IZLOŽBA: MARIJAN VLAHOVIĆ – CORNUCOPIA VITAE

Otvorenje izložbe MARIJANA VLAHOVIĆA, CORNUCOPIA VITAE bit će u subotu 23.4.2022. u 17.00 sati, u Bencekovićevoj ulici 46 (Medovac) u Zagrebu.

Gošća izložbe povodom proslave Jurjeva, Jadranka Mlinar.

O TEMPORA, O MORES! O, HOMINES!

„Čudnih li vremena, čudnih li običaja!“[1] Uzviknuo je Ciceron u svom slavnom Prvom govoru protiv Katiline. Kritika je to tadašnje politike, sudstva i nepravde, a do danas se zadržala kao oblik ironičnog ismijavanja ili optuživanja trenutne društvene situacije.

Marijan Vlahović, stavljajući niz svojih radova različite tematike i izričaja pod taj isti nazivnik, jasno nam daje do znanja koje su mu preokupacije, no njegovo je slikarstvo slojevitije od toga.

Zagrebačkog dečka s Trešnjevke, učitelja, slikara i pedagoga, život je odveo na desetogodišnji put u Podravinu. Tamo upoznaje ljepote narodnih običaja i skromnih seljačkih života, u punini njihove iskrene postojanosti i osebujnosti. Upoznavanje s naivnom umjetnošću, koja je sama po sebi pravi odraz čiste, nehinjene i nepretenciozne umjetnosti te njezinih slikarskih predstavnika, ostavilo je dubok i trajan trag u Marijanovom životu, potaknuvši ga da se i sam okuša.

Njegove slike mirišu na jabuke i mokru zemlju. Na težački život i patnju, ali su istovremeno i kornukopije pune slatkih plodova voćnjaka, crvenih makova i plodnih brežuljaka vibrantnog kolorita. Dionizijevska slavlja života, plesa u vinogradima i opojnih alkoholnih para. Tragovi već pomalo zaboravljenog vremena i duha. Pritom se umjetnik ne zaustavlja samo na podravskim pričama i motivima. Među njima će se naći i maslina – simbol rada, obilja, mira i snage – materijal Herkulove toljage.

Tu su i eterični prizori osobnih borbi i rasapa suvremenog društva u nekim manje idiličnim, poetskim prizorima unutar četiri zida nekih intimnih, nepoznatih prostora. Mračniji, dramatičniji, suroviji, kako to obično s emocijama – našim najdubljim skrivenim identitetima – u konačnici i biva.

Naoko jednostavni, svakodnevni prizori ipak odaju i umjetnikovo šire povjesnoumjetničko obrazovanje, čime i njegovo stvaralaštvo, svjesno ili nesvjesno, postaje neodvojivo od europskih likovnih utjecaja. Pred nama se javljaju natruhe nadrealizma, Bruegelovi seoski spektakli, Goyini košmari i Matisseov Ples usađeni u naoko prostodušne, lokalne specifikume,

Među Marijanovim slikama nailazimo i na klasičnu kršćansku ikonografiju. Ponekad kao doslovan prizor iz Biblije (Ecce Homo), ali i kao nenametljivi motiv običnih rumenih jabuka ili stabla masline. Takvo tematsko opredijeljene također je u duhu drugog, manje opterećenog bogobojaznog vremena, ali i upozorenje suvremenom izgubljenom čovjeku. Opomena i podsjetnik na krhku i prolaznu ljepotu života. Čudno je to vrijeme u kojem živimo, čudni su postali naši običaji. Lovimo moć, vrijeme i bogatstvo, zaboravljajući što bogatstvo uistinu jest te da se vrijeme ne da ukrotiti.

„A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu – bila bi: VEDRINA. Kristalna kocka vedrine . . .“, rekao je veliki Tin Ujević. Vedrina, ništa više ni manje… U potpunosti u duhu slikareve pristupačne i tople osobnosti te njegova nenametljivog, nepatvorenog slikarstva, proizašlog iz čistog nagona za stvaranjem, dokumentiranjem i komentiranjem svijeta oko nas.”

Nika Šimičić

[1] O tempora, o mores!

Radno vrijeme izložbe: 

Svaki dan od 16-18 sati.

Izložba ostaje otvorena do 30.4.2022.