60. zagrebački salon vizualnih umjetnosti

Zagrebački salon vizualnih umjetnosti, jedna od najvažnijih i najdugovječnijih manifestacija suvremene umjetnosti u Hrvatskoj, ove jeseni slavi svoje 60. izdanje. U organizaciji Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU), jubilarno izdanje predstavlja se konceptom Koreografija za završnu liniju kustoskog kolektiva KUĆĆA.
Zbog cjelovite obnove Meštrovićevog paviljona, novo izdanje manifestacije odvija se u decentraliziranom obliku, u suradnji s nizom partnerskih institucija i organizacija, predstavljajući preko 25 umjetničkih radova, intervencija u javnom prostoru, predavanja i performansa na više od 20 lokacija u gradu.

 

SLUŽBENA KONKURENCIJA

Odbor za dodjelu nagrada 60. zagrebačkog salona u sastavu:
Vanja Babić, Tea Hatadi, Leila Topić, Ana Sladetić Šabić i Goran Škofić
Grand Prix 60. zagrebačkog salona u iznosu od 3.000,00 eur neto dodijeljen je Vladimiru Novaku.
Obrazloženje

 

Jednakovrijedna nagrada 60. zagrebačkog salona u iznosu od 1.000,00 eur neto dodijeljena je Maji Čule i Katy Pyle.
Obrazloženje

 

Jednakovrijedna nagrada 60. zagrebačkog salona u iznosu od 1.000,00 eur neto dodijeljena je Andreju Beštaku i Anji Leko.
Obrazloženje

 

STRUKOVNE NAGRADE

Stručno vijeće u sastavu Janka Vukmir, Darko Fritz i Nevenka Šarčević dodijelilo je:
HS AICA nagradu u iznosu od 500,00 eur bruto Vladimiru Novaku za rad Dan za dan.
Obrazloženje

 

FILANTROPSKE NAGRADE

Umjetnički žiri u sastavu Ivan Posavec, Tomislav Buntak, Feđa Gavrilović i Anonimni filantrop dodijelio je tri jednakovrijedne  Kontrapunkt nagrade Iva Vraneković _ Vladimir Dodig Trokut, umjentici umjetniku  u iznosu od 2,222.00 eur neto (svaka):
Umjetnicima Tei Štražičić i Vladimiru Novaku te Martini Miholić, izvršnoj producentici Salona
Obrazloženje

 

OBRAZLOŽENJA:

SLUŽBENA KONKURENCIJA

GRAND PRIX
Vladimir Novak, Dan za dan (2025.)

Vladimir Novak u djelu Dan za dan uspijeva artikulirati novu dimenziju javne suvremene umjetnosti koja ne traži monumentalnost da bi ostvarila monumentalni učinak. Ova zvučno-svjetlosna instalacija prevodi zvuk Zagreba u energetski i vizualni jezik – u dinamiku svjetlosnih impulsa koji noću, u napuštenoj industrijskoj strukturi, postaju svojevrsna apstraktna mapa kolektivnog ritma i svakodnevice.
Polazište rada, pretvaranje dnevne akustičke mase u noćnu svjetlosnu „partituru“, evocira suvremene pristupe umjetnosti koji svjetlo i zvuk više ne tretiraju kao sredstva prikazivanja, nego kao događaje po sebi – kao energetske forme koje oblikuju prostor i vrijeme, i pri tom preoblikuju percepciju gledatelja. Zahvaljujući povezivanju zvučne memorije grada i fotonske aktivacije arhitektonskog tkiva, Novak destabilizira granice između onoga što zovemo tehnološkim i onoga što pripisujemo prirodnom. Na taj način stvara vremensko-prostorni entitet u kojem ritmovi grada ne prestaju s dolaskom noći, nego se pretvaraju u intenzivan otisak dana u „arhitekturi tame“.
Teorijski gledano, ovaj rad ulazi u polje gdje se brišu granice između forme i informacije, to jest između reprezentacije i procesa. Svjetlosne modulacije funkcioniraju kao energetska sablast: ostaci dana otjelovljeni u svjetlosnim vibracijama koje mijenjaju percepciju prostora. Time se rad smješta u liniju suvremenih praksi koje se više ne bave prikazivanjem stvari, već uspostavom uvjeta za novo iskustvo opažanja.
Usto, promatrač je stavljen u položaj nesigurnosti – fluktuacije svjetla mogu izgledati kao greška, kao kvar ili slučajnost. Upravo ta ambivalentnost  otvara prostor kontemplacije: što je ono što doživljavamo kao umjetničko? Je li estetsko ono što traži pažnju, ili ono što izmiče očekivanju? Ova vrsta umjetničke intervencije utjelovljuje aktualna promišljanja o ulozi umjetnosti u javnom prostoru – ne kao dekoracije, nego kao agensa koji uvodi mikro-razlike, poremećaje i izmjene ritma u inače homogenizirane urbane tokove. Novakovo djelo, naime, ne koristi javni prostor kao pozornicu, nego ga reprogramira: ugašeni neboder postaje svjetlosna antena koja prenosi bilo grada u izmijenjenom registru.
Zbog toga, žiri 60. Zagrebačkog salona dodjeljuje Grand Prix Vladimiru Novaku za rad Dan za dan, prepoznajući ga kao iznimno postignuće u domeni javne umjetnost:  projekt koji spaja estetsko, konceptualno i tehnološko u novo iskustvo gradskog prostora i vremena.

