IZLOŽBA: KARINE SLADETIĆ “Ekvadorski dnevnik”

Karina Sladović

Ekvadorski dnevnik

Galerija Vladimir Filakovac

15. 2. – 11. 3. 2021.

U Galeriji Vladimir Filakovac od 15. veljače do 11.3. 2021. održana je izložba crteža i slika Karine Sladović pod nazivom “Ekvadorski dnevnik”.

Doživljaj slobode

Čim čujemo za Karinu Sladović, u sjećanje nam naviru slike njezinih fantastičnih, imaginarnih svjetova faune. To je autorica koja je u svojim radovima, bilo grafikama, crtežima, akvarelima ili uljima na platnu, utkala pluralizam stilova kao što su: ekspresionizam, nadrealizam, lirska apstrakcija…

Sladović je istaknuta animalistica, stoga ne čudi da je za izlaganje odabrala upravo Galeriju Vladimir Filakovac, nazvanu po akademskom slikaru koji je svu slavu stekao zahvaljujući istom senzibilitetu.

Ovoga puta inspiraciju za novi ciklus crteža u kombiniranoj tehnici na papiru i ulja na platnu, pronašla je u dalekom Ekvadoru, u Južnoj Americi. Poznato je da je Sladović strastvena avanturistica, te da je proputovala mnoge kontinente. Upravo takvo bogatstvo iskustva i susreta s raznovrsnim, egzotičnim podnebljima i njihovim žiteljima, bitno je utjecalo na njezine pojedine opuse. U Africi je bila inspirirana slonovima, žirafama, skarabejima, u Europi ribama, morskim konjicima, mačkama, ovnovima i konjima, u Aziji pandama i pticama, stvarajući pritom hibridni doživljaj autentične stvarnosti i vlastitog kreativnog impulsa.

Treba se upitati zašto je ta tema i dalje intrigira. Karina Sladović je u jednom intervju naglasila da je želja za slobodom uvijek bila krucijalna za njezino stvaralaštvo. Razlog vjerojatno valja tražiti i u činjenici da je već odmalena pokušala biti drugačija, jer potječe iz obitelj plemenitaša i intelektualaca, od kojih su većina bili poznati doktori znanosti. Za autoricu to je bio svojevrsni bunt, otklon od tog predvidljivog, uspješnog nasljeđa. Za sebe često kaže da su je smatrali crnom ovcom, jer je prekinula tradiciju po kojoj se od nje očekivalo da preuzme obiteljsku štafetu i postane znanstvenica.

No, rizik se isplatio! Sve što će se događati nakon završene Akademije likovnih umjetnosti, bit će isključivo njezin uspjeh, zahvaljujući upornosti i radu. Na neki način bliskim motivima zarazila ju je i njezina profesorica i mentorica Dubravka Babić, poznata po svom temperamentu i energičnosti, ali i profesor Ivica Šiško, sklon jednostavnosti i izravnosti. Upravo će kasnije put u Pariz i boravak u Cité internationale des arts, gdje se stručno usavršavala, samo potvrditi njezine stavove da je umjetnička sloboda preduvjet za dugotrajnu karijeru.

Zanimljivo je pratiti i njezino likovno odrastanje od malih minucioznih, monokromatskih grafika dubokog tiska u kojem je prevladavala istančana, organska tekstura koja je dočaravala njezin produhovljeni doživljaj prirode. Kako je postala sve sigurnija, okušala se i u slikarskim tehnikama, ali i većim formatima, dokazavši da nije autor likovnih minijatura namijenjenih bibliofilskim izdanjima, već da se radi o ozbiljnoj umjetnici sa svom potrebnom širinom da postane prepoznatljivo ime naše likovne scene.

Zahvaljujući grafičkim minijaturama, Karina je na sebi svojstven način zadržala u radovima određenu dozu ilustrativnosti koja nije pojeftinila umjetnički dojam, već ju je, naprotiv, koristila kako bi uspješno istaknula samu estetiku forme. Kasnije će izaći iz monokromnog ozračja grafike i krenuti prema simfoniji boja, dosegnuvši oblikovnu zrelost u kojoj je vidljiv sav taj složeni, isprepleteni, organski svijet upečatljivih kompozicija.

