U ponedjeljak 7. 10. 2024. godine preminula je akademska slikarica i kiparica Ana Hutinec. Ispraćaj drage pokojnice bit će u ponedjeljak 14. listopada 2024. u 10:45 u Krematoriju na Mirogoju, a Sveta Misa biti će se u 12:00 u Župi Svetog Luke Evanđelista u Travnom, Novi Zagreb.

ANA HUTINEC, akademski slikar i kipar, (Zagreb, 23. 11. 1939 – 07.10 2024).

Školu primijenjene umjetnosti (keramički smjer) završila je 1960. godine u Zagrebu, u klasi Stelle Skopal i Blanke Dužanec.   Akademiju likovnih umjetnosti diplomirala u Zagrebu 1965. u klasi Miljenka Stančića, Ivana Sabolića i Valerija Michielija. Članica je HDLU-a od 1967. i ULUPUH-a od 1970. Izlagala je na skupnim i samostalnim izložbama u zemlji i inozemstvu.

Ana Hutinec, Akademski slikar I kipar, poznata po svom izuzetnom opusu terakotnih skulptura, ističe se originalnim obradom tematike  sakodnedvnog života marginalninh ljudi, I anonimnih pojedinaca. Kroz ovblikovanje u malog formata  spaja duh, otpor, smijeh i suze, s izrazom grča i bunta ističući nesalomljivu životnu energiju malog čovjeka.
Odabravši grotesku kao kiparski impuls, kroz svoja djela, Ana analizira i propituje stvarnost i osjecaje tih pojedinaca, dajući im važnost i podižući ih na pijedestal svog kiparskog štafelaja.

Slikarica i keramičarka Ana Hutinec ostavlja osobit opus terakotnih figura. Iz sirokog spektra njenih djela posebno se ističu sljedeci ciklusi:

“Istoimeni destilati” iz 1967., “Mali ali važni” (1970.) i “Čuđenje u zvjerinjaku” (1972.) predstavljaju socijalnu kroniku, prožetu figurama staraca, starica i djece i odsustvo generacije gastarbajterskih roditelja, Romantični likovi a iz ciklusa „Prohujalo s vremenom” (1977), stapaju nostaligiju sa elegancijom i mirom izduzenih ženskih figura, I sviraca vergla, stvarajući glineni album uspomena na stari Zagreb iz doba Secesije. U 1980 nastaju djela nove ikonografije: “Vratimo dostojanstvo odbačenim stvarima” su glazirane keramicke vaze sjedinjene as starim I odbacenim zeljeznim uporabnim predmetima. „Kolodvor za utopiju” (1985.) istražuje skrivene svjetove onih koji čekaju svoj trenutak, dok u „Sjećanju na Brechta” (1987.-1988.) proučava likove u vrtlogu velikog grada – mešetare i skitnice, uz miris podzemlja I razrušenih iluzija. Iz ciklusa “Susreti na putu svile” ističu se  Misionari, 1992 i Dubrovački trgovci, 1993)., ekspresivne skulpture nadahnute  grubo izrezanim komadima šamotne gline

Ana Hutinec odlikuje se posebnom sposobnošću modeliranja, a njene skulpture odišu pokretom i čvrstinom. Orkestracijom patine ističe punocu atmosfere i dramatsku snagu svojih figura. Njezina neponovljiva kiparska nadarenost i majstorsko znanje čine je jedinstvenom keramicarkom unutar svijeta terakotne skulpture malih dimenzija, dok njena djela ostaju snažan svjedok sudbina i emocija ljudi na marginama društva. Ana Hutinec ostaje istaknuta umjetnica u hrvatskoj suvremenoj umjetnosti, a njen opus će i dalje inspirirati  nove generacije umjetnika i umjetničkih entuzijasta.

OTKUPI, NAGRADE, PRIZNANJA:

1967. – DIPLOMA D’ONORE, Internacionalna izložba keramike, Cervia-Ravena (Italija)
1969. – SREBRNI PEHAR, Internacionalna izložba keramike, Cervia-Ravena (Italija)
1970. – ZLATNA MEDALJA, Internacionalna izložba keramike, Cervia-Ravena (Italija)
1974. – DIPLOME D¨HONNEUR, Internacionalna izložba keramike, Vallauris (Francuska)
1974. – Otkup Muzeja za umjetnost i obrt, 9. zagrebački salon, „Situacija 73/74“, Zagreb
1977. – Otkup – Gliptoteka JAZU, Zagreb
1980. – Posebno priznanje stručnog žirija IV jugoslavenski trienalu keramike, Beograd – Subotica
1985. – Otkup – Županijski muzej Šibenik
1987. – NAGRADA „MAINZ“ na II. Svjetskom triennalu male keramike, Zagreb
1993. – GRAND PRIX – za domaćeg izlagača, IV. Svjetski triennale male keramike, Zagreb

Samostalne Izlozbe

u Zagrebu (1977, 1984, 1988) i Varaždinu (1994)

Skupne Izlozbe

ULUH-a (od 1967)  ULUPUH-a (od 1970), Zagrebačkom salonu (1972, 1974, 1977, 1983, 1986), izložbama likovne kolonije u Primoštenu (1977–86), na izložbi Hrvatsko kiparstvo od 1955. do 1977 (Zagreb 1977), Trijenalu keramike (Subotica 1968; Beograd 1980, 1983, 1986), Triennalu male keramike (Zagreb 1984, 1987 – nagrada, 1993 – nagrada, 1997), Triennalu hrvatskog kiparstva (Zagreb 1991), na međunarodnim izložbama umjetničke keramike u Cerviji (1967, 1969 – nagrada, 1970 – nagrada), Faenzi (1969), Gdańsku (1973), Vallaurisu (1974, 1976, 1978, 1982)

Međunarodne skupone izložbe umjetničke keramike

u Cerviji (1967, 1969 – nagrada, 1970 – nagrada), Faenzi (1969), Gdańsku (1973), Vallaurisu (1974, 1976, 1978, 1982) Izložba Jugoslavenske keramike (Pariz 1981) i Suvremena hrvatska keramika (Barcelona 1986).