 

JEDNAKOVRIJEDNA NAGRADA
Maja Čule i Katy Pyle, Ja sam tvoj Kukumar (2024. / 2025.)

Instalacija Ja sam tvoj Kukumar Maje Čule i Katy Pyle predstavlja iznimno relevantan doprinos suvremenim umjetničkim praksama koje spekulativnim narativima, queer i feminističkim metodologijama, te intersekcijskom  perspektivom propituju temelje reprezentacije, subjektiviteta i otpornosti. Rad koristi lik morskog kukumara, bića poznatog po svojoj sposobnosti radikalne regeneracije, kao politički potentnu metaforu za queer strategije preživljavanja, dekonstrukcije identiteta i posthumanističku redefiniciju tijela.
Kroz višemedijsku kompoziciju, video, objekte i radove na papiru, nude fragmentirano, taktilno i vizualno slojevito iskustvo u kojem se biološke i simboličke dimenzije tijela stapaju u novoj vrsti narativa koji odbacuje normativne režime seksualnosti, roda i pripadnosti. Instalacija  je istodobno ironična, zaigrana i energizirana strategijama campa i humora, što je čini izuzetno kompleksnom i pristupačnom u isto vrijeme.
Suvremene teorije materijalnosti i posthumanizma, utemeljene primjerice u radovima Donne Haraway i Rosi Braidotti, prepoznaju u regenerativnim potencijalima ne-ljudskih tijela mogućnost spekulativnog razmišljanja o budućim modelima zajedništva, suživota i otpornosti. Ja sam tvoj Kukumar izravno se nadovezuje na te teorijske okvire, ali ih ne ilustrira, nego ih umjetnički razvija i aktivira kroz utjelovljeni, hibridni jezik instalacije. Kukumar kao narativni i materijalni centar rada postaje nositelj znanja koje izmiče antropocentričnim i heteronormativnim matricama, pokrećući promišljanja o tome kako (i zašto) biti tijelo u svijetu koji se ubrzano mijenja.
Korištenjem strategija ekologije i seksa, intime i znanosti, rituala i humora, rad ostvaruje ono što je u suvremenoj umjetnosti rijetko; uspijeva istovremeno biti političan, taktilan, edukativan i emancipatoran.
Za hrabro prepoznavanje potencijala ne-ljudskog kao subjekta i agensa, za razvoj vizualno artikuliranog spekulativnog narativa koji ujedinjuje eko-kvir senzibilitet, biopolitičku kritiku i tjelesnu  praksu, kao i za doprinos transdisciplinarnom razumijevanju postidentitetske umjetnosti, Čule i Pyle zasluženo dobivaju jednakovrijednu nagradu 60. Zagrebačkog salona.
Leila Topić u ime žirija 60. zagrebačkog slaona

 

JEDNAKOVRIJEDNA NAGRADA
Andrej Beštak & Anja Leko – Ako okusite moje suze znat ćete zašto plačem (2024. / 2025.), Da smo barem samo gledali, a nismo lizali (2024. / 2025.)

