i pretenziju Malčićevih ispisanih sintagmi još smo, bome, manje u mogućnosti dati dijagnozu za njegove slikovne prizore. Prvi je razlog u množini i širini tema i motiva kojima se bavi, a koji zahvaćaju raspon od velikih, univerzalnih sadržaja pa do malih, usputnih i trivijalnih događaja. Malčićeva potreba da slikom i tekstom govori o svakodnevici, da komentira doslovno sve što se oko njega događa na neki način je ipak usustavljeno: prvo, time što je sve izraz radikalno subjektivne interpretacije i, drugo, što postoji volja da se formiraju cjeline (ciklusi) po nekim tematskim i problemskim sastavnicama.

Jedna od takvih cjelina su i tzv. osmrtnice, slike koje zbog naglašeno crnoga obruba podsjećaju na ovu tipičnu formu ubranoga folklora. Kako im to, naravno, daje karakter „smrtne ozbiljnosti“ Malčić obilato koristi mogućnost da svoje sentence i prizore koji se na slikama odvijaju podvrgne visokim, maltene sudbinskim, zahtjevima umjetnosti, kulture, društvenih normi i života uopće.

Odabirući događaje iz svakodnevne ponude novinskih naslova Malčić uspostavlja svojevrsnu egalitarnu normu u kome su slikovni citati iz svijeta politike, kriminala, sporta i spektakla postavljeni u nehijerarhijski odnos, dajući jednaku važnost svim životnim manifestacijama „brutalne stvarnosti“, kako taj segment slike kvalificira sam autor. Ustaljeni ritam svakodnevnih “skidanja“ medijski eksponiranih događaja neće, međutim, naglašavati činovničku dosljednost u registraciji zbilje koliko uputiti na narav te zbilje, na zbrkanu, anarhičnu, šizofrenu (vizualnu) stvarnost koja okružuje autora. Misli i citati o umjetnosti, kulturi i o vlastitoj slikarskoj važnosti dolaze tako kao (umjetni) šlag na složeni svijet realnoga života: koliko će umjetnost i sam umjetnik biti u poziciji popravljanja toga svijeta, koliko će egzistencijalni karakter njegova angažmana biti presudan nadaje se, dakako, već kroz samu formu toga iskaza, formu – smrtovnice. Time se nekadašnja autorova intencionalna i deklarativna nabusitost i drčnost kojom se služio u svojoj umjetničkoj strategiji, njegova zločestoća i anarhoidnost pomalo tope pred životnim i umjetničkim pesimizmom. No, kako je i prijašnja ofenzivnost bila tek dobra strategija kamuflaže jednoga skeptika i melankolika tako su i sadašnje „pesimističke“ slike samo izraz umjetničkoga subjekta koji se do „posljednjeg daha“ bori za to da slikarski (ili bilo koji drugi iskaz) ostane neki smisleni trag u općem obesmislenju života. Manija stvaranja (svaki dan jedna slika ili slični koncept radoholičarstva), koju Malčić već godinama primjenjuje, neće ga učiniti herojem rada, ali će učvrstiti stav da je uvjerljivost i etičnost umjetničkoga rada u izravnoj vezi s egzistencijalnim nabojem toga svakodnevnoga ispisivanja vizualnih i verbalnih komentara. — Marijan Špoljar

Info

RADNO VRIJEME GALERIJA PRSTEN, BAČVA I PM (DOM HDLU)

Tijekom trajanja izložbe Hrvatska svijetu do 15.5.2021. radno vrijeme je od ponedjeljka do nedjelje od 11 do 21h

Redovno radno vrijeme nakon 15.5.2021.:
srijeda – petak 11 do 19h
subota i nedjelja 10 do 18h,
ponedjeljkom, utorkom i praznikom zatvoreno.

Trg žrtava fašizma 16, Zagreb

 

RADNO VRIJEME GALERIJE KARAS

utorak: 10 – 13 sati
srijeda – petak: 16 – 20 sati
subota 10 – 13 sati
nedjeljom, ponedjeljkom i praznikom zatvoreno

Zvonimirova 58, Zagreb

Više informacija…

Dan otvorenih vrata

Izdvojeno

PLATI UMJETNIKA!

Web Hosting

Avalon web hosting
HDLU