Kada dublje promislimo o Karininom lajtmotivu – životinjama, (ovoga puta to su na izložbi predstavljene kornjače, iguane, morski lavovi, plavonoge ptice, kolibri i leptiri), zapravo se radi o stvorenjima s pojednostavljenim pogledom na život, lišen spletki, intriga i manipulacija svojstvenih samo ljudskoj vrsti. One doslovno žive svoj jedinstven život. Ne opterećuju se sa životnim problemima, koji tište nas, ljude. Svaki trenutak je iskorišten, jer sve što rade, čine da prežive u divljini. S druge, pak, strane, urbani homo sapiens, koji je izgubio svoju osobnost u bespućima betonske džungle, neprestano traži krdo u koje bi se uspješno uklopio. Takvo stanje ukazuje nam na suprotnosti i u globalu poraz civilizacije previše oslonjene na tehnička dostignuća, zaboravljajući pritom na autentične, uzvišene vrijednosti. Upravo to zagađenje duha, ali i okoliša, postaje podloga za autoričin način promišljanja. Ne kao kritika, već kao svojevrsna Arkadija, koja je poslužila za bijeg od zadanih pravila društva u kojima se koče slobode, gdje čovjek imitira stroj, a stroj čovjeka. Iz tog ludila u kojemu vladaju strahovi, od onoga za egzistenciju, od neuspjeha, od bolesti, do prolaznosti, Karina Sladović nam nudi svoj privlačan svijet, jarkih tonova u kojem nema ni traga o takvim teškim mislima. Ona sa svakim svojim radom slavi ljepotu života i otvara nam vrata da se ponovno vratimo svojim unutarnjim korijenima, onima što povezuju sve kontinente i narode u obliku odgovorne slobode.

Upravo na toj premisi zaključio bi se ovaj predgovor mišlju poznatog ruskog književnika Fjodora Mihajloviča Dostojevskog: Čovječe, ne ponosi se svojom “superiornošću” nad životinjama, jer one su bez grijeha, dok ti svojom veličinom oskvrnjuješ zemlju.

Svebor Vidmar

Karina Sladović rođena je 1965. godine u Zagrebu. Završila je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu 1983. godine. Na Akademiji likovnih umjetnosti, Nastavnički odsjek, diplomirala je 1989. godine, u klasi profesorice Dubravke Babić. Odmah nakon završene Akademije, radi grafičku mapu Vrt, u suradnji s Milanom Vuković i Božom Biškupićem. U nekoliko navrata studijski je boravila u Parizu, u Cité internationale des arts. Izlagala je na više od 100 samostalnih i više od 200 skupnih izložbi, od kojih su najvažnija sudjelovanja na nekoliko svjetskih bijenala grafike. Predstavljala je hrvatsku umjetnost u Italiji, Nizozemskoj, Japanu, Meksiku… Uža specijalnost su joj duboki tisak, grafičke tehnike bakropis, suha igla i akvatinta, ali se s podjednakom strašću bavi i slikarstvom, akvarelom, malom keramikom, performansom te ilustriranjem knjiga i časopisa. Za svoj rad dobila je nekoliko nagrada i priznanja. Godine 2007. izdana joj je monografija Fantastični svjetovi Karine Sladović, autorice dr. Ivanke Reberski. Veći broj radova donirala je Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici i Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Živi i radi u Zagrebu.

Info

RADNO VRIJEME GALERIJA PRSTEN, BAČVA I PM (DOM HDLU)

Tijekom trajanja izložbe Hrvatska svijetu do 15.5.2021. radno vrijeme je od ponedjeljka do nedjelje od 11 do 21h

Redovno radno vrijeme nakon 15.5.2021.:
srijeda – petak 11 do 19h
subota i nedjelja 10 do 18h,
ponedjeljkom, utorkom i praznikom zatvoreno.

Trg žrtava fašizma 16, Zagreb

 

RADNO VRIJEME GALERIJE KARAS

utorak: 10 – 13 sati
srijeda – petak: 16 – 20 sati
subota 10 – 13 sati
nedjeljom, ponedjeljkom i praznikom zatvoreno

Zvonimirova 58, Zagreb

Više informacija…

Dan otvorenih vrata

Izdvojeno

PLATI UMJETNIKA!

HDLU