Instalacijski rad Ako okusite moje suze znat ćete zašto plačem, odnosno rad Da smo barem samo gledali, a nismo lizali, Andreja Beštaka i Anje Leko polazi od dubokog uvida u potencijale materijalnosti u suvremenoj umjetnosti, shvaćene ne više kao stabilna podloga izraza, nego kao aktivni agent značenja i emocija. U ovom radu materijalnost je temeljna: voda, staklo, zvuk, svjetlo, aluminij, prostor i tijelo nisu “mediji” u tradicionalnom smislu, već nositelji afektivnih, bioloških i konceptualnih naboja.
Duo koristi materijale koji se doživljavaju visceralno: kapljice vode, spremnici suza, zvučni valovi, vlaga, tjelesne tekućine, skulptura — sve to ulazi u fizičku sferu percepcije i sudjeluje u oblikovanju prostora koji nije samo vizualan, nego emocionalno zasićen. Ovaj pristup odražava suvremeno razumijevanje materije kao aktivne sile, u skladu s teorijskim pomacima koje donosi novija filozofija materijalnosti (npr. Karen Barad, Jane Bennett) gdje materija više nije pasivna supstanca već “vibrant matter”, u stalnoj intra-akciji s drugim entitetima.
U tom smislu, instalacija Beštaka i Leko generira vizualne situacije kroz performativnu upotrebu materijala. Suze, voda, staklene zdjele i zvučni dizajn fizički i senzorno prizivaju snažne emocije i podražaje. Rad se ističe i po načinu na koji koristi nestabilne, promjenjive materijale, poput vlage, zvuka, tjelesne prisutnosti i svjetlosnih efekata, čime se briše granica između stalnog i prolaznog, dovodeći u pitanje muzejske modele konzervacije i stabilnosti. U skladu s recentnim teorijama o „fluidnoj materijalnosti“, umjetnici se oslanjaju na ono što nije lako izmjeriti ni klasificirati: osjećaj, memoriju, afekt, dodir, kondenzaciju. U tom smislu, rad proizlazi iz, ali i problematizira nasljeđe minimalističke i postminimalističke instalacije, nudeći alternativu rigidnim strukturama u korist hibridnih, promjenjivih i senzorno aktivnih sustava.
Beštak i Leko razvijaju praksu koja nije usmjerena na produkciju objekata, već na produkciju iskustava, kroz pažljivo koreografiranu materijalnu prisutnost. Oni pritom stvaraju “zones of affect”, odnosno  prostorne i vremenske konfiguracije koje ne ovise o prepoznatljivoj formi, već o utjecaju na percepcijsko, emocionalno i tjelesno stanje posjetitelja. Njihovi radovi su radikalno tjelesni bez prikaza tijela; emocionalni bez psihologizacije; teorijski informirani, ali izvedeni s materijalnom inteligencijom koja nadilazi diskurzivne okvire.
Zbog ovakve dubinske obrade materijalnosti, kao i zbog sposobnosti da se kroz fizički angažman stvori kompleksan prostor emocionalne i osjetilne aktivacije, Andrej Beštak i Anja Leko zasluženo dobivaju jednakovrijednu nagradu 60. Zagrebačkog salona. Njihov rad je aktualan doprinos širim teorijskim i umjetničkim raspravama o ulozi materijalnosti u suvremenoj umjetnosti, istovremeno ukorijenjen u senzualno i otvoren prema spekulativnom.
Leila Topić u ime žirija 60. zagrebačkog slaona

 

STRUKOVNA NAGRADA NAGRADA
HS AICA
Vladimir Novak, Dan za dan (2025.)

