Kako kulturne inicijative nastaju iz lokalnih potreba, opstaju u uvjetima ograničenih resursa i nesigurnosti te s vremenom mijenjaju kulturni i društveni život zajednice? O tim se pitanjima raspravljalo na panelu Transformation of Cultural Policies through Best Practices of Autonomous Cultural Centers in Smaller Communities, održanom 6. listopada 2026. u vijećnici Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, u sklopu projekta Re:Create Europe, a koji je autorski koncipirao Josip Zanki.

Panel je kroz primjere triju inicijativa iz Hrvatske otvorio pitanja kulturne autonomije, održivosti nezavisne kulturne scene, upravljanja zajedničkim prostorima i mogućnosti da iskustva iz prakse postanu poticaj za razvoj kulturnih politika.

U raspravi su sudjelovali Marino Jurcan, koji je predstavio Društveni centar Rojc iz Pule, Marijana Stanić, koja je govorila o radu Galerije 90-60-90 iz Zagreba, te Marko Simić, koji je predstavio djelovanje Udruge Lončari i prostora Pueblo Escondido u okolici Gornjeg Karina.

Tri primjera kulturne autonomije i otpornosti

Društveni centar Rojc pokazuje kako se prenamjenom nekadašnje vojne zgrade i zajedničkim djelovanjem organizacija može razviti važna infrastruktura za kulturni i civilni sektor. Njegovo iskustvo istaknulo je važnost zajedničkog korištenja prostora, suradnje, razmjene znanja i kolektivnog upravljanja, ali i potrebe da se ustaljene strukture s vremenom obnavljaju i otvaraju novim generacijama.

Galerija 90-60-90 predstavila je primjer dugoročnog razvoja nezavisne umjetničke prakse unatoč prostornoj i financijskoj nesigurnosti. Posebno je zanimljiv projekt Sound Image, u kojem su radovi nastali za radio predstavljeni u fizičkom prostoru, a deset automobila poslužilo je kao prostor za slušanje. Ovaj primjer pokazuje kako ograničenja i nekonvencionalni prostori mogu potaknuti eksperimentiranje i razvoj novih izložbenih formata.

Udruga Lončari i Pueblo Escondido pokazali su kako se umjetnički rad može povezati s lokalnim potrebama, ekološkim djelovanjem, izgradnjom zajednice i međukulturnom razmjenom. Među primjerima istaknuta je akcija It’s Not Too Late, usmjerena na problem velikog odlagališta otpada na putu prema zaštićenom prirodnom području, u kojoj je sudjelovalo oko 100 ljudi.

Od lokalne inicijative do promjene kulturnih politika

Zajednički zaključak rasprave bio je da kulturne politike ne nastaju uvijek prije kulturne prakse. Često upravo nezavisne inicijative prve prepoznaju potrebe lokalne zajednice i razvijaju konkretne načine djelovanja, a njihovo iskustvo može postati vrijedan izvor znanja za institucije i donositelje odluka.

Posebno su istaknute važnost dugoročnog kontinuiteta, prilagodljivosti u uvjetima ograničenih resursa te sudjelovanja koje nadilazi samo posjećivanje kulturnih događanja. Smisleno sudjelovanje podrazumijeva mogućnost da različite skupine aktivno pridonose programima, surađuju, preuzimaju uloge i sudjeluju u oblikovanju kulturnog života zajednice.

Primjeri Rojca, Galerije 90-60-90 i Udruge Lončari ponudili su tri komplementarna pristupa otpornosti u kulturi: razvoj zajedničke infrastrukture i kolektivne organizacije, kontinuitet umjetničkog rada uz eksperimentiranje te povezivanje kulture s potrebama zajednice i stvaranjem novih društvenih odnosa.

Panel je još jednom otvorio pitanje kako bolje prepoznati znanje koje nastaje kroz dugogodišnju praksu nezavisnih kulturnih organizacija i kako stvoriti uvjete za njegovu razmjenu i primjenu u oblikovanju kulturnih politika, osobito u manjim sredinama i područjima s ograničenom kulturnom infrastrukturom.

Foto: Juraj Vuglač

 

U okviru projekta:

Partneri:

Projekt sufinanciraju:

 

Sufinancira Europska unija – CREA-CULT-2025-COOP. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni Europska komisija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

[Broj projekta: 101255481]