Martina Miholić 
SRAMOTE
16. – 25. 10. 2018.
Gradska galerija Striegl

 

 

Gradska galerija Striegl u sklopu svog programskog segmenta ”Aktualni Striegl” kao dijela programa u sklopu kojeg predstavljamo suvremenu hrvatsku umjetnost, predstavlja izložbu Martine Miholić pod nazivom ”Sramote”.
Izložbi je prethodila radionica koju je Martina Miholić realizirala u suradnji sa učenicima Gimnazije Sisak i njihovom profesoricom Marijanom Milas. Tijekom radionice učenici su se upoznali s dijelom dosadašnjeg umjetničkog rada Martine Miholić te su s umjetnicom prošli radioničku igru ”zamjene uloga” gdje je cilj bio kod učenika osvijestiti njihova znanja o rodnim, spolnim i tjelesnim identitetima.
Tekstove učenika koji su nastali tijekom radionice, umjetnica je uključila u svoj izložbeni koncept koji će biti predstavljen na izložbi.

”Sramote”

Sam naslov projekta – SRAMOTE – referira se na osjećaj sramote kojeg osjećamo u određenim situacijama, no i na sram za kojeg autorica smatra da bi ga društvo u kojem živimo trebalo osjećati zbog postavljanja standarda (definiranih rodom i spolom) u odnos na prirodne ljudske datosti, bilo emocionalne ili fizičke.

Kustosica izložbe je Barbara Vujanović. Ovdje donosimo dio teksta Barbare Vujanović u kojem se pozicioniraju i rasvjetljavaju važni segmenti ovog izložbenog koncepta:

”Kao najhumanije postignuće Friedrich Nietzsche prepoznao je mogućnost da poštedimo nekoga srama. Međutim, ako se pak osvrnemo na povijest čovječanstva, religije, pa i umjetnosti, u kojoj se obje reflektiraju, sram je jedna od najkorištenijih moneta koju primamo i dajemo tijekom cijeloga života. Tu emociju, već tisućljećima, perfidno kuju naizmjence politika, društvo, različite religije i u novije vrijeme mediji, te revno žigošu njome pojedince i određene manjine. Ponekad to čine na nevidljiv način, no gdjekad itekako ustraju na materijalnom znamenu koji će ostracirati njegova nositelja – poput srednjovjekovnih maski srama, brijanja čitava tijela ili glave, te relativno nedavnih Davidovih zvijezda.
Posebni se oblici srama formiraju unutar raspona rodnih i spolnih razlika, točnije sram se konstruira u trenutku nametanja i uvjetovanja uloga i uvjeta u sklopu kojih je poželjno, a ponekad i jedino moguće, formirati identitet. Identitet, napose onaj rodni, u konstantnom je fokusu Martine Miholić, koja se u svojoj dosadašnjoj umjetničkoj praksi bavi upravo istraživanjem područja spolnih, seksualnih i tjelesnih identiteta, te osjećajem nelagode i srama koji proizlazi iz nezadovoljavanja standarda i neuklapanja u obrasce ponašanja i stereotipe vezane uz tradicionalno poimanje konstrukta roda.
Usporednim praćenjem vlastitih iskustava i dijalogiziranjem s tuđima, Martina kreira radove čija je osnovna potka verbalni iskaz, ostvaren vizualno ili zvučno, te podvučen prepoznatljivim autoričinim vizualnim jezikom. Kako bi istaknula težinu i kompleksnost pojedinoga svjedočanstva, autorica mu često pridružuje naizgled vrlo efemerne, djetinjaste i duhovite atribute poput igračaka za djecu, ali i za odrasle. Metodom „trojanskoga konja“, golicanjem mašte i znatiželje, šarenilom predmeta i zabavnošću postupaka koje koristi, ona otvara krucijalne teme, poput ovog osjećaja srama, odnosno sramote.”