Žiri Hrvatske sekcije međunarodnog udruženja likovnih kritičara, HS AICA (Darko Fritz, Nevenka Šarčević, Janka Vukmir), koji je pregledao radove izložene na 60. Zagrebačkom salonu u organizaciji HDLU-a, a u kustoskoj koncepciji kolektiva KUĆĆA (Jurica Mlinarec, Klara Petrović, Luja Šimunović), odabrao je za nagradu rad Vladimira Novaka: Dan za dan, zvučno-svjetlosnu instalaciju, 2023./2024., izloženu u Tvornici električnih žarulja, Folnegovićeva ulica 10, Zagreb, tijekom trajanja izložbe 60. Zagrebačkog salona (7. X. 2025. – 31. X. 2025.), koju je Novak realizirao u suradnji s inženjerom elektroakustike Miodragom Gladovićem.

Instalacija se sastoji od zvuka koji se snima na više javnih lokacija tijekom dana, što gledatelju, kao i ostali tehnički procesi rada, ostaju skriveni, te svjetlosnog signala u koji se snimljeni zvuk prevodi nakon zalaska Sunca, i koji je gledatelju dostupan. Rad je prilagođen duljini dana i noći, pa računalo pomoću napisanog algoritma kontinuirano preračunava minute snimljenog materijala u trajanje svjetlosnih oscilacija. Ovisno o duljini dana, svjetlosne promjene mogu biti rastegnute, usporene ili ubrzane, kako bi odražavale ritam prirodnih promjena u svakodnevnom ciklusu svjetla i tame.

Koncept rada čine vrlo striktna pravila, ali pravila igre, koja kombiniraju inovaciju, refleksiju i eksperimentiranje s tehnologijom, prirodom i prostorom, pri čemu je realizirana sva zahtjevnost izvedbe i postignut svojevrstan apsurd.

U kontekstu koncepta 60. zagrebačkog likovnog salona, naslovljenog Koreografija za završnu liniju, koji traži radove na razmeđu tehnologije, igre, rizika i krize u društvenoj stvarnosti, naš žiri je ocijenio da se Dan za dan, Vladimira Novaka, među predstavljenim radovima najkompletnije referira na navedene teme, pa izložbi čak i dodaje željenu koreografiju u modernističkoj zgradi industrijske arhitekture, pomoću nevidljivog algoritma, nečujnog zvuka i svjetlosti u pokretu, dakako, ističući se i vizualnom izražajnošću.

 

FILANTROPSKA NAGRADA

Kontrapunkt nagrada Iva Vraneković _ Vladimir Dodig Trokut, umjentici umjetniku 
Vladimir Novak, Dan za dan (2025.)
Tea Stražičić, Sanjaju li ljudi o električnim psima (2025.)
Martina Miholić, izvršna producentica

