Karlo Štefanek

KARLO ŠTEFANEK WAS HERE

ARL Art radionica Lazareti Dubrovnik

12.8. – 2.9.

U Dubrovniku se otvara KARLO ŠTEFANEK WAS HERE, samostalna izložba Karla Štefaneka, koja će trajati od 12. kolovoza do 2. rujna 2025. u prostorima ARL-a i Galerije Otok. Ovaj novi ciklus radova označava Štefanekovo prvo samostalno predstavljanje u Dubrovniku te nudi osobno i provokativno suočavanje s identitetom — kako u njegovoj prisutnosti, tako i u njegovom nestanku.

Štefanek otvara izložbu pismom, tekstom koji je negdje između kustoskog predstavljanja i umjetničkog manifesta, a upućeno je izravno posjetiteljima. U njemu odbacuje institucionalne okvire u korist onoga što naziva “inventarom minijaturnih komplikacija”, “blagim neslaganjem s binarnostima” i “osobnim neredima prerušenim u infrastrukturu”. Umjesto da objašnjava ili interpretira vlastiti rad, Štefanek bira poziciju intimnosti umjesto one autoriteta, stvarajući otvoren narativni prostor koji gledatelja uvlači i proziva.

Središnji dio izložbe čini Štefanekov performans Ah, I’m always so temporary, koji će se izvoditi u galeriji 12., 13. i 14. kolovoza, svake večeri od 20 sati. Ogoljen, umjetnik se pretvara u živu skulpturu, izložen i nepokretan, s privremenom tetovažom na leđima. Iako rad priziva vizual odmora, performans destabilizira njegovu pretpostavljenu nevinost: “Položaj odmora oponaša položaj silovanja. Položaj brige oponaša položaj osvajanja.”

Štefanek horizontalno tijelo predstavlja kao sporno polje; ono koje odbija produktivnost, odbija izvedbu, a ipak postaje dostupno, čitljivo, čak i prisvojeno. “Sigurnost za gledatelja uvijek je opasnost za subjekt,” stoji u tekstu. Zauzevši ležeći položaj, umjetnik pretvara estetiku pasivnosti u oštru kritiku publike, kontrole i prolaznosti obojega. Štefanek u svom dosadašnjem radu dosljedno istražuje nestabilnost vlastitog identiteta kroz različite izvedbene prakse. Njegov serijal Self-titled (2022–) propituje autorstvo i autentičnost koristeći tijelo i portret kao mjesto otkrivanja i otpora. U ovoj izložbi, ciklus se proširuje novim, dosad neviđenim analognim intervencijama na autoportretima. Dio istog ciklusa, Missing (2023–), izvedbeni je rad u kojem je umjetnik postavljao plakate nestalih osoba s vlastitim likom u Amsterdamu, New Yorku, Parizu, Zagrebu i Veneciju, pretvarajući urbani prostor u platformu egzistencijalnih pitanja oblikovanih susretima s tim gradovima. Venecijanska inačica rada bit će prikazana na izložbi u formi video djela, dokumentirajući umjetnikovo postavljanje plakata tijekom Venecijanskog bijenala. Štefanekov rad često uključuje igru s tekstom i jezikom; njegova uporaba teksta istodobno je poetska i politička, često upisana izravno na površine (kožu, tkaninu, papir) kao produžetak tjelesne diskurzivnosti. Najvidljiviji primjer ovoga vidljiv je u radu I AM NOT, šest metara dugoj LGBTQIA+ zastavi oslikanoj akrilnim slovima, gdje se queer teorijski diskurs susreće s estetikom protesta, naivne manifestacije i gubljenjem samoga sebe.

Kroz izvedbu, tekst, autoportrete i prostornu intervenciju, KARLO ŠTEFANEK WAS HERE istražuje konstrukciju i razgradnju identiteta, kako čin bivanja viđenim nikada nije neutralan, te kako nestanak može postati oblik prkosa. “Ne želim moliti niti zapovijedati,” zaključuje Štefanek u svojem pismu, “ali pogledaj me ti-što-gledaš-i-odlaziš i shvati moju glad.”

