• Izložba Maria Matokovića - Kontinuitet tišine, Galerija Prsten, 27.8. - 16.9. 2021.

BORIS BUĆAN “Sve se boje smiju”

BORIS BUĆAN

Sve se boje smiju

 PALMIŽANA

Raskošan, rascvjetao, prepun boja, hedonistički, najnoviji ciklus velikog umjetnika u čast ljetu, moru i ljubavi – je i njegov homage svojoj partnerici Seki Mesić. Inspiraciju za nova ostvarenja su njegove fotografije sitnih  djelića  njenih artefakta izrađenih  iz raznobojno oslikanih oblutaka i naplavina sakupljenih po plažama tijekom dugog niza godina.

Svojim žarkim magenta  koloritom cijela palmižanska terasa obitelji Meneghello     dodaje izložbi dah fovizma, postaje sama jedinstveno djelo. Osvaja nas poput Matissevog crvenog  ateljea, slike naslikane 1911. Samo, na Palmižani je ta slika postala trodimenzionalna, vrlo uvećana, i potpuno „bućanovska“. Oba velika umjetnika, i  Matisse i Bućan,  u istom su raspoloženju slikajući ova svoja djela,  u odluci za odbacivanjem tradicijskih puteva prošlosti. Razlaz s onim što je postalo dugotrajna meditacija o umjetnosti i životu, prostoru, vremenu, percepciji i prirodi same stvarnosti, ili mnogo jednostavnije – okrenuti se osobnoj stvarnosti, svijetu kakav sada žele iskusiti, na način koji im ima smisla.

Bućan ostavlja olovku, pero, kist, platno ili Fabriano papire kojima se još koristio i Michelangelo. Nove printeve, predloške napravljene kamerom svog mobitela, umjetnik tiska na ceradi, plastičnom platnu na  kojem se otiskuju ljetni šareni stolnjaci. Vješa ih na malim jednostavnim „plehnatim zakačkama“, a šalje ih  zamotane.  Nema opasnosti od oštećenja, veselo kaže umjetnik.  Imena radova –  ispisana po površini slike, kao što smo već od Bućana naučili –  potpuno su imaginarna i ne treba tražiti nikakvu asocijaciju s onim što je naslikano. Ono što u ovom ciklusu moramo svi prihvatiti jest njegov naslov “sve se boje smiju“ , tu rasplesanost i razigranost formi, to šarenilo boja sunčevog spektra, čiste radosti. U jednom trenutku, potpuni osjećaj lakoće postojanja.

Na palmižanskoj terasi obitelji Meneghello prezentiran je najnoviji ciklus velikog umjetnika, akademika Borisa Bućana – Sve se boje smiju, desetak radova veličine 70×100 centimetara. Izložene, utopljene, u čisto crvenoj boji prostora palmižanske terase,  Bućanovi novi printevi na  potpuno novom materijalu, ceradi, plastičnom platnu na kojem se otiskuju ljetni šareni stolnjaci, cijeli prostor pretvaraju u jedinstveno umjetničko djelo.

Novi ciklus također govori o samom umjetniku, koji poput dalekog prethodnika Matissea,  stoji “na raskrižju sa zapadnjačkim slikarstvom, gdje je klasična vanjština, pretežno reprezentativna umjetnost prošlosti ispunila privremeni, internalizirani i samo referentni etos budućnosti“.  Razlaz s onim  što je postalo dugotrajna meditacija o umjetnosti i životu, prostoru, vremenu, percepciji i prirodi same stvarnosti, ili mnogo jednostavnije – okrenuti se osobnoj stvarnosti, svijetu kakav sada želi iskusiti, na način koji mu sada ima smisla.  Bućan ostavlja olovku, pero, kist, platno ili Fabriano papire kojima se još koristio i Michelangelo. Uzima mobitel i snima njegovom kamerom, detalje detalja, koje još više umanjuje, tražeći ishod kakav priželjkuje. Printevi su ponekad zamućeni, kao da je podložak nedovoljno jaka snimka. Ali to nikako nije slučaj kod ovako ozbiljnog umjetnika  i vrsne tiskare kao što je Skaner studio. Na plastici je toliko loš otisak koliko je umjetnik zaželio, nazovimo to mi savršena nesavršenost, ili nesavršena savršenost.

„Više bih voljela „pravog Bućana“ kaže mi jedna kulturno osviještena žena. A ja ne znam kako to može Bućan biti umjetnik „nebućanovih“ djela. Toliko puta nas je sam umjetnik iznenađivao. Sjećam se pradavnih ulja, pa ogromnih trometarskih crteža tintom i crnom bojom, pa do beskrajno uredno uređenih plakata, zamrljanih velikih akrilika, političkih objeda u stilu opuncijskih kaktusa, floralnih ciklusa muzičara, izložbu dosjetki Žena na mjesecu, žena rijeka, erotskih otoka, i koji je to Bućan onda – pravi Bućan.

Možda ga iznevjere i cerade pa se okrene novome. Sasvim sigurno je shvatio da sve što napravimo priroda je već napravila daleko prije i daleko bolje. „Jedne večeri sjedim sa Sašom i pijemo kavu, pričam joj o dobro tempiranoj umjetnosti, kako je po meni dobra forma plus pogodak koji želimo dobiti da je umjetnost spoj slike i riječi. Kraj mene je njezina klupa slikana krajnjim hedonizmom. Vadim mobitelom kadrove koji su po meni zabava i dajem im naslove slika. Slike bismo mogli trančirati godinama da ne mislimo da je kolinje slikarsko nego da dobijemo slike u slici. Proba, da li će oživjeti? Vjerujem, slike me ne izdaju.“ Tako sam autor.

Nosim oko vrata ogrlicu s oblutcima s palmižanske plaže, koju mi je davno, negdje s prijelaza iz prošlog u ovo stoljeće obojala i darovala Seka Mesić. Rado je nosim, a ogrlica još uvijek nakon tako dugog vremena pušta slatko-opori miris ljeta i mora.

Info

RADNO VRIJEME GALERIJA PRSTEN, BAČVA I PM (DOM HDLU)

srijeda – petak 11 do 19h
subota i nedjelja 10 do 18h,
ponedjeljkom, utorkom i praznikom zatvoreno.

Trg žrtava fašizma 16, Zagreb

 

RADNO VRIJEME GALERIJE KARAS

utorak: 10 – 13 sati
srijeda – petak: 16 – 20 sati
subota 10 – 13 sati
nedjeljom, ponedjeljkom i praznikom zatvoreno

Zvonimirova 58, Zagreb

Više informacija…

Dan otvorenih vrata

Izložbe

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Izdvojeno

PLATI UMJETNIKA!

Web Hosting

Avalon web hosting
HDLU