Kontrapunkt nagrada Iva Vraneković _ Vladimir Dodig Trokut, umjetnici umjetniku
Umjetnički žiri u sastavu: Ivan Posavec, Tomislav Buntak, Feđa Gavrilović i Anonimni Filantrop, zahvaljuje se umjetnicima: Tei Stražić, Martini Miholić te Vladimiru Novaku, čije ljudsko i umjetničko postojanje nas je inspiriralo da dodjeljujemo Kontrapunkt nagradu Iva Vraneković _ Vladimir Dodig Trokut, umjetnici umjetniku u neto iznosu 2,222.00 eura za svakog laureata, te izložbu.
Raduje nas da se preko njihovih talenata promovira potreba za filantropijom i njezini standardi u Republici Hrvatskoj. Možda takva formulacija zvuči patetično. Brzo se spuštamo u stvarnost s konstatacijom i javnim pitanjem: zašto se konačno bazična strukturalna pozadina moderne i suvremene umjetnosti ne rješava donošenjem zakona o filantropiji, donatorima i sponzorima. Postoji pravna, ekonomska i kulturološka definicija ovih pojmova, koje uređene i napredne demokracije itekako njeguju i ponose se takvim civilizacijskim identitetom, kako na nacionalnom tako i na internacionalnom planu. U Zagrebu već podosta duže vrijeme dvije banke dodjeljuju nagrade od republičkog značaja.
Prva je banka Novca, dok je druga banka Snova. Već je hrabro pitanje konkretne naravi: kako dići potrošački ili nenamjenski kredit za snove? Što ako se snovi potroše ili pak su ukradeni. Koja je kamatna stopa za snove i čime to jamčiti, ako je život predug a smrt prekratka ili obrnuto. Mnoge izložbene institucije zbog potresa su u fazi obnove. U finalu, usrećila ih je sva ta tragedija. Moći će obnovljeni opet još bolje služiti svojoj funkciji te izlagati umjetnost i očuvati je kroz linearni protok vremena.
Za razliku od zidanih muzeja, umjetnici su biološki muzej s molekulama i atomima živih tkiva i kompleksa organa. U tom muzeju obitava jezgra umjetničke kreativnosti ovog svijeta, a u zidanim rezultati selekcije… Što je s tim umjetnicima i njihovim egzistencijalnim potresima, čije postojanje, tj. život je onaj prostor koji prethodi muzejima i ostalim institucijama.
Da bi oni zidani muzeji mogli postojati, trebaju im umjetnička djela. Tko će sanirati omalovažavane talente te smanjiti svjesne, nesvjesne i sve oblike direktne i posredne diskriminacije sinteze kreativnog čina. Tko će njima pomoći oko te konstruktivne obnove. Apeliramo na Ministarstvo kulture, Ministarstvo financija i predsjednika Vlade, da se već po dobro isprobanim uzorima onih zemalja kojima se toliko divimo umjetničkim djelima i infrastrukturom kulture stvori pravno-civilizacijski okvir u kojem se aktiviraju i stimuliraju kako domaća tako i strana ulaganja u kulturu preko trilogije: filantropije, donatora i sponzora. Jamac uspjeha leži u distinkciji ovih triju pojmova, a neuspjeh u njihovom brkanju. Ako umjetnici tako kvalitetno ostvaruju svoja djela te kontinuirano pridonose identitetu i prestižu Republike Hrvatske na domaćem i internacionalnom nivou, pitanje deontologije je: zašto se konačno ne bi išlo na win-win realizaciju. U ovom konkretnom slučaju, porez na tri nagrade toliko je velik da se, npr., nije mogla isplatiti četvrta nagrada jer je iznos poreza skoro toliki… Također jednako je bitno i omogućavanje investiranja stranog kapitala u kulturu i poticanja takvih investicija kao u svim uređenim i progresivnim demokracijama EU i svijeta.

LP, idemo dalje.

U ime žirija,
Anonimni Filantrop

Kontrapunkt nagrade Iva Vraneković _ Vladimir Dodig Trokut – Martina Miholić

Kontrapunkt nagrada Iva Vraneković _ Vladimir Dodig Trokut, umjetnici umjetniku 60. Zagrebačkog salona, dodjeljuje se Martini Miholić, izvršnoj producentici te izložbene manifestacije.
Ovogodišnji je Zagrebački salon specifičan – i po inzistiranju na multimedijalnim pristupima umjetnosti, kao i po raspršenosti sadržaja u različitim izložbenim prostorima Zagreba, ali i u za izlaganje netipičnim javnim prostorima, kao što je cerada doma HDLU-a, ili zagrebački tramvaji. Uz to, Salon organizira i niz performansa i razgovora unutar svoga programa. Martina Miholić je kao izvršna producentica ove manifestacije pokazala iznimnu sposobnost, agilnost i profesionalnost u provođenju u djelo složenih želja kustosa i umjetnika. Pristupajući ljudima srdačno, otvoreno i dobronamjerno, premostila je i spriječila brojne potencijalne nesporazume, često neizbježne u organizaciji ovako složenog projekta. Pokazala je trezvenost i racionalnost u pristupu svome poslu, pretvarajući realne mogućnosti u gotovo bezgraničan prostor želja autora izložbe.
Visoka razina profesionalizma s kojom Martina Miholić pristupa svim elementima organizacije izložbe, ili bilo kojeg drugog programa, poznata je svakome tko je surađivao s njom i kojemu je ona bila kontakt u Hrvatskom društvu likovnih umjetnika, gdje je zaposlena. Velika predanost koju Martina Miholić pokazuje u svome poslu izvršne producentice izložaba dodatno je opravdanje dodjele ove nagrade.

VIZUALNI IDENTITET I KATALOG

Autori vizualnog identiteta 60. zagrebačkog salona su agencija 404, dok je prijelom kataloga napravila Iva Marenić.