Karlo Štefanek je multidisciplinarni umjetnik čiji rad istražuje kako se identitet konstruira, dekonstruira i rekonstruira kroz medije autoportreta i performansa. Sa osamnaest godina seli u Amsterdam, gdje njegov prvi performans Veneration of St. Sebastian, naručen za CC Amstel i Becoming festival u suradnji s nizozemskim umjetnikom Tobiasom Mudom, označava ključni trenutak u kojem otkriva svoju sklonost ka performansu, tako stvarajući temelj za smjer kasnijih radova. Self-titled, serija autoportreta započeta 2022., poziva publiku u prostor stalnog samootkrivanja. Ideja da je prisutnost uvijek nestabilna i podložna dekonstrukciji jasno je vidljiva u radovima poput The Artist Has Died i Missing iz iste serije. U The Artist Has Died (2024.), Štefanek javno proglašava vlastitu smrt u hrvatskim novinama Jutarnji list, otvarajući pitanja o institucionalnoj validaciji, autorstvu, reinvenciji i brisanju. Ovaj je rad uslijedio nakon Missing (2023.–), u kojem je umjetnik postavljao plakate nestalih osoba s vlastitim likom u gradovima poput Amsterdama, New Yorka, Pariza, Zagreba i Venecije, pretvarajući urbani prostor u platformu egzistencijalnih pitanja oblikovanih njegovim susretima s tim gradovima. Među ostalim značajnim radovima su Hyaluron, performans u kojem Štefanek prolazi estetsku intervenciju u znak počasti umjetnici ORLAN, te The Chair, strateški postavljen objekt na ključnim mjestima suvremene umjetnosti – od amsterdamskog Museumpleina do Venecijanskog bijenala – koji kritizira institucionalno zatvaranje pristupa u suvremenoj umjetnosti. U radu Against Self, izvedenom tijekom festivala Perforacije u Zagrebu, postaje istodobno i prosvjednik i meta prosvjeda, suočavajući identitet kao unutarnju i vanjsku borbu. Štefanek je izlagao na međunarodnoj razini poput Hrvatskog paviljona na Venecijanskom bijenalu (grupna izložba By the Means at Hand inicirana od strane umjetnice Vlatke Horvat), Stedelijk muzeja u Amsterdamu, Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, te na festivalima uključujući Becoming (Amsterdam), SerformanceP (São Paulo) i Perforacije (Zagreb). U 2025. godini umjetnikove samostalne izložbe planirane su u HDLU-u (Osijek), KIC-u (Zagreb), Galeriji Vagon (Banja Luka) te ARL-u (Dubrovnik), a tu su i nadolazeća predstavljanja na 60. Zagrebačkom salonu, Okolo Around (Zagreb) i Perforacijama (Buenos Aires). Štefanek živi i radi između Zagreba, Amsterdama i New Yorka.

ARL (Art radionica Lazareti) započela je svoje djelovanje kao nezavisna umjetnička inicijativa 1989. godine, organizirajući izložbe, performanse, predavanja i druge umjetničke događaje u Lazaretima i javnim urbanim prostorima Dubrovnika. Tijekom više od 35 godina aktivnog rada, pozicija ARL-a transformirala se iz neformalne umjetničke inicijative u organizaciju s cjelogodišnjim programom. Kustoska vizija ARL-a ukorijenjena je u kritičkom angažmanu prema suvremenoj umjetnosti i njezinim dodirnim točkama s političkim, društvenim, ekonomskim te globalno-lokalnim pitanjima. Organizacija je aktivna i u području istraživanja i zagovaranja, osobito u poljima kulturne politike, civilnog društva, participativnog upravljanja i održivog korištenja prostora kulturne baštine poput Lazareta. Art radionica Lazareti izdržala je sve promjene kroz koje je Dubrovnik prošao od kasnih 1980-ih, zadržavajući jasno definirani program i odlučnost u kritičkom promišljanju suvremene umjetnosti i njezinih dodirnih točaka s političkim, društvenim, ekonomskim, globalnim i lokalnim problemima i pitanjima. U 2025. godini, s obnovljenim ugovorom o djelovanju u prostoru Lazareta, ARL ponovno potvrđuje svoju misiju razvijanja nezavisne kulture, kritičkog diskursa i progresivnih umjetničkih praksi u Dubrovniku i izvan njega.