MEŠTROVIĆEV PAVILJON ZATVOREN ZBOG OBNOVE
INFORMACIJE ZA POSJETITELJE
IN MEMORIAM Zlatko Čular
U srijedu 7.05.2025. u 90. godini života preminuo je akademski kipar Zlatko Čular. Posljednji ispraćaj održat će se u petak, 9. svibnja 2025. u 15.00 u Donjoj Batini, Hrvatsko zagorje.
Zlatko Čular rođen je 27. rujna 1935. u Dubrovniku. Nakon završetka Škole za primijenjenu umjetnost u Splitu 1952. godine, diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, kiparski odsjek, 1957. godine, a potom nastavio specijalistički studij u klasi profesora Antuna Augustinčića. Od 1959. do 1963. bio je suradnik Majstorske radionice Antuna Augustinčića.
Od samih početaka, Čularovo stvaralaštvo bilo je usmjereno na čovjeka – ljudski lik, patnju, smrt i prolaznost – teme koje je obrađivao snažnim ekspresionističkim izrazom i dubokom empatijom. Posebnu inspiraciju pronalazio je u stihovima Ivana Gorana Kovačića, osobito u „Jami“, stvarajući moćna djela u bronci, gipsu i terakoti.
Od 1960. godine izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu – od Opatiji, Splitu, Nürtingenu, Zagrebu, Karlovcu, Beogradu, Velikoj Gorici, Monnheimeru, Parizu, Rijeci, Lovranu, Krku, Dugom Selu, Golubovcu, Krapini, Osijeku, do brojnih manjih mjesta gdje je umjetnost donosio široj publici. Sudjelovao je na više od šezdeset likovnih kolonija, ostavljajući trag u mnogim sredinama. Autor je brojnih javnih spomenika i bista, među kojima se ističu spomenici Banu Josipu Jelačiću u Glini, poginulim hrvatskim braniteljima u Staroj Gradiški i Kiseljaku, te Papin kip u Mariji Bistrici. Posebno mjesto u njegovom opusu zauzimaju sakralna djela – od raspela u crkvi Sv. Obitelji do reljefa na pročelju crkve u Otoku.
Za svoj umjetnički doprinos višestruko je nagrađivan i odlikovan, među ostalim odličjem Reda Danice Hrvatske (1998.) i Medaljom Mare Nostrum Croaticum (2004.). Dobio je i više od 70 priznanja za angažman u humanitarnim i dobrotvornim akcijama.
Zlatko Čular bio je aktivan i cijenjen član Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 1958. godine, s kojim je dijelio brojne projekte i izložbe. Njegova umjetnost, u kojoj se slikarstvo i kiparstvo isprepliću u snažnom izrazu humanosti, ostaje trajna vrijednost i nadahnuće.