Gabrijela Perak

Tko čuva princezu?

Privremeni izložbeni prostori

15.5.- 20.05.2026.

Umjetnička organizacija Cirk Pozor poziva vas na otvorenje četvrte izložbe projekta “Privremeni izložbeni prostori” koja će se održati 15. svibnja u 20:00 sati u prostorijama Zapadnog kolodvora u Zagrebu (istočni dio zgrade, ulaz s prvog perona). Galerija će biti otvorena od 16.-20. travnja, svakim danom od 17:00-20:00 sati.

U izložbi Tko čuva princezu?, smještenoj u bivšem uredu HŽ Carga na zagrebačkom Zapadnom kolodvoru, umjetnica Gabrijela Perak predstavlja svoj najnoviji ciklus slika izvedenih kombiniranom tehnikom na platnu te skulpturalnih radova. Njezino se umjetničko stvaralaštvo kreće na tromeđi art bruta, nadrealnog slikarstva i enformela, s izraženom, vrlo kopačevskom tvrdoglavošću prema materijalu i figuri. Iz svog privatnog ikonografskog fonda, kako bismo njezinu maštu doista mogli nazvati, izvlači motive. U slici se ornament, koji na vidjelo dolazi vjerojatno nesvjesno kroz restauratorski posao “od devet do pet”, miješa s cjeloživotnom opsesijom srednjovjekovnim motivima, tamnim zamućenim pejzažima, vranolikim ptičurinama, psima čije konture klize prema mitološkim bićima te figurama izvučenima iz sna prije nego što je san stigao riješiti njihovu anatomiju.

Figure vitezova lebde en face, frontalne su i ukočene poput ikona, ali umjesto zlatne pozadine oko njih se pojavljuju tek tragovi geometrijskih formi, kaseta s motivima i bez njih, ogrebotina, mrlja i nejasnih znakova. Sve nastaje iz glave, bez predložaka. Kako joj se ruka kreće, tako će i biti. Uz figuralne motive izlaže i jedan sjajan pejzaž – utvrdu iza koje se krajolik ne otvara u dubinu, nego se ispred nje zgušnjava u kakvo grotlo slojeva, nanosa i tragova. Perak se u ovome ciklusu najčešće koristi kombinacijama akrila, tuša, ugljena, ulja, suhih pastela, gipsa, kemijske olovke i kita za drvo. Površine platna grebe, na njih prislanja tkaninu kako bi dobila teksturu, premazuje ih i ponovno otvara, gotovo istim ritmom kojim iz mašte izvlači motive. Prevladavaju zemljane boje koje stalno naginju tamnijima.

Na ulazu u drugu izložbenu prostoriju nalazi se zavjesa, uz nju dvije manje slike s motivima vrana te dvije skulpture vitezova koji drže svijeće. Upravo se na tom prijelazu izložba najjasnije pomiče prema site-specific situaciji jer prostor dobiva drugi prag, gotovo mali protokol ulaska. Motive za zavjesu Perak preuzima sa zagrebačkih haustorskih vrata, s njihovih rešetki, ukrasa i ritmova koji svakodnevno razdvajaju ulicu od dvorišta, javno od privatnog, prolazno od skrivenog. Kod nje vrata postaju tkanina, a tkanina znak ulaska u prostor u kojem se gradski ornament i privatna mitologija čudno dobro razumiju. Skulpture vitezova izrađene su od stiropora. Njihova rebrasta tekstura proizlazi iz rezanja, iz jednostavne tehničke prirode alata, ali upravo zato djeluju neposredno i sirovo. Kaširane su i obrađene akrilom, kemijskom olovkom i tušem, a u rukama drže svijeće, motiv koji se kod Perak stalno vraća.

Naslovno pitanje, Tko čuva princezu?, naizgled priziva bajku, ali Perak od bajke ne uzima pouku, nego scenografiju za obranu. Na otvorenju se umjetnica pojavljuje u ulozi princeze, u haljini koju je sama oslikala i koja ornamentalno korespondira sa zavjesom, čime se postav nenametljivo pomiče prema performansu. Princeza se ovdje pojavljuje kao autorica vlastite utvrde, okružena vitezovima od stiropora, vranolikim figurama, životinjama iz donjih registara i svijećama koje od straže rade gotovo kućni oltar. Princezu čuva ono isto što je i proizvodi: ruka koja crta, kašira, šije i iz mašte izvlači figure prije nego što ih itko stigne upristojiti. I tako neka ostane.

Marina Šafarić