U subotu 15. prosinca 2018., u 80. godini života, preminuo je akademski slikar Stipe Golac (rođen u Lički Ribnik, 13. IV. 1939). Posljednji ispraćaj održat će se u ponedjeljak 17.prosinca u 15 sati na Gradskom groblju Svete Marije Magdalene u Gospiću.
Pučku školu završio je u Ribniku. U Gospiću, udaljenom desetak kilometara od Ribnika, polazi nižu gimnaziju, pa u Gospić Stipe svakodnevno putuje vlakom. Na željezničkoj postaji u Gospiću nesretno pada pod vlak, i od tada će veselo djetinjstvo dvanaestogodišnjaka zamijeniti bolničko liječenje i privikavanje na invalidnost. Čarolija raskošnoga ličkog krajolika nudila mu se u svoj svojoj ljepoti i opsjeno ga ispunjavala ljubavlju za sve svoje mijene, za kapljice rose u cvjetnim poljima, za radost pred obnavljanjem života i njegova bogatstva. To čuvstvo ljepote zavičaja unijelo je životni smisao u likovni, pjesnički, literarni, pedagoški i nadasve humanistički habitus s kojim će Stipe Golac prolaziti životni put. Nakon završena četiri razreda gimnazije u Gospiću, upisuje se u Školu primijenjenih umjetnosti u Zagrebu, gdje je 1961. godine diplomirao u klasi profesora Vilka Selana. Diplomirao je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Beogradu 1966. u slikarskoj klasi profesora Mihajla Petrova. Od 1977. godine redovni je član Hrvatskog društva likovnih umjetnika.
Nakon završenog studija vraća se u Gospić, gdje se zapošljava u Gimnaziji ‘Nikola Tesla’ i Pedagoškoj akademiji kao profesor likovnog odgoja. Priređuje prvu samostalnu izložbu slika, kojom započinje iznimno plodnu izložbenu djelatnost ostvarenu u niz slikarskih opusa u kojima emocije sustižu i nadopunjavaju jedna drugu, oslobođene u crtežima, akvarelima i uljima. Djela su to puna svjetlosti, boje i gibanja, koja je izložio na 65 samostalnih i više od stotinjak skupnih izložaba u zemlji i inozemstvu. Bio je jedan od organizatora Likovne galerije u Gospiću, i poznate izložbe u Ličko-senjskoj županiji ‘Lički likovni anale’ na kojoj su od 1966. do danas izlagali najpoznatiji hrvatski slikari, kipari i grafičari.
Od 1977. prelazi na Pedagoški fakultet u Rijeci, radna jedinica Gospić, gdje od 1997. radi kao redoviti profesor metodike likovne kulture. U dva mandata bio je dekan na Visokoj učiteljskoj školi u Gospiću. Kao pedagog objavio je brojne stručne tekstove s područja kulture, umjetnosti, odgoja i obrazovanja. Osim toga, u proteklih dvadesetak godina, objavljivao je tekstove u hrvatskim dnevnim novinama o društvenim, kulturnim i sociološkim temama i događanjima u Lici, posebno za vrijeme stradanja i obrane Gospića u Domovinskom ratu te u godinama obnove i ostvarenja tisućljetnog sna hrvatskog naroda u ‘lijepoj našoj’ Hrvatskoj. Njegovih osam knjiga aforizama, ‘bez dlake na jeziku’, neiscrpno su ljudsko i humano blago koje nam je podario. Na Prvom hrvatskom festivalu humora i satire, održanom u Slavonskom Brodu 2001., dobio je zlatnu plaketu i prvu nagradu za aforizme.
