BIO_
Vladimir Novak diplomirao je kiparstvo 2017. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Dobitnik je Nagrade Goranske kiparske radionice u Lokvama na 13. Trijenalu hrvatskog kiparstva, HPB Grand Prix na 34. Salonu mladih – Panoptikon 2018. godine, te Rektorove nagrade za samostalni projekt 2015. godine. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi te boravio na rezidenciji Cité Internationale des Arts u Parizu. Uz studij kiparstva i po završetku studija, radi kao asistent u ateljeu Zaric u Lausanne. Tijekom 2018. godine predaje u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, a od 2019. godine djeluje kao samostalni umjetnik.
Svojim radovima propituje vlastito shvaćanje skulpture, arhitekture, gradnje i oblikovanja prostora uopće. Fokusirajući se na procesualnost rada, svoje kiparske i multimedijalne prostorne instalacije izvodi u različitim medijima. Od prirodnih klasičnih kiparskih materijala poput drva, metala, betona i trske kojima gradi monumentalne strukture, u posljednje vrijeme svoju praksu širi na korištenje mehaničkih elemenata i elektronike te medije videa, zvuka, fotografije i svjetla. Član je HZSU i HDLU. Živi i radi u Zagrebu.
www.vladimir-novak.com
OPIS PROJEKTA_
Prijedlog otvorenog procesualnog projekta koji sam predložio u natječaju za ovu rezidenciju odgovor je na novonastalu situaciju i potrebu umjetnika za prilagodbom na nove pozicije i izlagačke koncepte. U okolnostima pri kojima rezidencija nastaje vidim upravo kao priliku za daljnje propitivanje samog čina izlaganja i pitanja procesualnosti kojima se između ostalog bavim kroz svoj rad. Projekt NE/IMA(M) VREMENA metodološki se naslanja na procese koje sam primijenio u produkciji rada Instalatrij i -scape u smislu namjere stavljanja procesa rada u fokus naspram uobičajenog iskustva posjetitelja i interpretacije rada temeljene na gotovom, u klasičnom poimanju završenom i potom izloženom radu.
Za ovaj projekt, zadani prostor ovoga puta je prostor moga studija, a za moje dosadašnje radove bitno iskustvo odnosa promatrača naspram rada u vidu vizualnih, auditivnih ili pak taktilnih podražaja (koji su s vremenom postali gotovo ključni aspekti mog rada) ukinuto je.
Ne planirano razdoblje uzrokovano pandemijom virusa i dodatno potresom u Zagrebu, na čekanje je stavilo čitave industrije i funkcioniranje globalnih kretanja uopće, ostavlja dojam kojekakve kolektivne pauze, stvara lažan osjećaj viška vremena. Na tom višku nastojimo profitirati i obaviti stvari koje za koje inače nemamo vremena. Uhvaćen istim porivom, i sam to vrijeme iskoristio za uklanjanje viškova te se tako moj radni prostor napokon našao gotovo prazan – ”bijela kocka”, prostor otvoren za privremene intervencije.
Sudionici koje upoznajem i/li s kojima ponekad surađujem u realizacijama nekih svojih radova kao i pozadinske situacije tih ponekad dugotrpnih i dugotrajnih procesa, imaju neizmjerno bitnu ulogu u cjelokupnom procesu, a najčešće su u potpunosti nevidljivi u samom krajnjem rezultatu.
Stjecajem okolnosti, svoj životni i radni prostor za vrijeme samoizolacije podijelio sam sa svojim dugogodišnjim prijateljem Filipom Kožuljem, arhitektom i glazbenim suradnikom s kojim već niz godina istražujem glazbu i zvuk, što posljedično utječe na fokus i zbivanja u mojoj trenutnoj okolini. Dijeljenje istog prostora neminovno je usmjerilo naše zajedničke interese prema improviziranoj instrumentalnoj glazbi i eksperimentiranju zvukom.
Zvučne zapisi koji su posljedica tih i kroz posljednjih desetak godina sličnih, improviziranih sesija u raznim postavama kroz godine, prati karakter ambijentalnosti i prostornosti zvuka, gradiranih melodija isprepletenih s pozadinskom bukom i (ne)kontroliranim noise-om generiranim modulacijom zvuka i efektima, kao i zvučnim karakteristikama prostora u kojima se improvizacije odvijaju, inspirirane pozadinskom ulogom soundtrackova dokumentarnih i dugometražnih filmova.
Upotrebom audio i vizualne opreme i instrumenata te artikulacijom konstruktivnih dijelova mojih dosadašnjih radova i instalacija, kao i materijala predviđenih za sljedeće projekte, namjera je kroz period ovog projekta stvarati i graditi privremene ambijente i objekte, scenografski orijentirane instalacije praćene zvučnim i svjetlosnim izvedbama u suradnji s Andrijom Santrom s kojim surađujem u posljednje vrijeme na području svjetla.
Procesom koji predviđa rad u slojevima, privremenim i/li trajnim objektima, audio i video zapisima, projekcijama u prostoru i izvedbama uživo koje zabilježimo tokom ovog projekta, cilj je istražiti odnose unutarnjeg i vanjskog, otvorenog i zatvorenog, slobodnog i neograničenog naspram zadanog i ograničenog na ono s čime u datom momentu raspolažemo. Scenografski režiranim pristupom građenja prostornog audio-vizualnog ambijenta u kojem improvizacija i (ne)predviđena sinkronizacija medija nastaju kao posljedica kolažiranja materijala i objekata u zadanom prostoru, nastavljam propitivati mogućnost završenosti rada uopće, procese produkcije i metode prezentacije koje već odavno i konstantno podliježu preispitivanju, a u današnjoj situaciji i ubrzanoj redefiniciji.
TJEDAN_1_
Za vrijeme trajanja ovog projekta, namjera je izvesti nekoliko radova koristeći se tehnikom kolažiranja medija, materijala, dijelova mojih prijašnjih radova i instalacija te ih artikulirati u novi ambijentalni rad koji podrazumijeva prostor, objekte, svijetlo i zvuk.
Rad Nutra, svjetlosna je instalacija izvedena je u prvom tjednu rezidencije, na svojevrstan način odgovara na tematiku samoizolacije i zatvorenosti, te kao i neki moji prijašnji radovi, propituje slojevitost i granicu unutarnjeg i vanjskog.
video rad Nutra:
Fotografije_
TJEDAN_2_
Organizator:
U pkviru projekta:
Uz potporu:
MEŠTROVIĆEV PAVILJON ZATVOREN ZBOG OBNOVE
INFORMACIJE ZA POSJETITELJE
