Karlo Štefanek i Stela Mikulin

Intimni dijalog / Self-title

HDLU Istok, Galerija Kazamat

10. studenoga – 21. studenoga 2025.

U osječkoj Galeriji Kazamat 10. studenoga otvara se izložba Intimni dijalog / Self-titled, zajednička izložba umjetnika Karla Štefaneka i Stele Mikulin, u organizaciji HDLU Istok. Izložba traje do 21. studenoga 2025. i predstavlja prvo Štefanekovo i Mikulinino izlaganje u Osijeku.

Karlo Štefanek, hrvatsko-nizozemski umjetnik koji živi i radi na relaciji Zagreb – Amsterdam – New York, u Osijeku izlaže radove iz višegodišnjeg ciklusa Self-titled (2022–), koji je dosad bio predstavljen u Veneciji, New Yorku, Amsterdamu, Buenos Airesu, Parizu, te Zagrebu, Dubrovniku i Banjoj Luci. Serijal kroz fotografiju, performans i tekst istražuje nestabilnost identiteta te odnos između glasa, slike i tijela. Štefanek ne traži stabilnost izraza, već propituje mogućnosti jezika – kako se on može ogoliti, izgubiti značenje i ponovno zadobiti oblik. Video-performans AaaaEeeeIiiiOoooUuuu iz istog serijala, prikazan u televizijskom eteru HRT-a, polazi od niza samoglasnika kao elementarnih jedinica govora i disanja. Repetitivnim glasom i gestom bojenja preko kamere, umjetnik briše sliku i ostavlja samo trag vokalne prisutnosti, pretvarajući prostor etera u polje poetične disonance i tišine.

Rad Stele Mikulin, pod nazivom Intimni dijalog, nastaje kao istraživački projekt posvećen alternativnim oblicima komunikacije, osluškivanja i razmjene u digitalnom prostoru. Kroz anonimnu online platformu umjetnica gradi prostor sigurnog susreta, zamišljen kao otvorena struktura koja omogućuje budući dijalog s migrantima u Hrvatskoj. U trenutku kada taj dijalog još nije ostvaren, rad se preobražava u arhivu mogućnosti — prostor između pitanja i odgovora, između zamišljenog i stvarnog susreta. Paralelno s digitalnom platformom, autorica gradi analogni sloj rada sastavljen od poetičnih pitanja, fotokolaža i vizualnih fragmenata procesa. Ova materijalna arhiva postaje prostor introspekcije, propitivanja vlastite pozicije i etičke odgovornosti prema iskustvima drugih. Intimni dijalog ne nudi gotove odgovore, već gradi uvjete za njihovo buduće nastajanje. Rad je dosad predstavljen na izložbi finalista nagrade Zlatna lubenica 9. u MSU Istra te u sklopu HDLU programa Takeover, a u Osijeku se prikazuje u novom prostornom i kontekstualnom obliku.

Kako ističe kustosica izložbe Marta Radman, Intimni dijalog / Self-titled ne okuplja zajedničku temu, već istodobnu prisutnost dviju potraga za identitetom i komunikacijom. Mikulin istražuje tišinu, Štefanek ogoljuje govor; ona bilježi pitanja koja su ostala bez glasa, on stvara glas koji se vraća u tišinu. U njihovom susretu, prostor galerije postaje aktivni sudionik – mjesto gdje se isprepliću pokušaj razumijevanja i nemogućnost potpunog prevođenja iskustva. Između digitalnog i analognog, introspekcije i izvedbe, glasa i šutnje, nastaje prostor koji ne prenosi poruku, nego iskustvo susreta. Ono što ih povezuje nije sličnost, nego pažnja – način na koji pojedinac pokušava dosegnuti drugoga, makar i kroz šum, tišinu ili odsutnost odgovora.

Izložba Intimni dijalog / Self-titled otvara se u Galeriji Kazamat, 10. studenoga u 19 sati, i ostaje otvorena do 21. studenoga 2025.

Karlo Štefanek je multidisciplinarni umjetnik čiji rad istražuje kako se identitet konstruira, dekonstruira i rekonstruira kroz medije autoportreta i performansa. Sa osamnaest godina seli u Amsterdam, gdje njegov prvi performans Veneration of St. Sebastian, naručen za CC Amstel i Becoming festival u suradnji s nizozemskim umjetnikom Tobiasom Mudom, označava ključni trenutak u kojem otkriva svoju sklonost ka performansu, tako stvarajući temelj za smjer kasnijih radova. Self-titled, serija autoportreta započeta 2022., poziva publiku u prostor stalnog samootkrivanja. Ideja da je prisutnost uvijek nestabilna i podložna dekonstrukciji jasno je vidljiva u radovima poput The Artist Has Died i Missing iz iste serije. U The Artist Has Died (2024.), Štefanek javno proglašava vlastitu smrt u hrvatskim novinama Jutarnji list, otvarajući pitanja o institucionalnoj validaciji, autorstvu, reinvenciji i brisanju. Ovaj je rad uslijedio nakon Missing (2023.–), u kojem je umjetnik postavljao plakate nestalih osoba s vlastitim likom u gradovima poput Amsterdama, New Yorka, Pariza, Zagreba i Venecije, pretvarajući urbani prostor u platformu egzistencijalnih pitanja oblikovanih njegovim susretima s tim gradovima. Među ostalim značajnim radovima su Hyaluron, performans u kojem Štefanek prolazi estetsku intervenciju u znak počasti umjetnici ORLAN, te The Chair, strateški postavljen objekt na ključnim mjestima suvremene umjetnosti – od amsterdamskog Museumpleina do Venecijanskog bijenala – koji kritizira institucionalno zatvaranje pristupa u suvremenoj umjetnosti. U radu Against Self, izvedenom tijekom festivala Perforacije u Zagrebu, postaje istodobno i prosvjednik i meta prosvjeda, suočavajući identitet kao unutarnju i vanjsku borbu. Štefanek je izlagao na međunarodnoj razini poput Hrvatskog paviljona na Venecijanskom bijenalu (grupna izložba By the Means at Hand inicirana od strane umjetnice Vlatke Horvat), Stedelijk muzeja u Amsterdamu, Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, te na festivalima uključujući Becoming (Amsterdam), SerformanceP (São Paulo) i Perforacije (Zagreb). U 2025. godini umjetnikove samostalne izložbe planirane su u HDLU-u (Osijek), KIC-u (Zagreb), Galeriji Vagon (Banja Luka) te ARL-u (Dubrovnik), a tu su i nadolazeća predstavljanja na 60. Zagrebačkom salonu, Okolo Around (Zagreb), Bijenalu Mladih (Beograd) i Perforacijama (Buenos Aires). Štefanek živi i radi između Zagreba, Amsterdama i New Yorka.

Stela Mikulin (1996.) je vizualna umjetnica i magistra likovne edukacije. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a njezin rad fokusiran je na teme identiteta, memorije i prostora. Izlagala je na brojnim samostalnim i grupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, uključujući projekte poput Poetika mjesta i Arhiv odsutnog, te festivale kao što je Trienal Tres Pesos u Meksiku. Sudjelovala je u međunarodnim projektima poput ECO CURVE i Soundgate Zagreb, te bila polaznica četvrte generacije WHW Akademije. Godine 2025. sudjelovala je u Takeover projektu. Dobitnica je plakete Izidor Kršnjavi Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu